Helenističko razdoblje u povijesti započelo je osvajanjima Aleksandra Makedonskog 334. g. pr. Kr. i vrijeme je vojne i političke dominacije grčkih Makedonaca na području Mediterana te Bliskog i Srednjeg istoka. Političku dominaciju Makedonaca nad ostalim narodima od Egipta i Sirije sve do Indije pratit će grčki, odnosno helenski kulturni utjecaj. Oni će svoje mjesto na svjetskoj pozornici postupno ustupiti pred rimskim i partskim osvajanjima početkom I. st. pr. Kr.

Karta Helenističkog svijetaRazdoblje helenizma vrijeme je povezivanja i prožimanja različitih kultura i religija Istoka i Zapada, praćeno stišavanjem vjerskih netrpeljivosti i nacionalnih ili plemenskih podijeljenosti. Uslijedile su brojne migracije stanovništva, osnivanje novih gradova i država te postupno premještanje kulturnih središta iz Grčke i Mezopotamije na područje Sirije i istočne obale Mediterana, posebno u novoizgrađene ili obnovljene gradove: Aleksandriju, Antiohiju, Seleukiju, Pergam, Efez, Milet, Tarz, Smirnu, Prijenu, ali i brojne druge. Smatra se da je u to vrijeme na području između Egipta i Indije niklo više stotina novih gradova. Ti gradovi nisu bili građeni samo za obranu i sklonište niti su nastali postupnom izgradnjom oko obrambenih kula. Podizani su planski, s ulicama koje se križaju pod pravim kutom i podjelom na četvrti; imali su vijećnice, kolonade, parkove, sportske centre, kazališta, odeone, učilišta… U Pergamu i Aleksandriji izgrađena su prva sveučilišta, poznati museumi, kulturne institucije s knjižnicama, zoološkim i botaničkim vrtovima, radionicama, kabinetima i stanovima za učenjake. Pretpostavlja se da je Aleksandrijska knjižnica na svom vrhuncu sadržavala zbirku od oko 700 000 svitaka, a Pergamska oko 200 000 svitaka. Poznato je i da su makedonski i sirijski kraljevi imali značajne knjižnice.

Većina novih gradova izrasla je na križanjima trgovačkih putova. Istočnjački osjećaj za udobnost i raskoš postupno je osvajao zapadni svijet. Pojavili su se zahtjevi za sve finijom odjećom, namještajem, posuđem… Trpeza je postajala sve raznovrsnija, a začini, mirisi, svila i nakit ušli su u svakodnevni život ne samo najbogatijih. Svijet se pokrenuo tražeći zajedničke puteve, zajedničke interese i nastojanja. Pojavila se potreba za obrazovanjem koje je omogućavalo društveni prestiž jer se kao mjerilo vrijednosti čovjeka počelo priznavati njegovo bogatstvo, položaj u državnoj službi i obrazovanje.

Helenizam se danas poima kao sinteza grčke i istočnih kultura u kojoj dominira grčka kultura. Ipak, ovakav je stav pristran i u duhu pozitivističkog nastojanja da se pod svaku cijenu istakne nadmoć Europljana nad ostatkom svijeta. U tom je duhu Bertrand Russell napisao: “Barbari su naučili nešto grčke znanosti, dok su Grci naučili mnogo barbarskih praznovjerica.” Kloneći se takvih pristranosti, potrebno je uvidjeti da je utjecaj bio obostran i ravnopravan, ništa više helenski negoli perzijski, egipatski ili čak indijski.

Aleksandar VelikiUtjecaj Istoka na helenistički svijet bio je izrazit i očigledan, ne samo u svakodnevnom životu, nego i u svim aspektima onoga što će za helenizam biti značajna karakteristika. U prvom redu radi se o državnom i administrativnom aparatu preuzetom od Perzije, s dvije tisuće godina dugom zakonodavnom tradicijom Mezopotamije, a jednim je dijelom preuzeto i uređenje egipatskih noma. Takav ustroj omogućio je povezivanje različitih kultura u jednu cjelinu, ostavljajući istovremeno određenu kulturnu i vjersku autonomiju svakoj od njih. Ovaj sustav, koji Grci klasičnog razdoblja nisu uspjeli razviti kroz svoje labave građanske saveze, omogućit će kasniji razvoj Rimskog Carstva primjenom istog modela.

Knjižnice i učilišta helenskog svijeta imali su svoj uzor u kulturnim središtima Mezopotamije i Egipta, baš kao i sklonost monumentalnosti u arhitekturi koja se ogleda u izgradnji aleksandrijskog svjetionika na Farosu, Kolosa s Rodosa, Artemidinog hrama u Efezu… Tradicionalna znanja Kaldejaca, maga i egipatskih svećenika omogućila su daljnji procvat znanosti. Matematička znanja, a pogotovo astronomska znanja Mezopotamije i Egipta, imala su veliki utjecaj na znanost koja se pod okriljem peripatetičara rađala u Grčkoj. Naročit utjecaj na Grke ostavila su hermetička znanja Egipćana, alkemija, medicina te babilonska astrologija koju je na otoku Kosu prvi podučavao Kaldejac Beros.

Daljnji utjecaj vidljiv je u religiji i filozofiji gdje su mazdaizam, mitraizam, brahmanizam i budizam imali veliki utjecaj na stoičku i eklektičku filozofiju, kao i na mlado kršćanstvo koje izrasta upravo na helenističkom području. Iako je utjecaj indijske filozofije danas zanemaren, poznato je da su u vrijeme Ptolemejevića budistički prozeliti naučavali u Aleksandriji, a isto tako da je car Ašoka slao budistička poslanstva svim helenskim kraljevima. Grčki filozof Megasten, koji je boravio na dvoru cara Čandragupte, proučavao je i pisao o indijskoj znanosti i filozofiji, a na posebno velik odaziv u grčkom svijetu naišla je indijska medicina o kojoj, osim Megastena, pohvalno pišu i Strabon, Onesikrit i rimski liječnik iz I. stoljeća imenom Cels.

U prvoj fazi helenizma, velikim dijelom zahvaljujući navedenim utjecajima Istoka, dolazi do daljnjeg procvata grčke znanosti koja tada dostiže svoj vrhunac. Znanja iz matematike, fizike, mehanike, geometrije, astronomije, biologije i medicine bitno nadmašuju razinu spoznaja klasičnog razdoblja, a najznačajniji rasadnik znanstvenih otkrića bio je aleksandrijski Museum. Tamo je Euklid napisao svojih trinaest knjiga Elemenata (Stoikheia) u kojima razvija osnove geometrije i matematike. Tamo je Arhimed iz Sirakuze studirao, napisao svoje najznačajnije radove te izradio najznačajnije konstrukcije: Arhimedov vijak koji se koristio za navodnjavanje, čekrk sa sustavom slobodnih kolotura i planetarij na mehanički pogon. Ktezibije je izumio rotacijski vodeni sat, vodenu štrcaljku s dvotaktnim klipom, vodene orgulje s dvadesetak pisaka, a Heron je u I. st. pr. Kr. usavršio jednu vrstu parnog stroja.

Helenistički svijet_NikeAstronomiju je u Museumu izučavao Aristarh sa Samosa koji je poznat po izjavi da zvijezde stajačice i Sunce ostaju nepokretni, da Zemlja kruži oko Sunca po kružnici, dok se Sunce nalazi u središtu te putanje. Njegov nasljednik Eratosten iz Kirene tvrdio je da bi se od Heraklovih stupova, odnosno Gibraltara, putujući na zapad morskim putem dospjelo u Indiju. On je gotovo točno izračunao Zemljin opseg, a također je u zemljopis uveo općeprihvaćeni sustav meridijana i paralela. Hiparh iz Nikeje prvi je izmjerio vremenski pomak ravnodnevnice, razliku između sideričke i tropske godine te konstruirao prvi astrolab. Najveće praktično zemljopisno otkriće bilo je otkriće moreplovca Eudoksa iz Kizika (oko 115. g. pr. Kr.) koji je otkrio monsunski put u Indiju iz Arabije, daleko od kopna, što je znatno skraćivalo putovanje.

Posebna pažnja poklanjala se medicini pa se u Museumu razvila i nova aleksandrijska liječnička škola čiji je veliki predstavnik bio Herofil iz Halkedona, začetnik anatomskog proučavanja čovjeka. U krugu židovske dijaspore u Aleksandriji djelovali su i takozvani terapeuti. Iako je Aleksandrija prednjačila, bilo je i drugih značajnih znanstvenih središta: medicinska središta na otoku Kosu, u Knidu, Pergamu, Smirni i Epidauru, astronomska na Rodosu i u Seleukiji, matematička u Elidi, Kireni i Tarantu, a Atena je i nadalje bila središte filozofskog svijeta.

Grčka filozofska djela imala su veliki utjecaj na kasniju perzijsku filozofiju i znanost općenito. Upravo zahvaljujući tome što je u Perziji grčki jezik ostao jezik znanosti, brojna djela antičkih autora sačuvana su u izvornom obliku čak i tisuću godina kasnije. Jezična tolerancija vidljiva je iz zapisa indijskog vladara Ašoke na grčkom i aramejskom jeziku.

Helenistički svijet_LavoviUmjetnost helenizma danas se naziva “barokom antike”. Iako nije imala onu dubinu koju je posjedovala umjetnost klasičnog razdoblja, poznat je niz izuzetnih djela kao što su Afrodita s Melosa, Nike sa Samotrake, Apolon Belvederski, Gal na umoru, Laokont i sinovi te brojna djela iz Lizipove radionice ili iz Pergamske škole, slikarska ostvarenja Apela iz Kolofona i Protogena s Rodosa. Grčka je likovna umjetnost imala veliki utjecaj na indijsku Gandhara umjetnost u Baktriji nazvanu grčko-budističkom, te kasniju Kušansku i Gupta, ali i umjetnost “Kulture X” u Etiopiji te specifičan egipatsko-grčki stil u ptolemejskom Egiptu.

Grčki svijet IV. st. pr. Kr. obilježava gubitak građanskih i religijskih ideala koji su mu u prethodnim stoljećima donijeli najveći procvat. Ideal građanskog života više nije bio u službi grada, nego u pravima koja grad pruža. Političare su više zanimali stranački interesi od dobrobiti grada, a svećenike vlastite povlastice od obveza prema gradu. Tako Demosten ni u najvećoj pogibelji Atene nije smio dirnuti u novac namijenjen Eleuzinskim svečanostima, iako su u njih odlazile velike količine gradskih rezervi. Klasično doba bilo je na zalazu, politika i religija udaljile su se od etičkih vrijednosti.

Reakcija na moralni skepticizam došla je iz okrilja filozofije koja napušta dotadašnja metafizička razmišljanja i posvećuje se preko Sokrata i njegovih učenika etičkim problemima, te se postupno, preko Aristotela, preusmjerava na znanost. Više nije bio bitan uzrok stvari, već kako se one događaju. Produbljuju se znanstvena istraživanja uz kritički duh i empirijske spoznaje.

U vrijeme kada je Filip II. Makedonski iskoristio ovu unutarnju razjedinjenost Grčke i Aleksandar Veliki započeo svoja osvajanja, počelo se vjerovati da će znanost svojim usavršavanjem dati odgovore na mnoge ljudske potrebe. Od znanosti se očekivalo da riješi probleme koje više nisu mogle riješiti politika i religija te da pomogne u ostvarenju toliko žuđene zemaljske sreće, što je vrlo slično očekivanjima modernog svijeta.

Znanost je zaista osigurala prosperitet, pospješila proizvodnju, olakšala rad, omogućila šire i bolje obrazovanje, skratila vrijeme putovanja i donijela veći standard. Novi izumi korišteni su u proizvodnji, snaga vode i pare u radionicama, mlinovima, na gradilištima, u sustavima za navodnjavanje… Brodovi s pokretnim kosim jedrima ubrzali su plovidbu, pergament i papir omogućili su veće kolanje književnih radova. Živjelo se relativno dobro, kulturni život bio je obogaćen sportskim ili kulturnim natjecanjima na kojima su nastupali pjesnici, pjevači, plesači i glumci. Filozofi su držali predavanja, a uz brojne vjerske svečanosti, dramske predstave šarolikog spektra također su upotpunjavale zabavu. Pisani su i prepričavani romani beletrističkog tipa. Astrolozi, iscjelitelji i proricatelji nudili su svoje usluge, a tržnice su bile prepune robe iz cijelog svijeta.

Razvoj ratnih tehnika učinio je da ni jedno mjesto nije bilo sasvim sigurno, a novi ratni izumi i taktike donosili su prednost sad ovoj, sad onoj strani, potičući brojne sukobe. Pobune, dinastički ratovi i pljačke bili su svakodnevna pojava. U njima se ginulo jednako često kao što se danas gine u prometnim nesrećama. Ljudi su se više trudili oko toga kako izbjeći nesreću, nego kako postići dobro jer koja korist od brige za sutra kad se ne zna što će ono donijeti; koja korist od poštenja kad svuda vlada prijevara; koja korist od istinoljubivosti kad se pomoću laži i smicalica može steći bogatstvo. Postalo je jasno da racionalna filozofija i znanstveni napredak nisu dostatni za rješenje nagomilanih problema. Pred kraj helenističkog razdoblja svijet ponovno zapada u duboki moralni skepticizam.

PetraHelenistički svijet nije opravdao svoja početna nastojanja, prvenstveno ona Aleksandrova o političkoj ravnopravnosti, prijateljskoj suradnji i povezivanju svih naroda, religija i svjetonazora u homonoiu, jedinstvo duha i srca gdje će svi narodi živjeti bratski. Ipak, provodeći politiku povezivanja, Aleksandrovi nasljednici uspjet će tijekom više stoljeća stišati vjerske netrpeljivosti te nacionalne i plemenske podijeljenosti, tako da se u svijest mnogih ljudi usadio pojam čovječanstva kao cjeline. Filozofski pojam građanina svijeta koji su zagovarali kinici, a razradili stoici, Aleksandar Veliki prvi je pokušao ostvariti u praksi. Praktična primjena tog pojma, po prvi put u širim razmjerima, velika je zasluga helenizma.

Autor: Jerko Grgić