Od antičkih vremena, kroz stoljeća i stoljeća, zaboravilo se izvorno značenje grčkih muza, devet božica sklada i zaštitnica mnogih božanskih i ljudskih stvaralačkih umijeća. Tijekom srednjeg vijeka njihovu zaštitu i nadahnuće gotovo da su prestali tražiti umjetnici i filozofi, ali je njihovo ime ostalo utkano u riječima muzika i muzej.

Renesansa je oživjela izgubljena sjećanja i ponovno potaknula, kroz više stoljeća, nastajanje čitavog niza djela nadahnutih muzama. Do nas je, međutim, dopro tek slab odjek davne slave, kada su grčki mudraci i pjesnici sastavljali himne i hvalospjeve nebeskim muzama kako bi se neprekidno podsjećali na uzore i vodiče u svojim nastojanjima i ostvarenjima. Mnogi istinski stvaratelji potvrdit će i ponoviti mnogo puta kako njihova djela nisu samo njihova, nego su rezultat božanskog nadahnuća koji ih vodi od početka stvaranja djela, kroz prepreke i napore, sve do njegova konačnog dovršenja. To je ono nešto što čini neko djelo živim tisućama i tisućama godina. To je ono što potiče i nadahnjuje druge ljude donoseći im svjetlo i ljepotu u život. To je ono što otkriva rasute djeliće istine i ponovno ih spaja u jedan davno zaboravljeni mozaik.

Prema tradiciji, muze su stvorene nakon jedne velike pobjede u kojoj su bogovi predvođeni Zeusom porazili do tada vladajuće Titane i svrgnuli s trona moćnog Krona, onog koji je strahujući za svoj položaj počeo proždirati vlastitu djecu. Njegov sin Zeus nije odmah preuzeo vrhovno nebesko prijestolje, nego tek kada je potpuno savladao snage kaosa i uspostavio red. Tada su ga bogovi zamolili da stvori nova božanstva čija bi uloga bila pjevati u slavu ponovnog uspostavljanja zakona i mudrih načela. Zeus je za to odabrao Mnemozinu od roda Titana, onu koja je, kako kaže orfička himna, svemoguća, dobrostiva, zaštitnica… koja oslobađa od zaborava i nedostatka sjećanja, zbog koje se um sjedinjuje s dušom… Ona je postala majka svete Eneade (“Devet”) rodivši u planinskim vrhuncima u blizini Olimpa devet muza, devet kćeri jedne duše:

Njih je u Pijeriji, u ljubavi s ocem Kronidom
[Zeusom],
Rodila Mnemozina, eleuterskih kraljica vrha
Da budu zaborav zala i odušak od svih briga…
Ona mu devet kćeri jednodušnih rodi što pjesmu
Nose u grudima svojim i bezbrižno srce imadu,
Tik do najvišega vrhunca Olimpa snježnog.
Tu su im dvorovi krasni i tu im je raskošno kolo.
Heziod – Postanak bogova

muze-devet-muzaU stihovima koji se pripisuju Muzeju, epskom pjesniku i učeniku mitskog mudraca i pjevača Orfeja, govori se o dva naraštaja muza. Jedan pripada drevnom vremenu vladavine Krona, a drugi je onaj koji poznajemo danas, potekao od Zeusa i Mnemozine. Ovaj nam zapis produbljuje važnost muza i ukazuje na to da su se one, budući da predstavljaju određene snage Prirode i principe koji vladaju u Univerzumu, iznova stvarale i oživljavale. Nije slučajno da je majka muza, božica sjećanja Mnemozina, od roda prethodne dinastije Titana. Ona je kći velikih božanstava koja su se pojavila na samom početku vremena i nastanka kozmosa. Njezin otac je Uran, zvjezdano Nebo, a majka Gea, velika Majka Zemlja. Ali sva istinska znanja koja čuva iz prethodnih vremena Mnemozina može prenositi dalje jedino udružujući svoju snagu s nebeskim, vatrenim impulsom Zeusa, s kojim započinje ciklus jednog novog doba. U muzama, kćerima tog svetog braka, susreće se i skladno spaja istinska snaga starog i novog te predaje dalje bogovima i ljudima. Postoje posebni trenuci u životu Prirode u kojima je moguće obnoviti ovu snagu, u kojima ponovno postaje živo sjećanje na davnu pobjedu i uspostavljanje harmonije i reda. Za bogove i ljude takva su događanja svetkovine:

Kada su svetkovine. I ljupkim se glasom oglasiv
Iz grla, zakone slave i mudra hvale načela
Besmrtnih svih bogova,
a pjevaju prekrasnim glasom.
Heziod – Postanak bogova

Muze slave uspostavljenu božansku hijerarhiju i sve one koji su tome pridonijeli, kao i one koji je trebaju primiti i prenositi dalje:

I prvo glasom božanskim slave
Čestiti rod bogova – odiskona – pjesmom:
One što prostrano Nebo i Zemlja ih rodi te one
Koji su, bogovi, od njih – davači dobra – potekli.
Zatim, po redu, Zeusa, bogova oca i ljudi,
(Pjesmu započinju s njim i svršuju božice muze)
Kako je njegova moć međ bozima najveća, prva.
Ljudski iza toga rod i snažni gigantski slave,
I razveseljuju tako na Olimpu Zeusovo srce –
Muze olimpske te, egidonoše Zeusa kćeri.
Heziod – Postanak bogova

Njihova je zajednička uloga složno i neprestano objavljivanje istine o svemu što je bilo, što jest i što će biti:

Počnimo dakle prvo od muza što ocu nam Zeusu
Veliko srce vesele na Olimpu pjevajuć’ pjesme,
Kazujuć’ sadašnje zgode i buduće, također prošle,
Složnim pjevajuć’ glasom.
A s njihovih usana teče slatka neprestano pjesma.
I blistaju dvori im oca egidonoše Zeusa,
kad glas se lijep ko ljiljan razliježe božicama.
Vrhunac Olimpa snježnog ječi i dvori bogova.
Heziod – Postanak bogova

Pretpostavlja se da riječ muze dolazi od muein što znači podučavanje o onome što je plemenito i korisno. Time se ističe ona važnost koju muze mogu imati za čovjeka, o čemu nam najiscrpnije govori orfička himna muzama:

Zeusove kćeri, skladne, božanske,
Pijeride slavne, nježno nazvane “Devet”.
U svima onima u čijim grudima treperi vaš topli i sveti dah
ostvaruju se zamisli najviše volje.
Čista vrela vrline za smrtnike,
koje oblikujete do savršenstva mladi duh,
koje hranite dušu i dajete joj moć rasuđivanja,
ispravno viđenje koje putem istine vodi.
Vladarice koje vodite prema svetom svjetlu,
i oslobađate od mračnih zabluda plemeniti um,
otkrivate čovječanstvu svaki sveti obred,
koji izvirući iz vaše prirode donose mističnu
spoznaju…

muze-kipoviČovjeku koji u životu nastoji učiti, muze mogu ­unijeti potpuno novu, stvarnu dimenziju vlastitog smisla. Da bi se zamisli najviše volje mogle prepoznati i ostvariti, potrebno je srce učiniti prijemčivim za ono sveto i uzvišeno, što čuvaju i daruju muze. Tako se može obnavljati snagu pijući vodu života iz čistih vrela vrline, tako se može do savršenstva oblikovati naš duh, a naša duša može ojačati svoje najvažnije oružje – moć rasuđivanja, koja oslobađa od mračnih zabluda i donosi ispravno viđenje koje nas vodi putem istine.

Oni koji u svojoj nutrini nose plamen svete vatre muza čine važnu kariku između muza i onih koji još nisu u sebi probudili taj žar, milost i uzvišenost. Takvi ljudi, kao što su pjesnici, pjevači, dramatičari ili glumci, imaju zaštitu muza. Oni dobivaju od njih snagu izraza kako bi u drugim ljudima mogli pokrenuti isti proces preobrazbe, za koji je ponajprije važna sposobnost zaborava vlastitih patnji i rana u kojima duša vene:

Jer i onaj tko s patnje u ranjenoj duši odskora
Vene, u srcu svome ražalošćen, ako mu pjevač,
koji je muzama sluga, o slavi davnašnjih ljudi
Pjeva i blaženima što žive na Olimpu boz’ma,
Odmah žalosti svoje zaboravlja, više na jade
Ne misli: darovi muza od tuge ga odvrate brzo.
Heziod – Postanak bogova

Začarani krug nezadovoljstava i tuga vodi čovjeka prema stvarnoj starosti i nestajanju. Ali, ako posluša glas muzama nadahnutih pjevača i zaboravi tako na sebe i svoje boli, moći će primiti velikodušne darove muza u kojima vječno traju istinska djela i slava bogova i ljudi.

muze-

Značenje i imena devet muza

Neke starije verzije mitova spominjale su najprije tri muze: Meletu (Brižnost), Mnemu (Pamćenje) i Aedu (Pjevanje), što se možda odnosi na ono što Muzej naziva prvim naraštajem muza. U tom bi slučaju drugi naraštaj bio vezan uz “Devet” muza koje spominju Heziod i Orfici. Nju čine Klio, Euterpa, Talija, Melpomena, Terpsihora, Erato, Polihimnija, Uranija i Kaliopa, a Platon im je pribrojao još jednu – veliku pjesnikinju Sapfo.

Klio (Slava) je zaštitnica povijesti, pa se prikazuje kako u ruci drži svitak papirusa; predstavlja veliku slavu, kleos, koju pjesnici veličaju u svojim hvalospjevima.

Euterpa (Ona koja zna oduševiti) je muza lirskog pjesništva s flautom kao instrumentom koji budi i pokreće dušu. Njezino ime dolazi od riječi terpein – oduševljenje, zanos, a onima koji čuju njezin pjev ona daruje blagoslov radosti u učenju.

Talija (Procvat), s maskom glumca komičara, muza je komedije. Ona svojom razigranošću i smijehom potiče ljude da idu naprijed i da im duša “procvjeta” (thallein).

Melpomena (Pjev) je muza tragedije i nosi masku glumca tragičara i vijenac od lišća vinove loze. Njezin pjev očarava duše slušača, tako da ono tragičko dobije uzvišenu i duboku dimenziju.

Terpsihora (Ona koja voli plesati) oduševljava (terpein) svoje učenike svime onime što je dobro, a što se postiže usklađivanjem pokreta tijela s pokretima besmrtne duše. Ona je muza plesa i lirske poezije, a prikazana je s lirom, u plesnom koraku.

Erato (Od Erosa, Amora) one koje podučava čini dostojnima da budu voljeni. Kao muza ljubavne poezije i svadbenih pjesama (hymenaeum), s kitarom u ruci, ona ljudima usađuje ljubav prema svim ­stvorenjima.

Polihimnija (Veliki pjev) je muza himni i retorike te zborskog pjevanja. Svojim velikim hvalospjevima (polle humnesis) pronosila je one koji su svojim djelima zadobili besmrtnu slavu. Prikazivali su je zaogrnutu plaštem i sanjarskog pogleda.

Uranija (Nebo) s haljinom od zvijezda i nebeskim globusom u ruci je muza astronomije. Ljude koje poučava uzdiže visoko iznad prolaznih razina do neba Ouranos.

Kaliopa (Divnog glasa), muza epske poezije i velikog govorništva, prva i najstarija od muza, a isticala se među njima zbog izuzetne ljepote svog govora (kale ops). Prikazivana je kako drži pločicu za pisanje u ruci, ponekad sa svitkom papira ili knjigom, okrunjena zlatom. Ona je majka Orfeja, spominje se i kao majka Apolonovih sinova, a po nekim verzijama mitova bila je i majka Resa, kralja Trakije ili Lina, izumitelja melodije i ritma. Također su je smatrali zaštitnicom kraljeva, u čijoj je pratnji često bila prisutna.

Autor: Nataša Žaja