Indijski hinduistički hram odraz je tisućljetnog kulturnog razvoja, duboke religioznosti i mistike, umjetnosti koja osvaja svojom ljepotom i znanosti koja razotkriva vrhunsko poznavanje prirodnih zakona. Deseci tisuća hramova Indijskog poluotoka prenose svojim simboličkim jezikom prizore iz velikih epova Mahabharate i Ramayane, basni Panchatantre, ali i priča vezanih uz živote mitoloških bića, i dr.
Hinduističke hramove na području Indijskog poluotoka općenito dijelimo na tri osnovna tipa: nagara ili sjevernoindijski tip, dravida ili južnoindijski tip i hramove udubljene u stijeni. Osnovni tipovi hramova razlikuju se u tlocrtima, smještaju božanstava na vanjskim zidovima kao i po bogatstvu dekorativnih elemenata. Međutim, pored osnovnih, postoje i brojni podtipovi, kao i prožimanja stoljetnih hinduističkih, budističkih i džainističkih religijskih utjecaja. Škole arhitekture u vrijeme vladavine pojedinih dinastija također su njegovale svoja karakteristična obilježja, pa tako govorimo i o Pallava, Chola, Hoysala, Gupta, Chalukya i Chandella hramovima.
Na slici je prikazan nagara ili sjevernoindijski tip hrama (lijevo) i dravida ili južnoindijski tip hrama (desno).
Sjevernoindijski ili nagara tip hrama razvio se u V. stoljeću, a karakterizira ga toranj u obliku košnice. Tipične nagara hramove nalazimo u Orissi, Khajurahu i u Modheri.
Dravida tip hrama koji je ograničen na nešto uže područje južne Indije razvija se od VII. stoljeća. Hramove ovoga tipa, čiji je osnovni toranj u obliku piramide, nalazimo na području Tamil Nadua, Kerale, Karnatake i Thanjavura.
Od VIII. stoljeća se mandape, otvorene ili natkrivene hramske dvorane sa stupovima, počinju koristiti za javna okupljanja i svetkovine, za vrijeme kojih se unutar hramskog kompleksa okuplja velik broj ljudi koji pjevaju svete pjesme, izvode plesove u čast pojedinog boga i sudjeluju u procesiji kroz grad. Najpoznatije svetkovine su Holi, slavi se u proljeće, Pancha Ganapati, započinje na zimski solsticij i traje pet dana, Rama Navami u travnju, kojom se štuje rođenje boga Rame, Onam ili festival žetve, Krišna Janmaaštami posvećena rođenju Krišne u kolovozu, Diwali, svetkovina svjetla, u kojoj svjetlo svjetiljki simbolizira pobjedu dobra nad zlom u svakom čovjeku i njegovu obnovu, te brojne druge.
Vastupuruša mandala, kozmički čovjek iscrtan na mandali hrama prema drevnom indijskom priručniku arhitekture.
U hinduističkim hramovima izvode se četiri osnovna obreda: u zoru, u podne, pri zalasku sunca i u ponoć. Obredi obično započinju otvaranjem vrata svetišta hrama u kojem se nalazi kip ili simbol boga. Pritom se pozdravljaju snage koje čuvaju svetište, a zvukom zvona ili pljeskom odvraćaju se neželjene sile i privlači pažnja božanskog. Svećenik odaje počast božanstvu, a potom recitira himne, izgovara mantre i svete slogove, bijas. Nakon toga slijedi pranje, zaodijevanje kipa boga i prinošenje žrtvenih darova u obliku ulja, mlijeka, kamfora, sandalovine, cvjetnih vijenaca i drugih darova. Po završetku obreda vrata svetišta se zatvaraju.
Indijci kažu da je hram odraz neba na zemlji. Prema indijskoj tradiciji, prostor hrama naseljava Vastupuruša (duh mjesta), a vrh hrama je uvijek posvećen vrhovnom božanstvu Brahmi. Središte hrama, svetište ili garbhagriha, mjesto je u kojem su koncentrirane vitalne i oploditeljske snage prirode. Iz njega se izdiže vertikalna os koja čovjeka povezuje s njegovim nebeskim korijenima.
HRAMOVI ELEPHANTE: Pripadaju tipu hramova udubljenih u stijeni. Izvana su bez ukrasa i često nalikuju ulazu u pećinu. Hramove i otok u blizini Bombaja ovako su prozvali Portugalci koji su na otok došli u XVII. st., dok je prvotni naziv bio Gharapuri (sanskr. Grad pročišćenja). Hramski kompleks površine 5,6 km2 udubljen je u bazaltnoj stijeni, a najveća je prostorija dužine 42 m sa stupovima visine do 5,6 m. Europski istraživači su starost ovog hramskog kompleksa posvećenog Šivi procijenili na IX. do XIII. stoljeće, dok brahmani ovo svoje kulturno nasljeđe datiraju na 374 000 godina starosti.
Sarasvati ili „Ona koja daje bit naših pravih bića“; božica spoznaje, znanosti i umjetnosti, majka Veda i družica boga Brahme. Ljudima je podarila jezik sanskrt i pismo devanagari. Zajedno s Lakšmi i Durgom tvori Tridevi, „Tri božice“, ženske komplemente velikog trojstva: Brahma, Višnu, Šiva. Često se prikazuje kako svira na vini.
Šiva (sanskr. blagi, milostivi) je božanstvo koje utjelovljuje razaranje i obnavljanje mrtvih i istrošenih formi. Zaštitnik je asketa, strašni razaratelj ljudskih strasti i tjelesnih osjetila. Često se prikazuje s trećim okom, polumjesecom, ogrlicom od zmija ili ljudskih lubanja, trozupcem, bubnjevima i drugim atributima. Najčešće se u svetištu hrama štuje u obličju lingama, u dubokoj meditaciji ili u svojoj manifestaciji Šive Nataraje kako pleše na demonu neznanja po sredini vatrenog kotača koji predstavlja kozmos. Danas je značenje lingama često degradirano, međutim ono potječe od sanskrtskog linga, pojma koji označava znak za kreativnu, aktivnu božansku snagu. Lingam je simbol zametka univerzuma kojeg emanira nespoznatljivo vrhovno božanstvo Brahman (ili Brahma) u prostor – maternicu svijeta. U jednom od svojih mističnih aspekata Šiva je ekvivalent Rudri. Rudra (sanskr. strašni, divlji princ demona), simbol je ega zarobljenog u materiji, „nutarnjeg uragana“ duše opterećene patnjom i boli. Otac je Rudra ili Maruta, bogova olujnih vjetrova.
HRAMOVI BHUBANESWARA: Bhubaneswar se naziva gradom hramova jer ih je u ovom sjevernoindijskom području više od 7000. Smatra se da su izgrađeni u razdoblju od VIII. do XIII. stoljeća. Najveći od hramova je Lingaraj u kojemu se i danas obavlja dvadesetak obreda dnevno. Svetište hrama je jedinstveno budući da je posvećeno i Višnuu i Šivi. Toranj Lingaraja visok je 55 metara. Puno manji, nazvan „San ostvaren u kamenu“, jest hram Muktešvara koji predstavlja tipičan primjer nagara stila izgradnje. Ime hrama u prijevodu znači „Gospod koji oslobađa yogom“, što objašnjava prikaze asketa u položaju meditacije. Posvećen je Šivi, a na ulazu u nutarnje svetište prikazan je Kethu koji se u vedskoj astrologiji povezuje s duhovnim znanjem i oslobođenjem od kotača života i smrti. Na vanjskim zidovima susrećemo lavove i majmune iz drevnih indijskih basni Panchatantre, te božanstva Sarasvati, Ganešu sa svojim pratiteljem mišem, i druge.
HRAM SUNCA KONARK: Hram je posvećen bogu Sunca Suryi. Surya je u indijskoj tradiciji darovatelj života i „oko svijeta“ koje svakodnevno izvještava boga Varunu o tome što se događa s bićima na Zemlji, pa je tako i svjedok ljudske karme. Drugo ime ovog hrama u gradu Konarku na obali Bengalskog zaljeva je Crna pagoda jer je izgrađen od crnog granita i crvenog pješčenjaka. Čitav hramski kompleks napravljen je u obliku ogromnih procesijskih kola boga Sunca s dvanaest pari kotača koje vuče sedam konja. O Konarku je Tagore zapisao: Ovdje jezik kamena nadilazi jezik čovjeka. Hram simbolizira put Sunca po nebu, a poznat je po prikazima planeta, božanstava, nebeskih plesačica, prizora iz bitaka, biljnih i životinjskih motiva, kao i geometrijskih dekoracija. Kao i većina hramova, i Konark je orijentiran u smjeru istok-zapad. Glavni toranj je visok 70 m, a legende navode da se na njegovom vrhu nekada nalazio magnetit. Potječe iz XIII. st., a 1904. g. je nakon višestoljetne napuštenosti ponovno obnovljen i očišćen.
HRAM SRI KALAHASTHI je jedan od pet hramova koji slave Šivu kao utjelovljenje prvotnih elemenata. To su Tiruvannamalai (Vatra), Chidambaram (Prostor), Thiruvanikkaval (Voda), Kanchipuram (Zemlja) i Sri Kalahasthi (Zrak ili Vjetar). Unatoč nedostatku zraka, jer prostorija nema prozore, u svetištu hrama Sri Kalahasthi treperi ghi-svjetiljka. Lingam u sredini svetišta obredno se kupa mješavinom vode, mlijeka i kamfora. Hram Sri Kalahasthi dobio je ime po predanim štovateljima Šive – pauku (sri), zmiji (kala) i slonu (hasti). Prema mitu, slon je donoseći vodu u surli iz obližnje rijeke čistio božanski kip, pauk ga je svojom mrežom štitio, a zmija bi na lingam odlagala svoj dragulj.
HRAMOVI KANCHIPURAMA nalaze se u istoimenom gradu hramova u državi Tamil Nadu, na samom jugu Indijskog poluotoka. Grad je dobio ime po kralju Kanchiju, velikom učenjaku i glazbeniku iz obitelji Pallava iz VII. stoljeća. Kanchipuram je bio važno tamilsko učilište i odrednica hodočasnika iz čitave Indije. Kaže se da je upravo odavde Bodhidharma 520. g. krenuo na put u Kinu kako bi širio budizam. Jedan od najdojmljivijih hramova Kanchipurama je Ekambarešvara iz XVI. st. posvećen Šivi kao zaštitniku asketa. Na vrhu tornja, gopurama, prikaz je šestoglavog Kartikeye, Šivinog sina, kako jaše pauna. Kartikeya je u hinduizmu bio bog rata kojeg su odgojile Krittike (šest Plejada). Bio je vođa nebeskih vojski koje brane svijet od strašnih asura. U središtu hrama nalazi se paviljon okružen vodom hramskog svetog bazena, a simbolizira središte univerzuma okruženo vodama primordijalnog oceana.
Apsare, ženski duhovi oblaka, voda i šuma. Uspoređuju se s grčkim nimfama i sirenama. One su nebeske plesačice koje zabavljaju bogove, pomažu herojima poput Arjune, ili ih Indra šalje na zemlju da iskušavaju yogine i obične smrtnike.
HRAM SRIRANGAM: Najveći dio današnjeg hramskog kompleksa posvećenog bogu Višnuu izgrađen je između XIV. i XVII. stoljeća. Ima 21 gopuram od kojih je Rajagopuram najveći. Hramski kompleks je okružen sa sedam pravokutnih zidova od kojih vanjski ima opseg od 3 km. Višnu je drugi član trojstva: Brahma-Višnu-Šiva, a u svetištu Srirangama nalazi se njegov kip oko kojeg je obavijena zmija. Srirangam je jedan od Nava Graha Sthalas – hramova koji prikazuju planete. Južnoindijski hramovi u ovoj skupini su: Suryanarcoil (Sunce), Tirupati (Mjesec), Palani (Mars), Maduraj (Merkur), Tiruchendur (Jupiter), Srirangam (Venera) i Tirunallaru (Saturn).
Lakšmi, (sanskr. sreća, dobrobit). Božica je sreće, iscjeljujuće ljubavi i žrtve. Supruga je boga Višnua i majka boga ljubavi Kame. Rodila se prilikom bućkanja oceana mlijeka, izronivši iz morske pjene s bijelim lotosom u ruci. Prikazuje se kako stoji ili sjedi na lotosu, u srebrnim i zlatnim haljinama, često s četiri ruke, a lotos ukazuje na njezinu prisutnost čak i kad ona sama nije prikazana.
HRAM THANJAVUR BRIHADEESWARAR: Prema natpisima na hramu znamo da je ovaj južnoindijski hram dovršen 985. godine, točno 25 godina i 275 dana po dolaska na prijestolje kralja Rajaraje iz dinastije Chola. Hram prikazuje sav sjaj arhitekture tog vremena i bogatstva kraljeva Chole. Izgrađen je za potrebe kraljevskih ceremonija poput proglašenja vladara i njihova povezivanja s bogom Šivom kojemu je hram posvećen. U hramu je neprestano živjelo oko 600 brahmana, glazbenika, plesača, učenjaka i obrtnika koji su ga održavali. Kupola hrama je iz jednog komada granita teškog čak 81 tonu i zagonetka je kojom je tehnikom podignuta gore. Kip Šive nalazi se u prostoru garbhagrihe, unutrašnjeg svetišta hrama. Sanskrtska riječ garbhagriha u doslovnom prijevodu znači „komora zametka“. U ovaj prostor pristup imaju samo brahmani. Brihadeeswarar je jedan od rijetkih hramova koji ima kipove astadiggpalaka („Gospodara osam smjerova prostora“): Indre, Varune, Agnija, Eesane, Vaye, Niruthija, Yame i Kubere.
Indra, vrhovno vedsko božanstvo kojemu je posvećen najveći broj himni, kralj bogova. Ispija somu, piće bogova koje označava ispunjenje najviše duhovnosti. Bog je zavjeta i zakletvi, prototip hrabrosti i ustrajnosti ratnika koji se bori protiv demonskih asura nižih svjetova.
MAMALLAPURAM (ili Mahabalipuram): Mamallapuram je bio lučki grad iz VII. st. nazvan po kralju Mamallu iz dinastije Pallava. Spomenici na području Mamallapurama sastoje se od hramova-pećina, monolitnih „kola“, rathas, reljefnih prikaza na stijenama i hramova. Znanstvenici vjeruju da se radilo o školi budući da pojedine skulpture nisu dovršene, ili je svaka od njih izrađena u drugom stilu. Pancha rathas (sanskr. Pet kola) su pet piramidalnih građevina nazvanih po Pandavama (Arjuna, Bhima, Yudištira, Nakula, Sahadeva) i Draupadi iz epa Mahabharate, koje su izgrađene iz jednog kamenog bloka. Od ostalih spomenika koji su pod zaštitom UNESCO-a najpoznatiji je Silazak Gangesa – veliki bazaltni reljef na kojem je opisano božansko porijeklo ove svete indijske rijeke.
MADURAJ: Maduraj je bio prijestolnica Pandya, kraljeva Južne Indije, i važan trgovački centar sve do VI. stoljeća. Legenda kaže da je prvotni grad razorio strašan tsunami na tadašnjem kontinentu Lemuriji. Povijesni drevni grad izgrađen je u obliku lotosa sa središnjim hramom Meenakshi-Sundareswarar posvećenim Šivi i Parvati. Hramski kompleks ima 12 veličanstvenih, bogato ukrašenih i obojanih tornjeva. U središtu se nalazi sveto jezerce čije ime u prijevodu znači „Jezero s tisuću lotosa“. Danas se smatra simbolom tamilske kulture.
Autor: Ivančica Krivdić
