
Pročelje hrama božanskog sokola ili Horusova hrama u Edfuu. Najočuvaniji je od svih egipatskih hramova i predstavlja najveći cjeloviti hram antičkog svijeta. Bio je gotovo potpuno zatrpan do XIX. stoljeća, kada je ponovno otkriven. Duljine je 137 metara, širine 79, a visine 36 metara. Njegova gradnja započela je u ptolemejsko doba, a završena 57. g.pr.Kr. Sagrađen je na ruševinama jednog starijeg hrama iz doba Tutmozisa III. Cijeli hram je zamišljen kao polegnuti obelisk. Tlo hrama se izdiže prema svetištu, strop se neopaženo spušta, zidovi se približavaju, a dvorane se sužavaju. Zahvaljujući njegovoj očuvanosti, u njemu se može doživjeti osjećaj prostora koji su imali egipatski hramovi.
U dubini hrama nalazilo se svetište koje su nazivali veliko sjedište, prijestolje božanstva. Svetište je bilo okruženo kapelama i od njih odvojeno tajanstvenim hodnikom iz kojeg je jedno stepenište vodilo na terasu hrama, a drugo u njegovo podzemlje s kriptama.
U svetištu, u niši velikog monolitnog tabernakula čuvao se kip glavnog božanstva kojemu je hram bio posvećen. Nije nam poznato kako su izgledali ti kipovi, ni od kakvog su materijala bili izrađeni, ali znamo da to nisu bili obični, kultni kipovi, nego oni koji su božanstvo prikazivali u svoj njegovoj moći.
Pristup svetištu imali su samo određeni svećenici koji su živjeli asketskim načinom života održavajući strogu tjelesnu i psihičku higijenu. Oni su svakoga jutra vršili obred održavanja svijeta tako što su odijevali, ukrašavali i prinosili žrtvene darove kipu božanstva. Iako obični vjernici nisu imali pristup svetištu hrama (nisu mogli doprijeti dalje od unutrašnjeg dvorišta hrama), oni su se ipak susretali s njim. Za vrijeme godišnjih ceremonija on je, nošen u obrednoj barci, u svečanoj procesiji svećenika dolazio njima. Kip se ceremonijalno iznosio i na terasu hrama gdje se odvijao obred solarizacije prilikom kojeg se kip izlagao Sunčevim zrakama kako bi se duša boga sjedinila sa svojim zemaljskim nositeljem.

Izometrijski presjek Khonsuova hrama u Karnaku, XX. dinastija, 1. Aleja sfingi, 2. Pilon, 3. Otvoreno dvorište, 4. Hipostilna dvorana, 5. Dvorana barke, 6. Svetište, 7. Otvori na krovu
“Ne možemo izdvojiti niti jedan određeni hram kako bismo objasnili simbolizam njegovih dijelova, jer su ih dodaci i popravci, koje su velike građevine podnosile tisućljećima, učinili konfuznima i neprikladnima za jednostavno promatranje na kojem ćemo se upravo zadržati. Stoga ćemo za naš primjer uzeti hram iz Tebe, opisan u pojednostavljenom obliku koji se, bez obzira na to, u svojim bitnim elementima temelji na originalnom nacrtu.
Prema slici univerzuma u ovom i drugim vjerovanjima, hram također ima sedam dijelova.
1) Prilazni put, koji je ponekad aleja oivičena sfingama, solarnim ovnovima ili jednostavnim monolitima. Oni predstavljaju ono fizičko, nepokretne ali budne stvari koje svojim držanjem ukazuju na put koji vodi prema hramu.
Između mnogih grčkih filozofa koji su boravili u Egiptu i kojima je bilo dopušteno sudjelovati u ceremonijama kojima su smjeli prisustvovati jedino inicirani, navodimo Demokrita iz Abdere, Platona (koji je trinaest godina živio među egipatskim svećenicima), Eudoksa iz Knida i Hermesa Trismegista (koji je egipatske hermetičke tekstove preveo na grčki jezik). Navest ćemo na kraju Plutarha, velikog Apolonovog svećenika, za kojeg E. Guimet piše da je iniciran u misterije Dioniza i Ozirisa; Plotina koji je znao čitati hijeroglife i koji je poznavao njihovo skriveno značenje; Jambliha, koji “nas podučava da se egipatski svećenik u molitvi prekrivao božanskim i pokazivao obilježja božanstva…” (E. Rougé, Pogrebni obredi).
3) Otvoreno dvorište okruženo brojnim stupovima na kojima su uklesani i oslikani različiti prizori iz života s njegovim osjećajima, pobjedama i porazima.

Svetište Horusova hrama u Edfuu. U prvom planu je postolje za obrednu barku, a iza njega se nalazi veliki kameni tabernakul u čijoj se niši nalazio kip božanstva.
5) Dvorana barke, u kojoj se zapravo čuvala obredna barka, ponekad na žrtveniku od sjajno uglačanog kamena. Predstavljala je prijevozno sredstvo za promjenu dimenzije, kada više nema teške i nezgrapne mase manifestiranog života. Ukrašena likovima bogova, omogućavala je plovidbu preko Plavog Nila zvjezdanog neba. Često je bila prekrivena poluprozirnim zavjesama, a oko nje su u kadionicama gorjeli tamjan i različite smole kako bi se stekao utisak brzih voda prožetih magijom i misterijem. U podzemnom dijelu hrama čuvala se druga barka, ali ovo nije trenutak da o njoj govorimo.
6) Ono što možemo nazvati svetištem, bilo je skriveno u dnu hrama, poput inicijatske kripte uronjene u Sunčevu svjetlost. To je sveto mjesto gdje su se obavljali tajni obredi. Iza i sa strane bile su kapele namijenjene različitim ceremonijama posvećenja svetih predmeta i zavjetovanjima na službu Bogu. Otuda se duša, usprkos tome što je zarobljena u tijelu, ili bolje rečeno, prikovana uz njega, uzdizala slobodna i moćna u punini svoje svjesne besmrtnosti.

Kapela boga Nefertuma u Ptahovu hramu koji se nalazi u hramskom kompleksu u Karnaku. Kroz otvor na stropu ulazi snop Sunčeve svjetlosti.
Ovaj osnovni plan bio je dopunjen različitim kapelama i žrtvenicima. Faraon i njegovi dostojanstvenici nisu ulazili u hram kroz vrata pilona, već s lijeve strane, izravno u dvoranu ili dvorište da bi, uronjeni u svečanu tišinu prepunu poštovanja, primili odanost i ljubav svojeg naroda.
Postojale su, također, podzemne prostorije i brojni drugi žrtvenici na terasama u stražnjem dijelu hrama.
Općenito, kada je hram odgovarao ovom tipičnom tebanskom planu, krovovi su se spuštali duž hrama poput prvobitne spilje. Izuzev hijerofanata koji su živjeli pod zemljom, svećenici su živjeli u zgradama koje su bile pridružene hramu, u sobama koje su podsjećale na ćelije. Sveta jezera, čarobni vrtovi i obelisci čiji su vrhovi bili obloženi orihalkom (Grci su nazivali elektrumom ovu slitinu koja nam danas izgleda neizvodivom, s obzirom na omjer zlata i srebra uz dodatak nekog vrlo teškog metala), a mnogo niže ispod piramidiona vidjeli su se uklesani hijeroglifi koji su upotpunjavali cijelu sliku.

Moderna replika obredne barke koja se koristila u procesijama, a služila je za prenošenje kipa božanstva kojem je hram bio posvećen. Hram boga Horusa u Edfuu.
Planira se geodetsko tumačenje položaja obitelji egipatskih hramova, kako je već učinjeno s hramovima Maja.
Treba spomenuti još jedan element, a to su knjižnice koje su bile smještene u hramovima i njima pridruženim zgradama. Tu su se na kamenim pločama i papirusima pomno čuvali ne samo povijesni, već i izvještaji o svim prirodnim pojavama. Čak i zidovi i krovovi hramova čuvaju goleme količine astronomskih, povijesnih, teoloških i magijskih podataka.”
Autor: Andrija Jončić