Kroz tisuće godina srednjoameričke povijesti velike civilizacije Olmeka, Teotihuacána, Maya, Tolteka, Azteka i drugih naroda ostavile su nam u nasljeđe više od jedanaest tisuća arheoloških nalazišta.

Izranjajući iz neodredivih početaka o kojima saznajemo tek iz starih mitova, na svom su putu ostva­rivale zadivljujuće kulturne dosege. Civilizacijski se plamen neprekidno održavao i prenosio sljedećim valovima naroda, od svitanja kulture Olmeka do rušenja Astečkog carstva. Tako su ostale sačuvane mnoge zajedničke vrijednosti jedinstvene izvorne tradicije – slični religijski simboli i gotovo identičan panteon bogova, kompleksan sustav kalendara i pisma, dok se u bezbrojnim varijantama ponavljala istovjetna pravilna i planski utvrđena orijentacija gradova sa snažnim ceremonijalnim jezgrama i piramidalnim građevinama.

QuezalcuoatlKao izravni ili neizravni naslje­dnici civilizacija koje su cvale prije njih, Azteci razvijaju iznimno originalnu i bogatu kulturu. Stvaralački duh i duboka prožetost religijom i filozofijom nisu oslabili niti pokazali sklonost za imitiranjem, već su urodili snažnom sintezom za vrijeme Astečkog carstva.

Quetzalcoatlova piramida
Ova je piramida primjer najljepšeg pročelja Teotihuacána na kojem se izmjenjuju prikazi Quetzalcoatla i Tlaloca, dva važna božanska principa koja je usvojio panteon Nahuatl.

Pročelje je ostalo očuvano jer su ga neposredno prije misterioznog pada ovog veličanstvenog grada svećenici prekrili grubljim zdanjem.

Piramida je smještena unutar kompleksa Citadela koji, kao i sama piramida, predstavlja umanjeni model Zemlje. Osnovica kvadratnog zida Citadele približno je stotisućiti dio opsega Zemlje, a osnovica baze piramide je stotisućiti dio polumjera Zemlje.

TheotihucanTeotihuacán – Grad bogova
Pogled s Mjesečeve piramide na Put mrtvih i Sunčevu piramidu.

Aztecima je Teotihuacán bio mitska domovina i mjesto rođenja novog, Petog doba u kojem su trebali ostvariti svoju povijesnu ulogu.

Iako su u ovaj grad došli gotovo pet stoljeća nakon njegovog napuštanja, ostao je mjesto hodočašća i nadahnuća i u vrijeme zadnjeg astečkog vladara, Motecusome II.

Izlazak AztekaJezeroDolazak Azteka

Mali, nepoznati narod kojeg ne spominju ni najstariji zapisi, “narod čije lice nije nitko poznavao”, pojavio se na povijesnoj pozornici u XII. st., lutajući neprihvaćen od sviju, bez ičega osim male sta­tue boga zaštitnika Huitzilopochtlija i nesalomljive volje.

Prema le­gendi, cilj njihovog dugogodišnjeg traganja bio je znamen koji je svećenicima dao Sunčani Huitzilopochtli – usred jezera pronaći bijelog orla koji na kaktusu nopal drži zmiju u kljunu. Kaktus nopal sa svojim crvenim cvijetom predstavlja ljudsko srce – središte u kojem je jedino moguć susret duhovnih i zemaljskih snaga personificiranih simbolima orla i zmije. Na ovom će mitskom mjestu ptica nebeskog svjetla savladati snage prolaznog predstavljene zmijom.

Kodex_Osnivanje GradaIz mjesta na koje se spuštaju orlovi,
Iz mjesta gdje se uspravljuju
jaguari,
Sunce je dozvano.

Kao štit koji se spušta,
Tako zalazi Sunce…

Ponosan na sebe,
Uzdiže se grad Mexico-Tenochtitlán.
Ovdje se nitko ne plaši smrti u ratu.
To je naša slava.
To je tvoja zapovijed
O, Darovatelju života!…

Colección de Cantares Mexicanos

Svećenici su znamen pronašli na kamenom otočiću u jezeru Texcoco 1325. g. Učeći ratničke vještine od svojih susjeda, usvajajući njihovu kulturu i živu tradiciju mnogih naroda koji su im prethodili, Azteci su započeli postavljati temelje svom gradu “blizu kaktusa”, ponosnom Tenochtitlánu, u pjesmi opjevanom kao “temelji neba”. Nedugo zatim započet će ono što je poznato kao “sto godina naroda Sunca” – širenje moćnog carstva, gradnja hramova, okruglih svetišta, škola, palača, tržnica, plovećih vrtova, uzgoj stotine cvjetnih vrsta, rad u kamenu, rad s metalima i mineralima, izrada štitova-mozaika od perja, izrada na tisuće oslikanih kodeksa u kojima se čuvala tradicija, a posebno njihovo pjesništvo…

Azteci-tablica

Ometecuhtli (Gospodar našeg tijela) Muški aspekt dvojnog boga Ometeotla

Ometecuhtli (Gospodar našeg tijela)
Muški aspekt dvojnog boga Ometeotla

Tragovi božanskih stopa

Religija je kod Azteka proži­mala sve aspekte života, pri­lagođavajući svoj duboki sadržaj sposobnosti shvaćanja onih do kojih je dolazila. Obični je svijet imao religiju jednostavnog poljodjelstva, aristokracija religiju hijerarhije i moralne odgo­vornosti, a mudraci i svećenici religiju misterija.

Upravo je na polju religije naj­jasnije došao do izražaja duh Azteka i njihova spremnost prihvaćanja kulturnih vrijednosti naroda s kojima su se su­sretali i kasnije ih pokoravali i pripajali Astečkom carstvu. Tako su astečka plemenska božanstva i daleko bogatiji panteon starijih civilizacija tvorili velik i skladan sustav. Najvažniji su utjecaj na astečki panteon izvršili Tolteci koji su pripadali istoj jezičnoj skupini nahuatl, a Azteci su se smatrali njihovim izravnim nasljednicima.

Čitavo to mnoštvo bogova za njih je imalo značenje mnogostrukih utjelo­vljenja jednog jedinstvenog kozmičkog principa kojeg su nazivali Tloque Nahuaque, “Gospodar bli­zine i jedinstva”, “Onaj po kojemu se živi”. Po­put svojih pre­thodnika, nisu ga prikazivali, osim ponekad otiscima stopala i ruku. Ovaj nezami­slivi Duh Univerzuma dje­luje preko dvojnog božanstva Ometeotla, Gospodara dvojnosti, koji uje­dno prestavlja i prvi božanski par Ometecuhtlija i Omecíhuatl.

Stvaranje ostalih bogova, svijeta i čovjeka bilo je povjereno četvorici njihovih sinova: Quetzalcoatlu, Huitzi­lopochtliju, Xipe Totecu i Tezcatlipoci.

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_QuetzalcoatlQuetzalcoatl (Pernata zmija)
Bog zapada, vjetra, mudrosti Venere

Kao Ehecatl, bog vjetra, Quetzalcoatl predstavlja sveprisutni Duh koji čisti i otvara puteve kako bi njima mogli proći ostali bogovi i ljudska bića. Quetzalcoatl kao Venera u raljama pernate zmije simbol je čovjekova položaja i njego­vih mogućnosti. Predstavlja dušu koja uzlijeće prema nebu i materiju koja silazi na zemlju; on je vrlina koja se uzdiže i slijepa sila koja vuče čovjeka dolje; on je buđenje i san, danje svjetlo, ali i noć kad putuje u podzemni svijet.

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_TezcatlipocaTezcatlipoca (Dimno zrcalo)
Podzemno Sunce, Gospodar Cvjetnog rata
Zrcalo koje dimi povezano je uz Mjesec. Napravljeno je od kristala otrgnutog od primordijalne zemlje “koja nikada nije bila obasjana Suncem”.

Tezcatlipoca je brat Quetzal­coatla i njegov neprijatelj, Gospodar pomrčina i tame.

Kao Gospodar Cvjetnog rata povezan je uz kult žrtvovanja nižih želja. Žrtveni nož usmjeren je protiv neprijatelja u samom čovjeku, koji je zarobio snagu Sunca što protječe njegovim srcem.

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_CihuacoatlCoatlicue (Suknja od zmija)
Majka bogova, božica zemlje, života i smrti
Meksički kritičar umjetnosti J. Fer­nandez opisuje je riječima: “Ona cijela vibrira i živi, unutra i izvana, cijeli njen život jest život i jest smrt, njen se smisao širi na sve strane… Tako dramatična ljepota Coatlicue u konačnici ima ratnički smisao, život i smrt, i zato je njena ljepota vrhunska, tragična i dirljiva.”

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_Xipe TotecXipe Totec (Naš oderani gospodar)
Bog oslobođenja i obnove
Xipe Totec vlada proljećem i ponovnim buđenjem prirode. Njegova oderana koža simbol je preobrazbe sjemenke koja trganjem vlastite ljuske oslobađa energiju života kako bi omogućila rast budućoj biljki.

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_HuitzilopochtliHuitzilopochtli
Bog kolibrić
Huitzilopochtli najav­ljuje novo doba čovje­čanstva vezano uz buđenje čovjekove svijesti. Simbolizira po­sljednju transformaciju duše koja se od leptira pretvara u kolibrića. Prema astečkom je mitu njegov dugački kljun zraka svjetlosti koja svoju energiju crpi izravno od Sunca.

Također je bio zaštitnik uče­nja u školama calmecac koje su osposobljavale buduće svećenike i vladare.

Tlaloc (Plamena voda)
Bog nebeske vode
Predstavlja pare što se dižu nad zemljom ugrijanom od Sunca nakon kiše i izmaglicu koja lebdi nad dolinama u svitanje. Tlaloc spušta pare koje ustraju u svom uzdizanju i zbog toga simbolizira borbu protiv struje, borbu kojom se heroj suprotstavlja bujici…

TRAGOVI_BOZANSKIH_STOPA_KepChalchiutlicue (Ona s plaštom punim dragulja)
Chalchiutlicue je snaga zemaljskih voda što otječu s vremenom, noseći ljude, nemoćne da se odupru, prema njihovom neizbježnom kraju. Vezana je uz ceremonije slične obredu krštenja kojima se dijete pročišćavalo vodom.

Maska od opsidijana Prikaz boga Ixtiltona koji je prema le­gendi noću posjećivao djecu i donosio im miran san.

Maska od opsidijana
Prikaz boga Ixtiltona koji je prema le­gendi noću posjećivao djecu i donosio im miran san.

Cvijet i pjesma

Ako je život san,
ima u njemu jedna riječ,
jedan smisao –
cvijet i pjesma.
Tecayeuatzin

Nadovezujući se na raniju tol­tečku tradiciju, astečki su mu­d­raci smatrali da nas okružuje magični svijet simbola u koji mogu proniknuti istinski umjetnici, ali samo ukoliko ustrajno i ispravno traže.

Za astečke mudrace i umjetnike nije bilo moguće izravno odgovoriti na temeljna ljudska pitanja vezana uz spoznaju Boga i traženje istine ovdje na zemlji. Zato postoji drugi, intuitivni put kojim čovjek korača pomoću “cvijeta i pjesme” (in xochitl, in cuicatl), što je astečka metafora za umjetnost i poeziju.

Arhitektura Piramide drevnog Meksika karakterizira dvostruko stepenište i gradnja zadnjeg, gotovo uspravnog sloja. Hram Acatitlan na slici jedan je od rijetkih sačuvanih astečkih hramova.

Arhitektura Piramide drevnog Meksika karakterizira dvostruko stepenište i gradnja zadnjeg, gotovo uspravnog sloja. Hram Acatitlan na slici jedan je od rijetkih sačuvanih astečkih hramova.

Istinski je umjetnik onaj koji je sposoban razgovarati s vlastitim srcem, a njegovo se srce opisuje kao knjiga slika. Umjetnik je kradljivac cvijeća i pjesama, onaj koji kroz dugi razgovor sa samim sobom traga i u svojoj nutrini pronalazi odgovarajući božanski simbol, unosi ga u riječi, ugrađuje u kamen, stavlja na kodekse ili u pleme­nitu kovinu, nježno perje, glinu. Na taj način on prenosi simbole koji drugom čovjeku mogu pomoći da također pronađe istinu i vlastiti izvor.

Xochipilli (Dijete ili Princ cvijeća) Mladi bog proljeća, cvijeća, rađanja, ljubavi, plesa i sreće. Vezan je uz pjesništvo i umjetničko nadahnuće. Na glavi mu je kruna od perja, na licu maska, na vratu ukrasi u obliku jaguara, a po tijelu simboli Sunca i cvijeća.

Xochipilli (Dijete ili Princ cvijeća)
Mladi bog proljeća, cvijeća, rađanja, ljubavi, plesa i sreće. Vezan je uz pjesništvo i umjetničko nadahnuće. Na glavi mu je kruna od perja, na licu maska, na vratu ukrasi u obliku jaguara, a po tijelu simboli Sunca i cvijeća.

Istinski umjetnik:Razgovara sa svojim srcem
…sve crpi iz svoga srca;
sa zadovoljstvom obrađuje,
u miru, pouzdano,
obrađuje kao Toltek,
sastavlja stvari,
vješto obrađuje, stvara;
uređuje stvari,
dotjeruje ih, poravnava.

Nespretni umjetnik:

obrađuje slučajno,
izruguje se svijetu,
zatamnjuje stvari,
prelazi preko lica stvari,
obrađuje bez pažnje,
vara ljude, on je lopov.

Umjetnik je kroz svoja djela imao ulogu  humanizirati srce lju­d­sko i učiniti mudriji­ma njihova lica. Morao je biti svjestan vlastite odgovornosti prema drugima kako ne bi stvarao poput lošeg umjetnika koji obrađuje slučajno, izru­guje se svijetu, zatamnjuje stvari, vara…

Terakota skulptura cvijet

 Sklupčana zmija od zelenog granita, simbol često prisutan  u umjetničkim prikazima.

Sklupčana zmija od zelenog granita, simbol često prisutan u umjetničkim prikazima.

Terakota
Ova razigrana žara prikazuje boga plodnosti.

Skulptura
Kamena skulptura prikazuje ratnika reda orla. Crte lica su iznimno čiste i realistične što je neuobičajeno za as­tečku umjetnost.

Umjetnost izrade ukrasa od perja
Lepeza od perja ptice que­tzal kakvu su nosili plesači na svečanostima.

Svečanosti, obredi i svete igre

Važnu ulogu u astečkom društvu imale su svečanosti koje su se vrlo pažljivo pripremale. Ceremonije, obredi i svete igre udru­živale su u sebi više umjetničkih disciplina isprepletenih oko osnovne mitske i religijske poruke.

Ovaj lijepi teponaztli, vrsta astečkog bubnja, napravljen je iz izdubljenog panja i ima urezanu stiliziranu sovu.

Ovaj lijepi teponaztli, vrsta astečkog bubnja, napravljen je iz izdubljenog panja i ima urezanu stiliziranu sovu.

svecanosti obredi svete igre1. Prikaz detalja s neke svečanosti u kojoj astečki plemić pleše i pjeva. U ruci drži raskošnu lepezu od quetzalovog perja, a oko nogu ima male udaraljke. Obučen je u tipičnu odjeću astečkih plemića.

2. Slika prikazuje skupinu astečkih gla­zbenika u pratnji plesača. Glazbenici sviraju udaraljke, vjerojatno bu­bnjeve izrađene od jelenje kože, dok plesači drže lepeze i cvijeće.

3. Popularna igra loptom ili igra pelota bila je prije svega obred kroz koji se pokušavalo oponašati kretanje nebeskih tijela.

Svečanosti su pripremane u Kući muzike i plesa, Mixcoacalli, gdje su se stalno uvježbavali novi i ponavljali stari plesovi i pjesme. O tome Garibay kaže: “Učenje i usavršavanje pjesme i igre shvaćalo se kao naređenje dano od Boga. Igrali su uz pratnju raznih instrumenata: talambasa, bubnjeva, čegrtaljki, flauta… Sudionici su mijenjali odjeću ovisno o kraju iz kojeg je pjesma potekla, čak i način izgovaranja riječi. Često su nosili maske…”

Umjetničko remek-djelo, ovaj je astečki instrument vrsta flaute u obliku papige. Pisak je na kraju dugačkog repa, dok se zvuk oblikovao pomoću rupe na leđima i izlazio iz kljuna.

Umjetničko remek-djelo, ovaj je astečki instrument vrsta flaute u obliku papige. Pisak je na kraju dugačkog repa, dok se zvuk oblikovao pomoću rupe na leđima i izlazio iz kljuna.

Svete igre izvođene na velikim trgovima Azteci su zvali maseualistli, što znači “zasluga”, jer je sudjelovanje u njima trebalo zaslužiti vrlinom, djelima milosrđa i žrtvovanjem.

Jedna od značajnijih astečkih sve­tkovina bila je posvećena Xochpilliju, bogu proljeća, zaštitniku umjetnosti i umjetničkog nadahnuća. Tijekom dvadeset dana koliko je praznik trajao, svakodnevno se pjevalo i plesalo, a učesnici su u kuću vladara unosili dva visoka štapa ukrašena cvijećem. Oni su bili znamen proslave posvećen cvijeću, proljeću i plesu. Najboljim izvođačima, pjevačima, sviračima i plesačima, kao i onima koji su sastavljali pjesme i plesove,  dodjeljivane su nagrade.

Druga značajna svečanost održavana je u čast boga Huitzi­lopochtlija. Tada se u ograđe­nom pro­storu njegovog hrama izrađivala kuća od ruža, okružena drvećem okićenim mirisnim cvijećem. U kuću su sta­vljali kip boginje Xochiquetzal, božice cvijeća, pjesme i plesa. Mladići, jedni obučeni kao ptice, drugi kao leptiri, ukrašeni skupocjenim perjem raznih boja, penjali su se na drveće, prelazili s grane na granu i sisali rosu s ruža i drugog cvijeća. Na kraju bi iz hrama izlazili “bogovi” s atributima onih bogova koje su predstavljali. Simbolika ove svečanosti odgovarala je astečkom vjerovanju da ratnici koji su umrli na bojnom polju zaslužujui počasti i poslije smrti, odlazeći na nebo kako bi postali pratnja Suncu na njegovom putu do zenita.

Kodeksi mudraca – “knjige slika”

kodeksi1. Kodeks Borgia
Quetzalcoatl, ovdje prikazan u aspektu boga vjetra Éhecatla, udahnjuje život kosturu koji predstavlja boga smrti Mictlantecuhtlija.

2. Kodeks Cospi
Prikaz simbola sakralnog kalendara, Tonalpohuallija, koji ima 260 dana.

3. Kodeks Fejervary-Mayer
Prikaz četiri aspekta prirode povezanih s odgovarajućim parovima komplementarnih božanstava, bojama, pticama i stablima. Čitav je prikaz uokviren križem s 260 točaka koje predstavljaju ciklus sakralnog kalendara.

Kodeks Borgia Prikaz dragocjene posude u kojoj se pepeo Quetzalcoatla u Zemlji mrtvih transformira u novi izvor života i uzlijeće u obliku ptica bogatog perja.

Kodeks Borgia
Prikaz dragocjene posude u kojoj se pepeo Quetzalcoatla u Zemlji mrtvih transformira u novi izvor života i uzlijeće u obliku ptica bogatog perja.

Jedan od izvora znanja o Aztecima piktografski su zapisi mudraca ili “knjige slika” koje su nazvane kodeksima. Naslikani su na pergamentu od agave, kože ili pamuka, a složeni tako da se rastvaraju poput ­harmonike. Dugi su 5-10 m, a široki 18-27 cm. Jedni su povijesni zapisi, dok su drugi pripovijesti, a najzanimljiviji su oni mitološkog ili astronomskog sadržaja. Bili su osnova za podučavanje u astečkim školama i pomagali su učenicima u shvaćanju simboličkih poj­mova i apstraktnih religijskih učenja.

Poznatiji kodeksi:
1. Tira de peregrinacion ili Kodeks Boturini opisuje hodočašće Azteka.
2. Kodeks Borboniko sadrži podatke o religiji i kalendaru.
3. Kodeks Mendoza govori o kulturnim ustanovama nahuatl svijeta.
4. Kodeks Borgia je prikaz astečkog kalendara, bogova i njihovih atributa.
5. Kodeksi Vatikano i Ramirez sadrže podatke religijskog i mitološkog ­karaktera.
6. Kodeks Fejervary-Mayer opisuje vezu bogova s kalendarom.
7. Kodeks Cospi, poznat i kao Kodeks Bolognese, govori o proročanstvima.

Kodeks Borboniko Na kraju uspjele “ceremonije nove vatre”, svećenici su palili baklje koje su kao simbol obnove i nade glasnici odnosili do hramova i kućanstava u Tenochtitlánu.

Kodeks Borboniko
Na kraju uspjele “ceremonije nove vatre”, svećenici su palili baklje koje su kao simbol obnove i nade glasnici odnosili do hramova i kućanstava u Tenochtitlánu.

Nažalost, najveći dio uništili su španjolski osvajači, a u čitavoj Srednjoj Americi sačuvano je tek osamnaest ovakvih “knjiga”.

Prvi meksički nadbiskup Zuma­raga sakupio je kodekse iz svih dijelova Meksika, naročito iz Texcoca, i naredio da se spale na trgu Tlatelolca. Njegov su primjer slijedili i ostali Španjolci. Rijetki su ih sačuvali, koliko su mogli, a Bernardino de Sahagún pokušao ih je objasniti na osnovu živuće tradicije koju su mu prenijeli preživjeli mudraci iz cijelog Astečkog carstva. De Sahagún kaže: “Sve stvari o kojima pišem prenijeli su mi starci preko slika, jer slike su bile pismo koje su u staro ­vrijeme koristili.”

Kružno svetište viteških redova orla i jaguara u Malinalcu izdubljeno je u živoj stijeni.

Kružno svetište viteških redova orla i jaguara u Malinalcu izdubljeno je u živoj stijeni.

Ova skulptura od terakote iz Tenochtitlána prikazuje pripadnika viteškog reda orla.

Ova skulptura od terakote iz Tenochtitlána prikazuje pripadnika viteškog reda orla.

Vitezovi orla i jaguara

Ratničke vještine imale su dominantnu ulogu u obrazovanju astečkih muškaraca koji su se od svoje petnaeste godine uvježbavali i podvrgavali strogoj disciplini. Jednom kad bi stasali do zrelosti, uključivani su u vojne pohode. Astečki vladari ustanovili su različite ratničke redove koji su imali svoje posebne uloge i oznake. Među njima je vladao viteški odnos, a najpoznatiji su bili Vitezovi orla i Vitezovi jaguara.

U astečkim ustanovama odgajani su ratnici, a prema ratničkom duhu podjednako su bili upravljani i domaći odgoj i javne počasti. Ratnik je, kao i svećenik, dobivao najveće društveno poštovanje, a i sam se kralj morao dokazati kao iskusan ratnik.

Prema astečkom vjerovanju, voj­nik koji pogine u ratu odlazi na mjesto neizrecivog blaženstva, u svijetle palače Sunca. Zato su njihovi ratnici, prožeti vjerskim nadahnućem, prezirali opa­snost i hrabro gledali smrti u lice.
Postojali su, također, i profesio­nalni ratnici, poznati kao quachictin – “obrijani”, koji su se uvijek nalazili na najopasnijim položajima u bitkama, a uživali su velike povlastice.

Vitezovi su nosili prazan, neukra­šen grb i štit bez gesla sve dok ne bi izvršili neko junačko djelo, poput srednjovjekovnih europskih vitezova, a nagrada za iskazanu hrabrost bila je pravo na vlastita obilježja. Taj se zakon odnosio i na pripadnike kraljevske obitelji.

rituali1. Azteci su bili vrsni u umjetničkom radu s perjem od kojeg su u kombinaciji s plemenitim metalima izrađivali prave mozaike. Pretpostavlja se da ovaj astečki ratnički štit prikazuje kojota.

2. Oznake činova astečkih ratnika prema Kodeksu Mendoza.

3. Potomci nekada slavnih i moćnih astečkih ratnika danas su samo turistička atrakcija.

Prikaz odjeće i opreme astečkog ratnika.

Prikaz odjeće i opreme astečkog ratnika.

Odjeća ratnika viših po rangu bila je slikovita i veličanstvena. Imali su uzane haljetke od prošivenog pamuka, tako debele da kroz njih nisu mogle prodrijeti lake protivničke strelice. Poglavari su ponekad nosili oklop od tankih zlatnih ili srebrnih pločica preko kojega bi odjenuli haljetak načinjen od perjane tkanine raskošnih boja. Kacige su bile drvene, u obliku glava divljih životinja, ili srebrne sa šarenom perja­nicom na vrhu, ukrašene zlatom i draguljima. Nosili su i ovratnike, narukvice i naušnice, sve od istih skupocjenih materijala.

Vojska se dijelila na korpuse od osam tisuća ljudi, a oni na odrede od tri do četiri stotine, od kojih je svaki imao svog zapovjednika. Zastava, koja se može usporediti sa starorimskom, nosila je oznake državnog grba izvezene zlatom i perjem. Odredi i veliki vođe imali su svoje posebne zastave i gesla.

Ritualni nož čija je drška u obliku viteza orla izvedena kao mozaik od sedefa, tirkiza, pirita i opsidijana.

Ritualni nož čija je drška u obliku viteza orla izvedena kao mozaik od sedefa, tirkiza, pirita i opsidijana.

Kamena skulptura ratnika s maskom jaguara u ritualnom položaju. Astečki su se ratnici prije odlaska u rat podvrgavali strogom postu i meditacijama kako bi njihovi postupci bili ispravni i pravedni.

Kamena skulptura ratnika s maskom jaguara u ritualnom položaju. Astečki su se ratnici prije odlaska u rat podvrgavali strogom postu i meditacijama kako bi njihovi postupci bili ispravni i pravedni.

Astečki je vojni zakonik obilježavala ista strogost kao i ostale njihove zakone. Neposlušnost se kažnjavala smrću, a smrt je čekala i vojnika koji bi napustio svoj odred, bilo da napadne neprijatelja prije danog znaka, bilo da pljačka tuđi plijen ili zarobljenike. Jedan od zadnjih kraljeva Texcoca dao je smaknuti svoja dva sina, nakon što im je izliječio rane, jer su se ogriješili o taj zakon.

Njihova disciplina bila je hvalevrijedna, što su španjolski osvajači jednodušno priznali: “Krasno je bilo vidjeti ih u pokretu, kako vedro stupaju i u tako savršenom redu!” U borbi su češće nastojali zarobiti, negoli ubiti protivnika, jer se vrijednost ratnika procjenjivala po bro­­ju zarobljenika.

Istinski smisao rata kod Azteka nalazi se u ideji Cvjetnog rata čije je duboko značenje povezano uz borbu vječnih i prolaznih snaga u čovjekovoj nutrini. Ako u toj borbi pobijedi duh, tijelo procvjeta, pretvarajući se u “novo svjetlo” koje se pridružuje snagama Sunca.

Svakodnevni život

Astečko društvo
Osnovna jedinica astečke društvene organizacije bila je calpolli, zajedni­ca obitelji koju je povezivalo krvno srodstvo kroz više naraštaja. Većinu stanovništva u gradovima činilo je pučanstvo ili macehualtin, a pri vrhu društvene lje­stvice bilo je plemstvo ili pipiltin, iz čijih su redova birani državni službenici. Na vrhu društvene piramide bili su tete­uctin, gradski poglavari, kojima je pripadao i sam car, a na dnu piramide bili su mayeque ili robovi, koji su obrađivali plemićku zemlju.

Međutim, astečka društvena hijerarhija nije bila kruta i pružala je mogućnost uspona.

Posebnu ulogu u astečkom društvu imali su pochtece ili trgovci na velike udaljenosti, koji su dobavljali luksuznu robu te pritom obavljali niz drugih,  strateški važnih poslova.

SVAKODNEVNI_ZIVOT_U skoluKako se postaje Aztek

Godine 1519. Azteci su vjerojatno bili jedini narod na svijetu koji je imao obavezno opće obrazovanje za oba spola. Ono je, kako za djevojčice tako i za dječake, počinjalo u dobi od petnaest godina, a trajalo je do stupanja u brak.

Postojale su dvije vrste škola: calmecac i telpochcalli. Škola calmecac obično je bila vezana uz neki hram, a pohađali su ju sinovi i kćeri plemića i neka od djece pochteca. Polaženje ove škole bilo je preduvjet za dobivanje visokih dužnosti u astečkom društvu. Škola telpochcalli ili “kuća mladih” bila je jedna vrsta vojne akademije.

Brak
Brak se obično sklapao oko dvadesete godine dogovorom između obitelji. Ceremonija se odvijala noću i završavala vezivanjem mladenkine košulje i mla­doženjinog ogrtača.

SVAKODNEVNI_ZIVOT_Trznica TlatelolcoTržnica Tlatelolco
Glavna tržnica Astečkog carstva bila je Tlatelolco, grad dvojnik astečke prijestolnice Tenochtitlán. Prema navodima španjolskih osvajača, bila je veća od bilo koje tržnice u tadašnjoj Europi. Svakog je dana na tržnici kupovalo i prodavalo oko šezdeset tisuća ljudi. Novac nije postojao pa se većina transakcija odvijala razmjenom. Nadzor nad radom tržnice obavljali su tržišni inspektori koji su se brinuli o ispravno provedenim transakcijama i formiranju cijena. Krađa se kažnjavala smrću.

Hrana i poljoprivreda
Astečka se poljoprivreda temeljila na uz­­goju kukuruza, graha, bundeva, čili pap­rika, rajčica, banana i kakaovca, čiji se plod upotrebljavao za pravljenje čokolade. Zahvaljujući tehnici chinampe – plovećih vrtova, prinosi su bili izuzetno veliki. Prehrana običnih građana sastojala se pretežno od tortilla umočenih u molli, tj. umak od mljevene paprike i vode. Meso i ribu jeli su viši slojevi društva ili su bili namjenjeni isključivo za svečanosti, dok se siromašniji sloj uglavnom prehranjivao povrćem.

SVAKODNEVNI_Zivot_Crtez TenochtitlanaTENOCHTITLÁN – otočki grad
Tenochtitlán, prijestolnica Astečkog carstva utemeljena u XIV. stoljeću, bila je smještena na umjetno sagrađenom otoku kojeg su okruživale slane vode jezera Texcoco. Otok su s kopnom povezivala tri nasipa. Duž jednog od njih protezao se veliki zidani akvedukt koji je omogućavao redovitu opskrbu grada pitkom vodom. Tenochtitlán i njegov satelit, grad Tlatelolco, prostirali su se prema procjenama na 8 km² i imali oko dvjesto tisuća stanovnika, što je bilo pet puta više od Londona u to isto vrijeme. Danas se na njegovim ostacima nalazi Mexico City.

Autor: Nataša Žaja