Riječ uredništva
Nije teško odgovoriti na pitanje što je to što nas obično pokreće. Sunčano jutro, dobra atmosfera, vedra lica, omiljena hrana… i sve ide kako smo zamislili i bez neugodnih iznenađenja. Sve suprotno tome demotivira i posljedično tražimo izlaz jedino u privlačnim pokretačima. Ta razina motivacije uglavnom je pasivna jer smo u položaju da stalno nešto očekujemo od okoline i drugih, a kad se to ostvari, tražimo nezasitno još…
No uvijek imamo mogućnost da svaki pozitivan pokretač iskoristimo tako da i sami stvaramo neke dobre, slične ili nove poticaje. Tako možemo naše motivacije pretvoriti u aktivniji i sadržajniji oblik, blagotvoran nama i svima oko nas.
Moguća je i puno dublja razina pristupa u kojoj nismo ovisni o izvanjskim i promjenjivim utjecajima već stup naših motivacija gradimo na postojanim nutarnjim temeljima. Taj je stup snažno ukorijenjen u neiscrpnu riznicu zajedničkih humanih nastojanja i iskustava dok mu kapitel dotiče neprolazni ideal Života za koji vrijedi živjeti…
Sadržaj
Digitalna pandemija
Svakodnevni život danas je gotovo nemoguće zamisliti bez digitalnih tehnologija. Različite platforme, alatke i aplikacije sve su sofisticiranije, široko su dostupne i zadiru u sve segmente života. Mnoge od njih olakšavaju svakodnevni život, no ujedno su i poligon za oglašivače. To potiče konzumerizam, dok je u pozadini gomilanje profita koji internetske kompanije ostvaruju prodajom oglasnog prostora. Posljedice te pandemije tek se naziru. Ipak, problem nije u samoj digitalizaciji, već u njezinom neosviještenom korištenju.
Motivacije
Svatko ima nešto što ga pokreće, motivira prema ostvarenju određenog cilja. Motivacija se smatra ključem uspjeha, a nedostatak ili gubitak motivacije razlogom neuspjeha. Ako naša motivacija ovisi o vanjskim poticajima i drugim ljudima, nestabilna je i prolazna. Ako je ukorijenjena u vrijednostima koje smo svjesno usvojili i kojima težimo, bez obzira na prepreke ili nagrade, vodi plemenitom cilju. Prolazne motivacije treba pretvoriti u neprolazne, koje dolaze iz čovjekove stvarne biti i daju mu krila za njegovo potpuno ostvarenje.
Muze
Muze, zajedničko ime za devet božica sklada i zaštitnica mnogih božanskih i ljudskih stvaralačkih umijeća, kćeri su najvišeg boga Zeusa i božice pamćenja Mnemozine. Stvorene su nakon velike mitske bitke kako bi pjesmom slavile uspostavu božanskog reda i zakona. Njihovu su zaštitu i stvaralačko nadahnuće prizivali umjetnici i filozofi antičkog svijeta, a danas su ostale sačuvane u riječima muzika i muzej. No, nisu iščezle iz našeg svijeta, one i dalje hrane duše prijemčivih za plemenito i uzvišeno.
Ples života
Osnovna karakteristika plesne umjetnosti, kao i života, jest pokret. Iako je u plesu pokret ključan, najdojmljiviji su mir i sigurnost plesača, kao plod nadvladavanja vlastitih fizičkih i mentalnih ograničenja. Dobar plesač izvanjskom lakoćom i mekoćom odražava nutarnju čvrstinu. Ples života, koji je poput prirodnog plesa između rođenja i smrti, također iziskuje da razvijemo snažan i stabilan unutarnji oslonac koji će nam omogućiti veće samopouzdanje i lakše nošenje s izazovima života.
Dora Pejačević
Dora Pejačević, prva hrvatska skladateljica, počela je skladati već s dvanaest godina. Opisivana je kao tiha i povučena, no odlučna osoba. Njezin dnevnik čitanja otkriva bogat unutarnji svijet i filozofski duh. Vođena filozofskim i književnim poticajima s jedne strane i vlastitom hipersenzibilnošću s druge strane, njezina je glazba prenosila široku skalu izražajnosti. Iako desetljećima zaboravljena, posljednjih je godina postala dio hrvatskog glazbenog života.
Njegovo veličanstvo hrast
Stasiti hrast sinonim je temeljitosti, snage i vertikalnosti, te simbol veze nebeskog i zemaljskog svijeta. Zato je kod mnogih naroda i sveto drvo. Pod hrastom su stari održavali svoje sabore i sudovanja. Njegovo drvo privlači munje i gromove pa je stoga bio posvećen gromovnicima, bogovima Sunca i vatre. Zeusova i Jupiterova svetišta bila su okružena hrasticima, dok se vječna vatra Vestinih hramova hranila hrastovinom.