Čežnja za novim i boljim svijetom živi duboko u svijesti mnogih ljudi. Međutim, zastanemo li malo nad tim, uvidjet ćemo da o tome imamo samo neodređenu i neuhvatljivu predodžbu i da njezina konkretizacija nije nimalo jednostavna.
Kako bi trebalo izgledati nešto novo? Je li to nešto originalno, nikad viđeno, kako obično mislimo? Ne sadrži li pojam novog nešto dublje, obnovu koja je više nutarnja i više usklađena s univerzalnim zakonima? Isto tako, pojam boljeg često povezujemo uz mjerljive parametre od kojih je ključni iskoristivost, a rjeđe uz one koji uvažavaju prirodu i čovjeka…
Više su nego očite negativnosti i apsurdi današnjeg svijeta i jasno je da to nije svijet koji želimo i o kojem sanjamo. Ali, zašto ne možemo ponuditi nikakvo konstruktivnije određenje za ono istinski novo i bolje? Zašto nam je općenito lakše uočavati ono loše, konstatirati ili kritizirati, nego prepoznati ili ponuditi neko dobro rješenje?
Osnovni je razlog taj što očekujemo da netko drugi stvori bolji, humaniji i prirodniji svijet za nas. Zaboravljamo da i mi sami trebamo ulagati napor u tom pravcu i mijenjati se. Ili, pristupajući površno, tražimo samo brza i kratkoročna rješenja, sagledavajući samo jedan potez unaprijed, ne misleći na druga bića, na budućnost i na naše stvarne potrebe. Također, često ne prihvaćamo prijedloge koji nisu savršeni i radije nepomično čekamo da se odnekud materijalizira neka savršena ideja… A idealna su rješenja vrlo rijetka i obično podrazumijevaju dugotrajan i sustavan proces zajedničkog nastojanja.
Mi jesmo za – novo i bolje, ali to nije dovoljno! Naše za mora se pretvoriti u naše djelovanje. Dok još nismo sigurni kako i otkud početi, potražimo inspiraciju u zaboravljenim primjerima prošlosti čije temelje baštinimo. Ujedinimo naša nastojanja s bićem Prirode i ponudimo najprije novog i boljeg sebe…
Francis Bacon – O visokom položaju
U svom eseju O visokom položaju Francis Bacon govori o usponu, životu i ponašanju ljudi na položajima. Kao državni odvjetnik i lord kancelar na dvoru kraljice Elizabete I., u obavljanju dužnosti naglašava važnost primjera. Ističe da visokim položajem dobivamo moć činjenja dobra i zla, a činjenje dobra smatra najvišim izrazom ljudskosti. Govori o porocima vlasti, posebno upozoravajući na podmitljivost, te da položaj i čast otkrivaju karakter čovjeka, čineći plemenitog još boljim.
U potrazi za jednim prirodnim rješenjem
Ljudi su nekada živjeli u neposrednom dodiru s prirodom pa su i civilizacije nastajale u suradnji s njom. Primjer takve jedne civilizacije je rimska civilizacija. Našu tehničku civilizaciju zaokupljenu materijalnim napretkom nauštrb duhovnog obilježavaju ovladavanje, izrabljivanje i uništavanje prirode, uz nepoštovanje njezinih zakona. Ono što nije u skladu s prirodom osuđeno je na propast. Izlaz je u ponovnom nutarnjem povratku prirodi i nama samima.
Slavoluci u Rimskom Carstvu
Rimljani su od grada-države neumornim osvajanjima stvorili moćno carstvo koje se protezalo na tri kontinenta. Po povratku iz osvajačkih pohoda, najveća čast za vojskovođe bio je prolazak u svečanoj povorci kroz trijumfalni luk – slavoluk. Prolazak kroz slavoluk simbolički je označavao ulazak u nove zemlje. Vremenom su slavoluci postali simbol Rimskog Carstva i njegovih pobjedonosnih osvajanja.
Aenona – najveći rimski hram na istočnoj jadranskoj obali
Aenona, današnji Nin, liburnski je grad iz IX. st. pr. Kr. Za vladavine Rimljana grad dobiva bedeme te monumentalni hram, vjerojatno posvećen Kapitolijskoj trijadi, prema uzoru na hram Jupitera Optimusa Maximusa na Kapitolu. Podignut u drugoj polovici I. stoljeća, to je najveći poznati rimski hram na istočnoj jadranskoj obali, dok je najbolje očuvan Augustov hram u Puli.
Marko Tulije Ciceron – O prirodi bogova
Rimski državnik i filozof Ciceron u knjizi O prirodi bogova sučeljava mišljenja glavnih filozofskih pravaca svoga vremena: epikurejsko, stoičko i ono atenske Akademije. Trojica sudionika raspravljaju o tome postoje li bogovi ili Bog, kakva je njihova ili njegova priroda, upravljaju li univerzumom i kakav je njihov odnos prema ljudima. Izvadak stoičkog izlaganja predstavlja rijetko sačuvan antički pokušaj dokazivanja postojanja Boga.
Težnja za izvrsnošću – Maryam Mirzakhani
Maryam Mirzakhani prva je i jedina žena koja je dobila Fieldsovu medalju, matematičku nagradu za rad na složenoj geometriji i hiperboličkim sustavima. Znanstvenici smatraju da bi njezin rad mogao značajno doprinijeti fizici, i to u dijelu koji se bavi postankom svemira, ali i na drugim područjima. Ostat će upamćena kao izuzetna matematičarka i kao čovjek koji strpljivošću i upornošću dolazi do postavljenih ciljeva.
Nisam se rodio
za neki posebni kutak svijeta:
čitav svijet je moja domovina.Seneka
