Riječ uredništva
U pristupima suvremenih znanosti često se događa da se potiskuje ili potpuno zanemaruje povijesni put kroz koji su se mnoga dragocjena iskustva i znanja strpljivo sakupljala i nadograđivala, ali i gubila i ponovno otkrivala. Sličnu sudbinu doživljava i moderna medicina gdje se zbog različitih, uglavnom interesnih razloga zanemaruju njena tradicionalna postignuća, pa ih se zato mora ponovno otkrivati. Mnoga od njih stoljećima pažljivo čuva narodna medicina koja je nebrojeno puta potvrdila svoju učinkovitost.
Možda se upravo u tome nalazi jedan od vitalnih ključeva i ove znanosti – povezati stara znanja i suvremene metode, kao što je primjerice veliki poticaj za svoja otkrića u atomskoj fizici Werner Heisenberg našao u djelima Demokrita i drugih starogrčkih filozofa. U medicini je izniman primjer pokazala i skromna kineska znanstvenica Tu Youyou koja je zaokupljena problemom velike smrtnosti od malarije ponovno “otkrila” lijek strpljivim proučavanjem drevnih kineskih medicinskih tekstova. Zanimljivo je napomenuti da su drugi učinkoviti pripravci protiv malarije već odavno bili u upotrebi u sasvim drugom dijelu svijeta, u Peruu u vrijeme dolaska kolonizatora, i da su ih kasnije uspješno primjenjivali misionari.
Ovi nam primjeri samo potvrđuju da ono “novo” i “suvremeno” ne mora to u potpunosti biti i da se veliki korak naprijed može napraviti korakom unatrag koji je ustvari dobar zalet – oslonac na čvrstu bazu onog korisnog iz prošlosti s jasnim usmjerenjem prema aktualnoj potrebi i cilju kojem težimo danas.
Sadržaj
Duboki smisleni razgovor
Duboki smisleni razgovor, koji se pod engleskim akronimom DMC sve više susreće po društvenim mrežama, otkriva nezatomljivu struju misli, osjećaja i potreba u suvremenom potrošačkom društvu. Prisutnost tog akronima pokazatelj je našeg shvaćanja što nam nedostaje i što tražimo u napredujućoj pandemiji besmisla. Potraga za smislom pokreće temeljna filozofska pitanja, što uz smislene razgovore, umijeće slušanja i iskreno zanimanje za drugoga čovjeka, može biti univerzalni lijek za mnoge bolesti našeg vremena.
Tradicionalna medicina
Baveći se izvanjskim i mjerljivim simptomima bolesti, moderna medicina izgubila je sponu s tradicionalnom medicinom koja zdravlje i bolest gleda polazeći od toga da je tijelo prijenosnik duše. Okosnicu tradicionalne medicine činila je cjelovita slika svijeta koja je uključivala izvanjske i duhovne dimenzije Prirode i čovjeka. Zdravlje je harmonija duše i tijela, a bolest posljedica njihove neravnoteže, ali i pokretač nutarnjih promjena. Drevni liječnici stoga nisu bili usmjereni isključivo na liječenje tijela, nego na vraćanje izgubljene ravnoteže.
Ruža
Ruža je u trajnoj i snažnoj vezi sa zapadnim čovjekom kao niti jedan drugi cvijet. U antičkom svijetu bila je atribut različitih božanstava, nezaobilazan motiv u kršćanstvu, ali i u sufijskoj tradiciji gdje ima duboko mistično značenje. Kroz tisuće godina mirisna kraljica vrta preselila se u priče i mitove, postala snažan simbol ljubavi i ljepote te motiv umjetničkih djela, nadahnuće pjesnicima, misticima, vladarima… omiljeni cvijet bogova i ljudi.
O ustrajnosti ili o potrebi pronalaženja vlastitog ritma
Nerijetko osjetimo potrebu dati novi smjer razvoja vlastitom životu, okrenuti novi list. No, nakon kratkotrajnog poleta obično posustanemo. Ustrajnost u naporu i djelovanju te ritam kao rezultat toga ključ su uspjeha. Važni su mali, ali ustrajni koraci koji će se s vremenom pokazati djelotvornima. U tom nastojanju važno je i zastati kako bismo se okrijepili idejama i snovima koji će nas nadahnuti za ostvarenje zamišljenog cilja.
Lancelot Brown – Otac modernog vrta
Lancelot “Capability” Brown, krajobrazni arhitekt iz 18. stoljeća, nosi naslov najvećeg engleskog vrtlara. Bio je veliki zaljubljenik u prirodu i pobornik novog stila u uređenju krajolika koji će zamijeniti dotadašnji strogo geometrijski. Engleski stil, nadahnut prizorima iz pejzažnog slikarstva, nalagao je da uređeni krajolik izgleda kao da je nastao bez ljudske intervencije. Pejzažni stil najveću će prirodnost i ljepotu doseći u Brownovim pažljivo stvorenim idiličnim krajolicima širom Engleske, od kojih su mnogi očuvani do danas.
Botticelli – filozof ljubavi
Sandro Botticelli, talijanski slikar rane renesanse, uglavnom se bavio kršćanskim temama, no njegova remek djela Proljeće i Rođenje Venere nadahnuta su klasičnom mitologijom. Te slike istančane ljepote i bogatog simbolizma uprizorenje su načela neoplatoničke filozofije u čijem su središtu pozornosti ljepota i ljubav. Snažan podstrek za to dobio je u firentinskoj Platoničkoj akademiji koja je okupljala umjetnike, pisce, znanstvenike. Botticelli poput renesansnog maga čini da se kroz ono lijepo pojavi duhovno koje uzdiže dušu iz materijalnog u bezvremeni božanski svijet.
Liječnik treba biti sluga prirode, a ne njezin neprijatelj;
on je mora voditi i usmjeravati
u njezinoj borbi za život…Paracelzus
