Nema tome tako davno kako se vjerovalo da će dvadeset i prvo stoljeće biti stoljeće mira, blagostanja i napretka. Međutim, umjesto procvata kulturnih vrijednosti moramo nevoljko priznati da je obilježje našeg vremena rastuće zagađenje, neznanje i nedostatak istinskih kriterija. Umjesto porasta kvalitete života stvorene su brojne umjetne potrebe koje uzrokuju različite oblike ljudske otuđenosti. Ono humano palo je u drugi plan. Umjesto djelovanja za opće dobro, ljudi se bore za klasu, za skupinu s istim interesima pod motom – za svoja prava, za narod, ili u ime Boga.
Prije nekoliko stoljeća novovjekovni ili znanstveni humanizam svojim slobodarskim idejama potaknuo je izuzetnu kreativnost ljudi koja je urodila današnjom tehnologijom. Ali tehnološki napredak nije pratio napredak ljudskog duha. Novovjekovni humanistički ideal postupno se pretvorio u ideologiju. Umjesto potrage za istinom, počeo se grčevito držati vlastitih hipoteza koje su se s vremenom pretvorile u znanstvene dogme.
Početkom suvremenog doba svjesni pojedinci, redom vrhunski mislioci poput Gandhija, Tesle, Junga, Heideggera, Jaspersa i brojnih drugih, upozoravali su na moguće loše posljedice te humanističke avanture. Potreba za dubokom promjenom čovjeka i društvenog karaktera suvremenog društva nije samo etički, religijski ni psihološki zahtjev, pisao je Fromm, to je uvjet za opstanak kulture i civilizacijskih vrijednosti koje smo dosegli. Slično upozorava i Einstein: Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. U djelu Vrli novi svijet Huxley upozorava na opasnost totalitarizma i tiranije, te kroz Otok nastoji potaknuti traženje mogućih rješenja. Međutim, sva ta upozorenja za većinu su ostala samo zanimljive, no za stvaran život nebitne priče.
Kakav svijet uistinu gradimo?
Temeljem povijesnih iskustava očito je da se postojeći kulturni i civilizacijski oblik nalazi pred velikim iskušenjima, jer su u njemu sve manje izražene one humane vrijednosti koje su mu omogućile nastanak i prosperitet.
Današnjem je svijetu potrebna cjelovita obnova. Potrebna je korjenita promjena društva koja mora započeti od individualne moralne regeneracije čovjeka na svim planovima: u mislima, osjećajima, riječima i djelima. Potreban nam je humanistički ideal koji će vratiti dostojanstvo životu kao što je to činio više puta u povijesti.
Zdravlje za dušu
U današnjem razvijenom svijetu kult zdravlja i tijela nameću se kao glavne vrijednosti, zdrava hrana te razne dijete postaju opsesija, a čovjek sve više rob svoga tijela. No, čovjek je složeno biće, tjelesno i duhovno, a na zdravlje kao dinamičnu ravnotežu utječu brojni čimbenici, uglavnom nevidljivi, nutarnji. Zato je za zdravo tijelo najvažniji zdrav duh koji hramonizira sve čovjekove aspekte i dovodi ga u sklad sa samim sobom i s drugima.
Aldous Huxley – Kakav svijet gradimo?
Engleski književnik Aldous Huxley u svojim romanima Vrli novi svijet i Otok daje dvije oprečne slike društva. Prvom predstavlja izobličeni svijet i gotovo proročanski upozorava na dehumanizirajuću stranu tehnološkog i materijalnog napretka, a drugom prikazuje idealno društvo u kojem svi žive smislenim i svrhovitim životom. Naše moderno potrošačko društvo sve više poprima obilježja vrlog novog svijeta. Za smisleniji život i svjetliju budućnost, nužan je zaokret i preobrazba društva, a ona polazi od preobrazbe pojedinaca kao nositelja društva.
Mahabharata – II. dio
Mahabharata sadrži temeljna indijska filozofska učenja o svemiru, prirodi i čovjeku. Između ostalog, govori i o sustavu moralnih vrijednosti koje se mijenaju i opadaju prolaskom četiriju yuga, velikih vremenskih ciklusa postojanja čovječanstva: od zlatnog, preko srebrnog i brončanog, do našeg željeznog doba ili kaliyuge. Mahabharata se smatra autoritetom u pravilima etičkog ponašanja koje je polazište za duhovni razvoj pa je bez obzira na prostornu i vremensku udaljenost njena poruka aktualna i današnjim stremiteljima.
Orgulje – kraljica instrumenata
Veličanstven, raskošan zvuk orgulja od kojeg katedrale i crkve vibriraju iznutra i kao da otvaraju vrata neizrecivog prostor-vremena, opisali su mnogi glazbenici i književnici, a Mozart ih je nazvao Kraljicom instrumenata. Njihovo je zlatno doba u izvođačkom i skladateljskom smislu barok. Najveći doprinos orguljnoj glazbi dao je J. S. Bach čije najpoznatije fuge predstavljaju glazbena remek-djela.
Leonardovi izumi
Leonardo da Vinci, oličenje Homo Universalisa, poznatiji kao umjetnik i slikar, bio je također izumitelj, inženjer, arhitekt, konstruktor strojeva, itd. Iznimno svestran, krajnje raznolikih interesa, proučavao je žive i nežive oblike i na temelju toga crtao, radio skice i nacrte. Golemo mnoštvo njegovih crteža jedinstven je spoj umjetničke senzibilnosti i znanstvenog pristupa. Zadivljuje lucidnost i domišljatost kojima je osmislio stotine strojeva daleko ispred svog vremena. Iako većina izuma nije realizirana, doprinio je razvoju mnogih područja znanosti.
Odavno mi je postalo jasno da ljudi skloni postignućima ne sjede i ne čekaju da im se stvari dogode.
Oni idu i događaju se stvarima.Leonardo da Vinci
