Astečki kalendar

Vrijeme i vječnost Kamena Sunca

Nakon pada Tenochtitlána, prijestolnice Astečkog carstva koju su 1521. godine osvajači sravnili sa zemljom, mnoga su vrijedna i veličanstvena djela Azteka bila duboko zakopana i zaboravljena. Tako je i Kamen Sunca prekrila zemlja, a preko dva i pol stoljeća njegove su boje ispirali podzemni vodeni tokovi. Na svjetlo dana izašao je slučajnim otkrićem za vrijeme radova na glavnom trgu Mexico Cityja 1790.g. Od tada pa do naših dana spomeniku se priznavalo savršenstvo izrade, a mnogi su ga istraživači proučavali tražeći ključeve poruka skrivenih u njegovim simbolima.

Karakteristike Kamena Sunca
Izrada Kamena Sunca vezana je uz godinu 1479. i period Axayacatla, šestog astečkog vladara koji je vladao od 1469.- 1481. godine.
Kamen je oblikovan u dubokom reljefu zadivljujućom tehnikom i preciznošću. Promjer kruga mu je 3,56 m, debljina 1,4 m i težina 25 tona. Za izradu je korišten porfir (grimizni kamen) s bazaltnom bazom, koji se može jedino dobiti u blizini Mexico Cityija. Zbog njegove veličine i težine pretpostavljamo da su morali koristiti neko, nama nepoznato, mehaničko sredstvo kako bi ga izrezali i prenijeli.

Kamen se sastoji od skupa znakova koji formiraju seriju od osam prstenova ili koncentričnih krugova zanimljivih proporcija. Središnji dio Kamena koji obuhvaća simbol Pokreta ili Petog doba ima promjer od 1,59 m, što se slučajno podudara s prosječnom visinom meksičkih Indijanaca. Ovo je navelo istraživače da potraže kanon prema kojem je bila zacrtana zamisao kalendara. Tako su uočili da umnožak ove vrijednosti 1,59 i √5 (2,2361) daje kao rezultat 3,56, što je promjer cijelog Kamena. Jednako tako umnožak promjera središnje figure iznosa 71 cm i √5 (2,2361) daje rezultat 1,59, što odgovara promjeru središnjeg dijela.

Kamen je vjerojatno izvorno bio obojan živim bojama, kao i njihovi kodeksi i većina umjetničkih djela i pročelja hramova, jer su po otkriću pronađeni ostaci plave, žute, crvene i zelene boje.

Najzaslužniji za početak istra­živanja bio je Antonio León y Gama koji je ovome nalazu dao ime “Astečki ka­lendar”. Međutim, iako se kasnije ovaj naziv uvriježio, on je samo djelomično točan. Naime, naziv “astečki” odgovara utoliko što su ga Azteci koristili dajući mu vlastiti prepoznatljivi izgled, ali zamisao Kamena Sunca daleko je starija. Azteci su ovu zamisao preuzeli zajedno s čitavom kulturnom tradicijom od svojih prethodnika Tolteka, a Tolteci su ga također naslijedili od misteriozne visoke kulture Teotihuacána, Grada bogova i tajanstvenih Olmeka. Isto tako nije posve ispravno nazivati ga kalendarom jer obuhvaća “malo više” od današnjeg shvaćanja tog pojma. Osim kalen­darskih i astronomskih spoznaja, obuhvaća i njihove religijske ideje, mitove, filozofiju, te odnos prema vremenu, simbolima i metafizičkim pojmovima. Iscrpna proučavanja Kamena Sunca sa svakim su odgonetnutim odgovorom otvarala još mnoga nova pitanja, tako da nam i dalje ostaje skriveno njegovo pravo porijeklo i stvarna uloga.

Četiri Sunca ili doba
Prema Nahuatl tradiciji svijet i sva bića prošli su kroz različite etape stvaranja koje su se odvijale jedna za drugom. To su Četiri doba ili Sunca: Sunce noći ili zemlje kojim vlada ja­guar, Sunce vjetra, Sunce vatrene kiše, Sunce vode.
Sva su ova doba skončala kata­klizmom, a nakon Četvrtog doba, kada je čovječanstvo uništeno potopom, novo, Peto doba otpočelo je žrtvom bogova u Teotihuacánu.

Simbol Petog Sunca je pokret koji u sebi sjedinjuje četiri smjera i sadrži snagu svih prethodnih doba. Iskustva prošlosti ne mogu nestati, ona tvore pokretačku snagu koja predstavlja novu priliku za čovječanstvo i svijet.

Prema dostupnim izvorima i le­gendama, od kojih većinu možemo zahvaliti španjolskom misionaru iz XVI. st., Bernardinu de Sahagunu, koristili su ga svećenici-mudraci koji su u dalekim vremenima poveli astečki narod s otoka Aztlán, smještenog na istoku, u moru. Kada su konačno dospjeli na obale tražene zemlje, na svom su se pu­tovanju zadržali neko vrijeme u mitskom i arheološki nikada utvrđenom Tamoanchanu povezanom sa značenjem Kuće silaska, Zapada. Prema astečkim su kronikama u ovom mjestu ostala četiri stara mudraca kako bi ponovno sastavili i sabrali kalendarske spoznaje, što je uobličeno stihovima: in tonalpohualli, in xiuhamatl, in xiuhpohualli, in tona­lamatl (“račun sudbina, knjigu godina, račun godina, knjigu snova”). S druge strane, Kamen Sunca spominje se i pod izvornim nazivom Cuauhxicalli (“Posuda orla”), što predstavlja sposo­bnost primanja i sadržavanja vitalne snage sunčane ptice koja ima dvije jake osnovne karakteristike: orao može svojim jasnim, prodornim vidom doseći daleko, jedna­ko kao i velikim, snažnim krilima, prolazeći pritom kroz različite dimenzije.

Astronomski i astrološki aspekti
Nabrojit ćemo samo neke astronomske i astrološke aspekte vezane uz pet vanjskih prstenova.

Četvrti je prsten povezan uz Veneru i sastoji se od 40 quincunca ili glifova za Pokret. Matematički opisuje sinodički ophod Venere u odnosu na ciklus rotacije Zemlje oko Sunca. Naime, Venera ispuni 5 sinodičkih perioda u 8 godina, a umnožak ova dva broja daje 40. Prema mitu, bog Quetzalcoatl se transformirao u Veneru kao Jutarnju zvijezdu nakon što je prošao iskušenja podzemnog svijeta.

Peti prsten sadrži 80 simbola Merkura, a sinodički period ovog planeta iznosi 88 dana. Pripadajuće božanstvo je Xolotl, brat blizanac Quetzalcoatla i njegova forma psa na putu kroz podzemni svijet.

Šesti je prsten Marsa ili boga Tlaloca koji predstavlja mističnu zraku vatre koja je razdvojila primordijalne vode kako bi se pokrenuo ciklus manifestacije. Sinodički period Marsa je 780 dana što se dobije umnoškom 260 dana sakralnog kalendara s brojem 3 koji je upisan u glifu ovog planeta.

Simbol Jupitera, “dragulja neba”, nalazi se u sedmom prstenu, a odgovara mu bog Tezcatlipoca u svom aspektu zvje­zdanog neba i noći.

Tradicije većine srednjoameričkih naroda vode do Quetzalcoatla, mit­sko-povijesnog bića, koji je ljudima donio zakone, pokazao određene vještine i predao sva zna­nja koja imaju, pa tako i kalendarske spoznaje. Njegovo ime Pernata zmija predstavlja izuze­tno značajan kozmički princip. Prošavši prvi određena iskušenja, probijajući tako puteve za druge bogove i ljude, Quetzalcoatl je stvorio postojan kanal povezanosti između neba i zemlje, što je slikovito predstavljeno sintezom pe­rja i zmije. Tako je ljudima pokazivao put, podsjećajući ih da ne zaborave na svoju nebesku domovinu dok prolaze kroz život na zemlji. Ovo zorno ilustrira jedna poznata astečka skulptura kroz prikaz sklupčane pernate zmije koja se uzdiže u spirali, a iz čijih ralja na vrhu izlazi lik izuzetno humanih i plemenitih crta lica. Snagu ovom duboko ljud­skom izrazu daje iskustvo ponora tame iz kojeg se napokon pronašao izlaz u potpuno novu dimenziju svjetla.

Astečki Kamen Sunca neprestano podsjeća na ovaj evolucijski put rasta koji se ostvaruje kroz vezu između nevidljive i vidljive stvarnosti prostora i vremena nad kojom vječno bdiju nama još uvijek nedokučivi, premda u svojoj biti jednostavni i očigledni principi.

Srce Kamena Sunca

Iz samog središta Kamena pažnju nam privlači lik boga Sunca Tonatiuha. Radi se o skromnom i neuglednom božanstvu iz Četvrtog doba koje se vlastitom žrtvom, izgarajući u vatri, transformiralo u novo božanstvo, dostojanstvenog boga Sunca koje o­svjetljava i nosi Peto doba, Doba pokreta. Početak novog prostora i vremena, kretanje Sunca i Mjeseca, na­stanak svih živih bića i čovjeka, dogodili su se zahvaljujući pomoći i žrtvi ostalih bogova. Najvažniji od tih božanstava također su ucrtani u Kamen, ali su većinom skriveni ispod simboličkih prikaza i glifova astronomsko-astroloških ključeva.

Prikaz boga Tonatiuha, osim pripadajućih atributa u duhu astečke kulture, nosi jedno zanimljivo obilježje: isplažen jezik u obliku noža od opsidijana. Ovo je slikovita veza s njegovom preobrazbom jer se opsidijan rađa u vatrenim žilama vulkana, a sam nož ima istaknute otvorene oči što sve zajedno simbolizira svjesnu žrtvu kako bi se oslobodio novi vitalni princip.

Tonatiuh je smješten u srcu križa koji predstavlja astrološki znak za pokret, a na krakovima križa nalaze se glifovi prethodnih doba. Tako nam središnji dio Kamena sugerira kako iskustva prethodnih doba nisu nestala nego su pridružena snazi koja se u ovom evolucijskom trenutku izražava kroz Peto Sunce, kao petu priliku za čovjeka i svijet.

U horizontalnom smjeru iz križa izlaze dvije jaguarske pandže, također s očima, a svaka čvrsto steže srce kao najsvetiji dio i središte čovjekovog bića. Zanimljivo je da na jeziku nahuatl, kojim su govorili Azteci, riječ “pokret” (ollin) ima isti korijen kao i riječ “srce” (yollotl) što znači da je stvaralački pokret koji označava istinsku žrtvu i predanost moguć samo u srcu čovjeka kao ishodištu njegovih najdubljih ljudskih namjera. Nad ovim pokretom vječno bdije princip jaguara, životinje koja je gospodar prašume i tame prolaznog i iluzornog svijeta. Zato čovjek treba žrtvovati svoj najbolji dio kako bi izašao iz neprohodnih stranputica i zagospodario vlastitim životom.

U osmom prstenu nalazi se, uz još neke simbole, i 28 lukova Saturna. Umnožak broja 28 i sinodičkog perioda Saturna daje broj od 10759 koliko iznosi jedan njegov ophod oko Sunca. U jednom aspektu Saturn je Huehueteotl, Stari bog vatre koji je ljudima predao prvu ceremoniju, a u sjećanje na ovaj mitski trenutak Azteci su obilježavali ceremoniju Nove vatre. Osmi se prsten također povezuje uz Mliječni put, a simbolički ga predstavljaju dvije zmije koje personificiraju kozmičku energiju polariteta. Iz njihovih razjapljenih ralja izlaze glave bogova Quetzalcoatla i Tezcatlipoce, a ukras na glavama zmija predstavlja simbol Plejada.

Prsten Dana

Iza prstena sa simbolom Pokreta proteže se treći prsten koji je vezan uz ciklus od 20 dana kalendara koji uje­dno predstavljaju 20 astroloških znakova povezanih s pripadajućim božanstvima-zaštitnicima. Prsten započinje znakom Krokodila (Kaimana), koji predstavlja primordijalne vode i početak vremena. Slijedi znak Vjetra, čistog duha koji udahnjuje život bezobličnoj materiji. Treći je znak Kuća, simbol duha za­tvorenog u materiji, zatim Gušter kao princip mlade materije koja traži svje­tlost bez koje ne može živjeti. Zmija je vitalna snaga vremena koja nužno donosi iskustva, premda poprima ra­zna lica sporosti ili brzine, beživotnosti ili pokretljivosti. Smrt je dio stvarnosti života ili drugi pogled na istu stvarnost. Znak za sedmi dan je Jelen koji predstavlja ljepotu prirode, potom Kunić vezan uz plodnost. Voda nosi prije svega ideju vatre koja je skrivena u njenom dnu. Pas je čovjekov vjerni pratilac u životu i smrti, a Majmun za Azteke ima značenje vještog čovjeka i općenito predstavlja spretnost. Trava je vezana uz ljekovitost na svim razinama i s tim u vezi skrivene misterije prirode, a Trska je simbol obnove jer u suhoj stabljici čuva tisuće budućih mladica.

Četrnaesti znak štiti snaga Jaguara, ponoćnog Sunca koje se probija i pronalazi put kroz mrak. Orao je vezan uz moć odvajanja od materijalnog kako bi se pronašle duhovne visine, a Sup kao zemaljsko Sunce ostvaruje isto, samo u suprotnom smjeru, približavajući duh zemlji. Sedamnaesti znak je Pokret koji se odnosi na nutarnji pokret i buđenje svijesti, dok Žrtveni nož predstavlja instrument samog Sunca koji vadi iz čovjeka njegovo srce od materije nižih i sebičnih poriva. Kiša je esencija pokreta, blagotvorna tekućina koja se slijeva s Neba pročišćavajući i potičući sve na vertikalan rast. Posljednji, dvadeseti znak koji upotpunjuje treći prsten jedan je od najvažnijih i najprisutnijih simbola u umjetnosti, poeziji i svakodnevnom životu Azteka. To je Cvijet kao simbol duše i Sunca, snaga koja je naizgled krhka, ali može povezati najljepše od zrele biljke s budućom koja tek započinje svoj put. Ovaj je znak vezan uz ideju proljeća kao uskrsnuća svjetla i života, kao i uz ideju umjetno­sti i općenito svih čovjekovih kreativnih sposobnosti. Cvijet kao zadnji dan dvadesetodnevnog ciklusa također personificira snagu koja je ostvarila jedan potpuni ciklus. Proizlazeći iz nutarnjih napora ovaj je pokret u čovjekovom srcu omogućio nastanak određenog, svima prepoznatljivog djela, čija je ljepota, poput ljepote cvijeta, univerzalna.

Smisao vremena

Poput svih kultura Srednje Amerike, Azteci su razlikovali dva osnovna ka­lendara, sakralni i građanski. Svaki od njih prolazio je vlastiti ciklus vremena, ali su se međusobno stalno ispreplitali. Sakralni kalendar se sastojao od 260 dana ili 13 mjeseci od po 20 dana i smatra se da je u jednom ključu bio povezan uz ciklus trudnoće. Građanski kalendar se sastojao od 18 mjeseci po 20 dana, čemu se još dodavalo 5 dana bez imena, tzv. nemontemi, kako bi se upotpunila godina od 365 dana. Svake 4 godine dodavao se jedan prijestupni dan, a svakih 130 se izostavljao jedan nemontemi kako bi se kalendar uskladio s tropskom godinom, čime se postizala veća točnost od gregorijanskog kalendara.

Svaki je dan istovremeno nosio određeni naziv i broj sakralnog i građanskog kalendara, a do ponav­lja­nja iste kombinacije naziva i brojeva dolazilo se tek nakon 52 godine. Tada se obilježavala velika svetkovina Nove vatre, važna za čitavo carstvo i njegovu budućnost.

Sakralni i građanski ka­lendar nužno su bili povezani i usklađivali su se i s giba­njima planeta, Mjeseca i drugih nebeskih tijela. Najvažniji je bio Venerin ciklus, a potpuno poklapanje sakralnog i građanskog kalendara s Venerinim događalo se nakon 104 godine ili dva ciklusa od 52 godine. Glifovi svakog prstena donose nam komplicirane matematičke proračune koji potvrđuju ovu povezanost.

Međutim, možda je važnije ista­knuti onaj dublji, često zanemarivan smisao elemenata Kamena Sunca. Simboli uklesani u krugove imaju svog božanskog dvojnika, svoj nebeski princip bez kojega bi izgubili svaku svrhu, a svi su opet međusobno povezani jer je cijela priroda međusobno povezana ostvarujući na taj način svoj smisao u vremenskim ciklusima. Kamen Sunca nas podsjeća da pored linearnog, horizontalnog vremena teče još neko drugo, vertikalno vrijeme koje se ne mjeri trajanjem, nego evolucijskom snagom koja je proistekla iz središta Tonatiuha. Ova snaga neprekidno djeluje kako bi povezala sve što postoji, otvarajući čovjeku, koji je integrira u vlastito biće, novu dimenziju vremena u kojem stvari ne nestaju, nego traju u vječnosti, postajući sve bliže i sličnije svojim nebeskim uzorima.

Autor: Nataša Žaja[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]