Riječ uredništva
Prije ili kasnije neizbježno se suočimo s prolaznošću sebe i svega oko nas…
U djetinjstvu primjećujemo promjene i prirodno ih prihvaćamo, rastemo i učimo neopterećeni danima koji nepovratno odlaze. Ako nas i rastuži poneka izgubljena igračka ili iznenadna rana, ne tugujemo predugo jer toliko toga brzo zaokupi dječju znatiželju u velikom svijetu…
Kako odrastamo, sve se češće počinjemo spoticati o teški kamen prolaznosti. Čini se da postaje sve veći što ga odlučnije pokušavamo maknuti s puta. Opterećeni onim što ne možemo promijeniti, okružujemo se materijalnim stvarima i zadovoljstvima, priklanjamo privlačnim iluzijama i površnim razmišljanjima. A tako, malo-pomalo, zatvaramo prolaz prema svjetlu stvarnosti ostajući vezani omčama sjena – zabluda i neznanja.
No ako malo zastanemo nad svime, razotkrit ćemo neuništivi ritam života kako pulsira u struji vremena donoseći neprekidno obnovu i nadu. I ako to budemo htjeli, moći ćemo i mi poput Cesarića, dok se pale prva svjetla u kućama i prve zvijezde na nebu, osjetiti dubinu svega i da je život vječan – vječan…
Sadržaj
Zakon dharme – ispuniti dužnost
Klasična filozofija svijet promatra kao uređenu cjelinu u kojoj je sve podvrgnuto zakonima prirode. Indijska filozofija govori o zakonu dharme koji usmjerava razvoj svakog oblika života i njihov međusobni odnos. Svaki oblik života slijedi i izražava tu zakonitost na sebi svojstven način; sve ima svoju dharmu ili dužnost koju treba ostvariti. Čovjek ispunjava svoju dužnost slijedeći kroz život moralni zakon koji je bit njegove ljudske prirode. Time zauzima pripadajuće mjesto u sveopćoj uređenosti svijeta.
Naša raspoloženja i tri gune
Naša raspoloženja, kao i sve u prirodi, podložna su ritmičnoj izmjeni ciklusa aktivnosti i pasivnosti, svjetla i tame. Sve te promjene, prema učenjima Istoka, izraz su triju guna, triju svojstava manifestirane prirode: mirovanja, pokreta te stanja ravnoteže ili harmonije. Život pulsira između mirovanja i pokreta težeći harmoniji. Tri gune ne možemo izbjeći no umjesto da one vladaju nama, mi trebamo vladati njima, svjesno upravljajući svojim unutarnjim stanjima.
Iskustvo prolaznosti
Sve stvoreno podložno je prolaznosti, bile su posljednje Buddhine riječi upućene njegovim učenicima. Vipassana, jedna od najstarijih indijskih tehnika meditacije, koja se očuvala neprekinutim lancem učitelja od Gautame Buddhe do danas, vodi uvidu u nestalnost i prolaznost svega. Vipassana znači “vidjeti stvari onakvima kakve stvarno jesu” – prolazne. Ovom tehnikom samopromatranja i pročišćavanja uma vježba se svjesna pažnja i smirenost što je ključ oslobođenja od vezanosti za prolazno i prestanka patnje.
Filozofija VUCA svijeta
Nestalan, neizvjestan, složen i dvosmislen svijet značenje je akronima VUCA kojim je američka vojska okarakterizirala svijet po završetku hladnog rata. Akronim je preuzeo poslovni svijet za opis promjenjivog, nepredvidljivog poslovnog okruženja. Ipak, osim rijetkih povijesnih razdoblja mira i blagostanja, svijet je oduvijek takav. Filozofski gledano, on nam je kao takav namijenjen sa svrhom i razlogom, da bismo potražili oslonac u vlastitoj nutrini, prepoznali neprolazne vrijednosti i dokučili smisao Života.
Pazi na energiju
Čovječanstvo zadnjih desetljeća živi iznad svojih mogućnosti, trošeći više neobnovljivih zaliha energije nego što ih ima na raspolaganju. Naš je energetski otisak, tj. opterećenje koje naš način života predstavlja za planet, deset puta veći nego u predindustrijsko doba. Iscrpljenost prirodnih zaliha te rastuća potrošnja primorava na neumorno traganje za novim izvorima energije. Trenutno neodrživi trend ozbiljna je prijetnja svjetskoj stabilnosti, pa se za svjetliju budućnost treba vratiti u održive okvire potrošnje, što je odgovornost svih nas.
Živjeti prilike
Psihološko ubrzanje vremena posljedica je brzih promjena okolnosti u kojima se nalazimo, što stvara dojam o njegovom ubrzanju. Stalna promjena, osobito kad se ne vide ni razlozi ni svrha, vodi gubitku ravnoteže. Stoga se važno ne prepustiti njegovoj bujici da nas nosi poput trupaca. Naučiti živjeti u takvom svijetu znači ne tratiti sadašnjost već koristiti prilike za ispravno i pravodobno djelovanje ovdje i sada te svjesnije odlučivati o tome u što ćemo ulagati vrijeme koje nam je na raspolaganju.
Mikromozaici – zaboravljena ljepota
Mozaike najčešće povezujemo uz stari Rim, no ta je tehnika doživjela vrhunac u Bizantu, kada kršćanstvo postaje službena religija, a narativni mozaici prekrivaju zidove, svodove i lukove bazilika. Najčešće teme su Krist, Bogorodica i ranokršćanski sveci. Tehnika slaganja poludragog kamenja i stakla različitih boja, veličina i oblika te milimetarskih zlatnih i srebrenih listića u sliku zahtijevala je izuzetnu vještinu. Mikromozaici, male prijenosne molitvene ikone koje stanu u dlan, ubrajaju se među najljepša ostvarenja Bizanta.
Znati a ne djelovati je
beskorisno i nevažno.Znanje na djelu pretvara
poteškoće u uspjeh.Abdul Kalam
