Riječ uredništva
Evolucija je zakon Života, kažu stari pitagorejski tekstovi, a danas je to općepoznata znanstvena teorija. No pitagorejska, kao i druge filozofske škole prošlosti, ovom su zakonu pristupale više u njegovom nutarnjem ključu, vezano uz razvoj i usavršavanje humane svijesti.
Zato se najprije trebamo osvrnuti na naizgled poznato, ali slojevito značenje i ulogu svijesti kod čovjeka. U tradicijama se svijest shvaćala kao središnja točka promatranja u kojoj su sadržana sva sakupljena ljudska iskustva. Djelujući iz tog središta, čovjek oživljava nutarnje potencijale i ostvaruje svoj smisao postojanja. Svijest se postepeno budi, pokreće i povezuje sve razine čovjekova bića, od fizičke i psihičke do one najviše, duhovne.
Suvremeni njemački filozof Thomas Metzinger kaže da poimanje svijesti, uz pitanje nastanka našega svemira, čini krajnju granicu ljudske težnje za spoznajom. Kant je razlikovao empirijsku svijest od čiste ili transcendentne svijesti. Svijest osjetilnog opažanja jest empirijska, promjenjiva i nestalna, dok istinska spoznaja izvire iz jedinstva empirijske i transcendentne svijesti.
Jasno je kamo i kako bi nas trebala voditi naša humana svijest. Daleko od promjenjivih i nezasitnih zahtjeva nagona i površnih osjećaja, istinska spoznaja sagledava stvari i slijedi zakon usavršavanja koji velikodušno nudi Priroda u veličanstvenoj evoluciji svega što postoji.
Sadržaj
Svijest
Drevne tradicije definiraju svijest kao polazište, proces i cilj evolucije svakog živog bića. Od svih živih bića na Zemlji čovjek ima najrazvijeniju svijest pa se ipak nalazi tek u jednoj od etapa razvoja svoje ljudske svijesti. Razvoj čovjeka podrazumijeva buđenje svijesti kroz svakodnevne kušnje koje vode nutarnjoj transformaciji. Širenje svijesti uključuje voljni napor koji oživljava i pokreće sve njegove dimenzije i harmonizira ih. Njegovo djelovanje tada postaje ispravno i očituje pravu prirodu čovjeka.
Različiti načini razmišljanja
Naše je doba obilježeno prenaglašenom dominacijom znanosti, tehnike i racionalnosti. Pridajemo previše važnosti racionalnom, logičkom, kritičkom razmišljanju. To utire put beživotnom svijetu i čovjeku. Zato je racionalno razmišljanje potrebno uravnotežiti razmišljanjem srcem, odnosno proširiti ga i produbiti intuitivnim, analognim i poetskim razmišljanjem. To će nam omogućiti da postanemo moralna ljudska bića i da se približimo mudrosti i misteriju života.
Budistička filozofija – moć uma
Srž budističke filozofije sadržana je u “Četiri plemenite istine” koje govore o neznanju kao uzroku patnje i “Osmerostrukom putu” koji vodi oslobođenju od neznanja i patnje. To je praktični put napretka koji polazi od ispravnog razumijevanja. Buddha ističe moć uma, uči da sve započinje u našim mislima i da smo sami tvorci svojih sudbina. Smiren um omogućuje ispravno razumijevanje, a ovladavanje umom preduvjet je buđenja suptilne razine svijesti koja vodi izravnom otkrivanju istinske stvarnosti.
Sveta stabla Buddhina života
Svi ključni događaji u Buddhinom životu odvijali su se pod stablima: rođen je pod stablom ašoke; svoju prvu duboku meditaciju doživio je pod stablom džambua, nakon čega se odlučio klonuti krajnosti; njegovo se prosvjetljenje dogodilo ispod bodhija, stabla indijske smokve; oprostio se od ovoga svijeta pod stablom sala. Neka od spomenutih stabala smatrana su svetima i u hinduizmu, prije njegova vremena, a neka su takvima postala zbog samog Buddhe.
Glazba, društvo, duh
Današnje vrijeme karakterizira hiperprodukcija popularne glazbe. Ipak, u svom tom mnoštvu stvarni su glazbeni odabiri suženi. Ograničen tonski raspon i ponavljajuće melodije koje se posvuda čuju odražavaju stanje društva koje proživljava duboku krizu vrijednosti. Stari su mudraci stanje u državi povezivali s prevladavajućom glazbom: ako u glazbi nedostaje harmonije, ne može je biti ni u društvu. Želimo li bolji i vedriji svijet, trebamo se okružiti glazbom koja harmonizira i unosi oplemenjujuću ljepotu.
Pachelbel: Kanon u D-duru
Barokni glazbenik Johann Pachelbel bio je vodeći skladatelj južnonjemačke orguljaške škole. No njegovo danas najpopularnije djelo, Kanon u D-duru, izvorno je skladano za tri violine. Jednostavnu i lijepu glazbu Kanona i nakon više od tristo godina doživljavamo jednako živom i nadahnjujućom. Stoga je Pachelbelov Kanon u posljednjih pedesetak godina, otkako je ponovno otkriven, poslužio kao osnova za stotine novih glazbenih kompozicija.
Zašto je krv crvena, a trava zelena?
Zašto je krv crvena, a trava zelena, zakučasta je tajna Prirode. Ono do čega su došli znanstvenici podjednako je intrigantno: crveni i zeleni pigmenti svojstveni životinjskom odnosno biljnom svijetu kemijski su vrlo slične strukture. Boju krvi i trave određuju središnji ioni u porfirinskom prstenu: ioni željeza kod hema, magnezija kod klorofila. Crvena i zelena su i komplementarne boje koje se međusobno nadopunjuju, kao što se crveni i zeleni pigmenti nadopunjuju u jedinstvenom ciklusu održavanja života na Zemlji.