Ni u jednom aspektu kulture ne osjeća se danas toliko duboka konfuzija kao što je to očito u umjetnosti. Gotovo kao da su se pogubili univerzalni kriteriji i svrha, kao da se poljuljao onaj most kojim je umjetnik prenosio arhetipsku Ljepotu u svijet stvarnosti.
Zbog čega je to tako?
S jedne strane, više je nego jasno da je svijet u velikoj krizi koja se odražava i na umjetnost. No, je li ovo dostatno objašnjenje? Znamo da su se u mnogim teškim vremenima prošlosti, i usprkos njima, umjetnici znali uzdignuti svojim djelima i ustrajati poput stupova svjetla u tami. Danas, međutim, osim časnih iznimaka, vidimo da to nije tako. Previše je apstraktnog, bezizlaznog, dodvornog ili gorkog u umjetnosti, a premalo čistih putokaza koji bi sjajili za sva vremena. Običan će čovjek uvijek moći prepoznati ono nešto u istinskim ostvarenjima bez ikakvih dodatnih objašnjenja. Zato ne čude rijeke posjetitelja koji iz svih krajeva svijeta hrle doživjeti, vidjeti ili čuti slavna remek-djela. U većini slučajeva oni to ne rade zbog potpisa čuvenog imena – njih privlači samo djelo. Ne zaboravimo koliko je toga u umjetničkoj baštini anonimno, a prenosi već tisućama godina svoju živu poruku. Upravo zato jer pravo umjetničko djelo nastavlja živjeti vlastitim životom i onda kad se izgube ili postanu nesigurni svi putevi koji bi nas odveli do imena konkretnih stvaratelja…
Jedan od glavnih razloga svojevrsne dezorijentacije umjetnosti danas jest nedostatak njene čvršće povezanosti s ostalim aspektima života i sa stvarnošću. Cjelovito umjetničko djelo vibrira težnjom za onim vječnim, prenoseći tako zakone sklada, napajajući čovjeka ljepotom i nadahnjujući ga dostojanstvom i smislom.
Izokratova retorička škola
Sokratov suvremenik i sugrađanin Izokrat bio je najbolji antički učitelj retorike. Njegova je škola imala uporište ne samo u teoriji retorike, nego i u praktičnoj primjeni filozofije. Smatrao je da filozofija služi boljem razumijevanju etičkih i političkih problema, a retorika jasnijem i uvjerljivijem izražavanju mišljenja. Na obrazovnom modelu njegovih retoričkih škola temeljio se europski obrazovni sustav sve do XVIII. stoljeća.
Strah od promjene
Navike u ponašanju, razmišljanju i izražavanju daju nam lažan osjećaj sigurnosti, pogotovo ako su usvojene samo zato što tako priliči vremenu u kojem živimo. Da bismo mogli autentično izražavati sebe, moramo ih preispitivati i mijenjati. Iako to znači suočavanje s nepoznatim i rizikom, promjena je prilika da rastemo kao ljudska bića.
Francis Bacon – O zaljubljenosti
U ovom eseju Bacon nam razotkriva svoj stav o zaljubljenosti koju naziva kolebljivom strašću. Savjetuje držati je u granicama jer njome obuzet čovjek više ne raspoznaje vlastite ciljeve i djeluje nerazumno, a stvoren je za uzvišenije stvari.
U potrazi za srećom
Biti sretan težnja je svakog čovjeka koja se često povezuje s materijalnim blagostanjem i udobnosti. No, osnovno obilježje istinske sreće je nutarnji mir koji proizlazi iz usklađenosti naših materijalnih i duhovnih potreba te oslanjanja na ono trajno, na ono što potiče u nama stabilnu i trajnu sreću.
Umjetnost i ljepota
Jezik umjetnosti komunicira s onim intuitivnim u nama, stavljajući čovjeka u neposredan dodir s idejama bez uključivanja procesa mišljenja. Stoga je umjetnost bliža osjećaju i senzibilnosti nego razmišljanju i razumijevanju. Platon kaže da čovjek dolazi u dodir s arhetipom ili idejom Ljepote u onoj mjeri u kojoj smo uspjeli probuditi naše nutarnje opažanje.
Istarski Newgrange
Preciznost u prapovijesnoj gradnji može nam puno toga reći i o odnosu graditelja prema životu i smrti. Nedaleko od Rovinja nalazi se Maklavun, tumul iz brončanog doba kojeg uspoređuju s irskim Newgrangeom. U oba tumula samo na dan zimskog solsticija Sunčeva svjetlost pada kroz hodnik i obasjava grobnu komoru, simbolizirajući tako pobjedu svjetla i života i u najdubljoj tami.
Pauk koji se smije
Pauk je vjerojatno posljednje stvorenje od kojega bismo očekivali da nam se nasmiješi. Čudesna priroda i tu nas je iznenadila 1973. godine kada se znanstvenicima “nasmiješio” jedan pripadnik te vrste. Riječ je o Therionu grallatoru, pauku na čijem su tijelu šare raspoređene tako da izgledaju kao nasmiješeno lice.
Pismenost u svijetu i Hrvatskoj
Početak naše civilizacije određen je prema prvim pisanim tragovima kojima je čovjek nastojao izraziti sebe kao ljudsko biće. Iako se danas sve češće govori o važnosti informatičke pismenosti, važno je upozoriti da jedna petina svjetskog stanovništva još uvijek ne zna čitati ni pisati. S ciljem upozoravanja na taj problem UNESCO je 1967. godine pokrenuo obilježavanje Svjetskog dana pismenosti.
Tisuće stvari mogu čovjeka spriječiti
da dobije ono što voli,
ali nijedna da to i dalje voli.Kristina od Švedske (1626. – 1689.)
