550Mandale kao složeni simboli nastale su u kulturnoj tradiciji tantričkog budizma, no temeljna ideja mandale nije vezana isključivo za Daleki istok. Prisutna je u arhitekturi, umjetnosti i filozofiji svih kultura u povijesti čovječanstva te je, s obzirom na to, ova ideja povezivanja božanskog i ljudskog svijeta u jedinstvenu harmoničnu cjelinu starija od budističke tradicije.

Ova težnja za komunikacijom s božanskim izražavala se pojmom svetog prostora u kojem se kao dodir božanskog manifestiraju božanski zakoni, a prihvaća ih ljudska “ruka” – uzdignuta ljudska svijest. Zajednički simboli ovog “susreta sa svetim” u različitim dijelovima svijeta bili su tako planina, špilja, otok ili hram, mjesta do kojih čovjek može doći jedino ulaganjem napora, prelaženjem prepreka, odnosno prolaskom kroz proces transformacije.

Mandala je također sinonim za sveti prostor. Na sanskrtu ova riječ znači krug, a s obzirom na značenje svetog prostora, prevodi se i kao magični ili obredni krug. U budističkoj tradiciji mandale su većinom naslikane ili nacrtane strukture koje imaju obrednu namjenu, služe kao pomoćno sredstvo za meditaciju i koncentraciju, dok se u arhitekturi koriste kao plan za izgradnju hramova.

One prikazuju stvarnost koja se odvija unutar kruga, svetog prostora, cjeline koja je jedinstvo različitih elemenata. U toj se cjelini događa prirodni ceremonijal: univerzalni red očituje se manifestacijom božanskih, odnosno prirodnih zakona. Mandala je tako kozmogram i psihogram – shematski prikazuje dimenzije i odnose između dijelova univerzuma, kao i dimenzije i odnose unutar ljudskog bića, poredak u univerzumu i čovjeku. Ovaj poredak je svet jer znači “božansku arhitekturu”: dinamički slijed transformacija koje su potrebne kako bi dijelovi univerzuma (a čovjek je jedan od njih) dosegnuli konačnu harmoniju, odnosno savršenstvo.

216Geometrija mandale

Upravo zbog sadržaja koji prikazuju, mandale imaju specifičan prepoznatljiv izgled koji ih čini, a to je geometrijski raspored simbola. Osnovna struktura je krug, zatim kvadrat i elementi koji proizlaze iz kruga i kvadrata, a sistematizirani su oko zajedničkog središta. Uz to, ovisno o aspektu sadržaja koji se želi naglasiti, unutar osnovne geometrijske strukture nalaze se različiti budistički simboli, dok boje dodatno naglašavaju raspored i usmjerenje elemenata mandale. Sve na mandali je simbol – njen oblik, boje, pojedinačni elementi, ona sama kao cjelina.

Iako koncepcija i raspored osnovnih geometrijskih simbola ovise o sadržaju i namjeni mandale, njihovo temeljno značenje ostaje isto.

Krug kao simbol vezan je uz vrijeme i prostor – pojmove koji nose fizičko i metafizičko značenje.

Vezan uz vrijeme, krug je simbol pokreta i cikličnosti, a na Dalekom istoku često ga se vezuje uz simbol kotača. Vezan uz prostor, krug je simbol usredotočen na središte ili os, mjesto odakle se stvara i širi svijet. Središte, odnosno os, istovremeno je mjesto komunikacije s višim dimenzijama stvarnosti koja se tu manifestira vertikalno, dok se njen utjecaj širi horizontalno, prema manifestiranom svijetu. Horizontalni utjecaj božanskog svijeta simboliziraju četiri glavne strane svijeta, prema kojima su obično raspoređeni ostali simboli mandale.

90017342Simbolizam kvadrata nadovezuje se na simbolizam kruga jer označava “solidifikaciju” kruga, fiksiranje određenog događanja u određenom prostoru kroz prolazak vremena. Na mandalama se to obično prikazuje laticama lotosa koje nastaju unutar kruga ili trokutima unutar kvadrata.

Karakteristična geometrijska­ pravilnost mandale označava i određe­nu dinamiku, pokret i transformaciju koja se odvija u prostoru i vremenu širenjem božanskog utjecaja iz središta. Tako dinamika mandale ima dva smjera: od središta prema periferiji mandale, što simbolizira stvaranje, razvoj i multiplikaciju života, i obrnuti smjer, od periferije prema središtu, koji simbolizira uspon i povratak prema početnom jedinstvu s božanskim.

Raspored geometrijskih simbola izražava i višedimenzionalnost mandale. Ove razine simboliziraju koncentrični krugovi koji su više ili manje udaljeni od središta, ili su to u određenim slučajevima kvadrati unutar kvadrata. Mandala kao slika svijeta u kojem se odvija vertikalni i horizontalni pokret božanskih zakona, svojevrsni križ u prostoru i vremenu, prikazuje hijerarhizaciju univerzuma na različite svjetove, odnosno dimenzije.

Neovisno o tome prikazuje li mandala sliku univerzuma ili sliku čovjeka, predstavljeni sveti prostor sadrži uvijek iste karakteristike – više dimenzija unutar kojih se odvija život i proces usavršavanja koji kulminira u središtu.

Mandala kao psihogram

Prema budističkoj tradiciji, čovjek u središtu sebe posjeduje Buddhinu prirodu, potpunu i prosvijetljenu svijest, skriveni princip života, svjetlosnu točku svijesti iz koje zrače sve ljudske kvalitete i sposobnosti. No, budući da čovjek posjeduje tek nejasnu intuiciju o ovoj svjetlosti koja blista u njemu, njegov put evolucije sastoji se u iluminaciji svijesti. To podrazumijeva prolazak određenih iskustava i spoznaje kojima se čovjek transformira, širi vlastitu svijest, odnosno stupa na više razine svijesti u potrazi za potpunom, univerzalnom sviješću. O tom procesu izravno govori doslovno značenje tibetanskog naziva za budistu: nang-pa – putnik u unutrašnjost sebe.

Mandala je tako simbolička shema iluminacije svijesti, ali i puta i prepreka koje čovjek mora prijeći u vlastitom životu kako bi se njegova nutrina reintegrirala u početno, univerzalno jedinstvo s božanskim principima.

Etape ovog “putovanja” kroz vlastitu transformaciju simbolički prikazuju tri zone mandale: središte, periferija mandale i prostor između središta i periferije.

Tibetanski izraz khil-khor, što je prijevod sanskrtske riječi mandala, znači “središte-periferija”, i upućuje na dinamiku simboličkog psihograma.

977638279Prema budističkim učenjima, periferija mandale predstavlja svijet dualnosti i mnoštva, moralno stanje u kojem je pojedinac potpuno uronjen u vlastite pogreške i iluzije. Međutim, budući da ništa ne razumije, čovjek ne shvaća niti činjenicu da se nalazi u iluziji i misli da je njegovo viđenje stvari potpuno ispravno.

Na periferiji mandale čovjek doživljava sebe kao biće esencijalno odijeljeno od univerzuma, a univerzum kao mnoštvo esencijalno odijeljenih bića. Budistička učenja govore o tome kao o temeljnoj pogrešci koja je izvor boli za čovjeka koji se tako još više udaljava od istinske stvarnosti: univerzuma kao cjeline unutar koje su sva bića različite pojedinačne manifestacije. Tako stanje prikazano periferijom mandale prikazuje fragmente koje ljudska svijest apstrahira od univerzalne cjeline.

Neznanje, lažna slika stvarnosti, ograničena svijest i nerazvijena pažnja uzrokuju još nešto: strah od svega što nije periferija i želju da se zadrži postojeće stanje.

Ulaz u međuzonu, prostor izme­đu periferije i središta mandale, predstavlja “prelazak praga”, što na tibetanskim mandalama često simboliziraju prikazi dharmapala – čuvara zakona u zastrašujućim oblicima. Ovi zastrašujući prikazi koji se nalaze na putu prema središtu predstavljaju strahove onih čija se svijest nalazi na periferiji, koji put prema središtu doživljavaju kao pad u ponor. Ovakav način prikazivanja čuvara ili dharmapala u tibetanskoj umjetnosti temelji se na tradicionalnom dalekoistočnom personificiranom načinu prikazivanja sila u prirodi i elemenata ljudske psihe.

Svijest čovjeka ulazi u simboličku zonu međuprostora kada počinje uviđati iluziju predstavljenu periferijom i više se u njoj ne osjeća ugodno. Pogreške i neznanje postaju vidljivi, čovjek postaje svjestan vlastitih nedostataka, a međuprostor mandale simbolizira etapu kušnje i učenja, transformaciju “gorkih otrova” ljudske svijesti: mana u vrline, neznanja u znanje.

Središte mandale obilježeno je simbolom ili likom božanstva koji predstavlja Adi Buddhu ili primordijalnog Buddhu, odnosno primordijalnu svijest i ne-dualnost. Ona označava potpunu spoznaju i odsustvo svake pogreške. Često se u središtu nalazi i dvojno božanstvo, bog-božica u sjedinjenju, tzv. yab-yum prikaz. Ovaj simbol naglašava princip stapanja dualnosti u univerzalno jedinstvo. No, središte mandale – psihograma također simbolizira etapu ili niz etapa usavršavanja. Kada svijest čovjeka “ulazi” u središte, zastrašujući likovi čuvara preuzimaju funkciju stanja budnosti koje čovjeku ne dozvoljava da se vrati u mirovanje periferije u kojoj bi mu bilo dozvoljeno da se u pogrešci osjeća ugodno. Aktivnost svijesti koju simboliziraju čuvari djeluje na pojedinca kao podsjetnik kako bi on primijenio spoznaje koje je stekao. Kada je sklonost prema izlasku iz središta jednom uklonjena, tada se svijest pojedinca identificira s božanskim likom u središtu. Svijest ulazi u stanje sveznanja i spremna je pomagati drugim bićima na njihovom uspinjućem putu od periferije prema središtu, putu u unutrašnjost sebe.

Izrada mandaleOsobiti estetski izraz mandale su ostvarile u tibetanskoj umjetnosti. Umijeće izrade mandale na Tibetu se razvilo usporedno s prihvaćanjem budističke kulture i umjetnosti preuzete iz Indije u VII. st., a najstarije skice mandale nalaze se u tibetanskim rukopisima iz VIII.- X. st.

Mandale su ukra­šavale zidove i oltare svih tibetanskih samostana, a najstariji samostan na Tibetu, Samye iz VIII. st., građen je kao trodimenzionalna mandala i u potpunosti slijedi nacrt indijskog budističkog samostana Uddandapura.

Ono što karakterizira tibetanske mandale velika je ikonografska složenost i ljepota prikaza. Njihova velika raznolikost ne dozvoljava strogu klasifikaciju, iako ih se obično razlikuje s obzirom na vrstu korištenog materijala i sadržaj. Tako razlikujemo mandale izrađene kao freske (kyanglha), pravokutne minijature za oltare (tskali) i slike na visećim svicima svile (thangke).

Sadržajno, mandale ilustriraju budistička učenja o Dharmi, učenja o Buddhama, božanstvima  me­di­­­tacije, ezoterijske mape svije­­ta zasnovane na uče­njima, “svetu povijest” tj. širenje učenja, događaje iz života budističkih učitelja, itd.

Mandale s­u­ na­stale kroz obrede. Tekstovi poznati kao tantre sadrže iko­nografske detalje i ceremonije koje su uz njih vezane. Mnoge tantre prevedene su na tibetanski jezik sa sanskrta, a moguće ih je pronaći u dijelu tibetanskog budističkog kanona nazvanog Tanjur.

Autor: Ana Jončić