Babilonski svećenik, astronom i povjesničar Beros živio je, kako sam kaže, u vrijeme Aleksandra Makedonskog, na prijelazu iz IV. u III. st. pr.Kr. Osim astronomskih djela, napisao je i Povijest Babilona (Babyloniaka) u tri knjige na grčkom jeziku, no od tog djela do nas su došli tek odlomci i citati sačuvani u zapisima Aleksandra Polihistora i Apolodora.

Beros nam prenosi da su se u Babilonu vrlo brižljivo čuvali zapisi koji su obuhvaćali razdoblje od stotinu i pedeset tisuća godina! Ti su zapisi sadržavali povijest neba i mora, povijest rođenja čovječanstva, te povijest vladara i njihovih djela…

mitski-korijeni-BabilonaTako Beros navodi kako se u počecima čovječanstva “iz onog dijela Eritrejskog mora koji graniči s Babilonijom, pojavila neka životinja obdarena razumom, koja se zvala Oannes… Nakon toga su se pojavile i druge životinje poput Oannesa.” Prema Apolodorovu izvještaju, “cijelo je tijelo te životinje nalikovalo na riblje tijelo; pod ribljom je glavom imala još jednu glavu, a i noge, slične čovječjima, dodane rib­ljem repu. Osim toga, glas i govor bili su joj razgovjetni i čovječji; njena se slika sačuvala do dana današnjeg.”

Asirsko-babilonsko mitološko biće Oannes svaki je dan izranjalo iz vode kako bi podučavalo ljude i svaku je večer opet nestajalo. Ljudima je predalo “osnovno znanje, nauke i sve vrste umjetnosti; naučilo ih je graditi kuće, osni­vati hramove, sastavljati zakone i objasnilo im je načela geometrije. Protumačilo im je kako se može razlikovati zemaljsko sjemenje i pokazalo kako se beru plodovi. Ukratko, poučilo ih je svemu što je moglo ublažiti način života i humanizirati ljudski rod. Njegove su pouke bile toliko univerzalne da od tada nije dodano nikakvo bitno poboljšanje.“

Zanimljivo je da Beros kaže da su nakon njega došli i drugi ljudi-ribe, “svi oblikom isti kao Oannes, a učili su isto”. Ti ljudi-ribe su se pojavili u vrijeme vladavine deset pretpotopnih kraljeva, a sam Oannes tijekom vladavine četvrtog od njih, Ammenona. Ovo je doba završilo s kraljem Ziusudrom (Xisuthrosom), u čije je vrijeme došlo do velikog potopa.

Čovjek-riba koji izlazi iz mora poznat je iz brojnih mitoloških predaja Bliskog Istoka. Sumersko-akadski ep o stvaranju, Enuma Eliš, govori kako božica Tiamat rađa čudovišta, među njima i čovjeka-ribu.

Jedno svjedočanstvo o Oannesu nalazimo na reljefu u nekadašnjoj palači Kira Velikog u Pasargadi, prvoj prijestolnici Perzijskog Carstva, gdje je Oannes prikazan kao uspravljena riba kojoj iz glave izranja ljudska glava, a uz rep se pojavljuju ljudske noge. Povezuje ga se uz Eu, božanstvo Donjih slatkih voda, koji je bio oličenje mudrosti, a Oannesi su bili njegovi izaslanici koji su se pojavili među ljudima.

Autor: Dijana Kotarac