Jedan od najznačajnijih poticaja razdoblja humanizma i renesanse bio je homo universalis, antički ideal čovjeka usmjerenog stalnom usavršavanju koji je istovremeno misaon i kreativan te savjestan i praktičan sudionik svog vremena. U tom su smislu upravo velikani ovog razdoblja ujedinili više različitih područja kulture kako bi time otvorili nove horizonte svakom njenom pojedinom području.
Međutim, njihovo iznimno znanje i vrhunske vještine bile su tek izvanjsko ruho bogatog nutarnjeg života posvećenog traženju odgovara na temeljna filozofska pitanja o čovjeku i univerzumu. Nastojali su ponovno potvrditi stara znanja o jedinstvenosti i povezanosti svega što postoji.
Suvremena je tendencija čovjekove formacije nažalost suprotna. Postajući sve veći stručnjak usmjeren na samo jedno područje rada i na parcijalna rješenja, čovjek se nerijetko udaljava od smisla cjeline. Može li umjetnost biti lijepa i inspirativna bez jasnih matematičkih kanona i duhovnih stremljenja koji uzdižu čovjeka? Može li znanost biti istinita i korisna ako se protivi zakonima prirode i ako je uništava? Može li religija polagati pravo na sebe ako izgubi srce u jednoumlju i isključuje ljude druge vjere? Može li politika biti pravedna bez djelovanja za opće dobro, odvojena od onih kojima je potrebna, i ako joj je ljudsko biće tek broj ili resurs?
U tom smislu naš veliki humanist Ivan Supek u predgovoru knjizi Filozofija, znanost i humanizam ističe: Znanost nije dovoljna. Da bismo bolje shvatili ljudsku maštu, stvaralaštvo i motivaciju, moramo priteći umjetnosti. Bez književnog, likovnog i glazbenog iskustva ne bismo razumjeli svakidašnji ljudski govor i čovjeka samog. […] Istraživanje prirode i čovjeka kao dijela prirode dalo je na početku novog vijeka poticaj humanizmu. […] Razmišljanja o društvu ne mogu se odvojiti od prirodoslovlja, a i ono se ne može odvojiti od povijesnih tijekova. Ne radi se samo o kontemplacijama nego i o moralnom i političkom stavu. Kao što je cijela povijest išla, tako će organski i naša razmatranja završiti u filozofiji humanizma.
Čovjeku je, dakle, potrebna živa nit koja može povezati sve aspekte njegova izričaja, dragocjena iskustva i stvarne potrebe. Velikani koji su utirali brazde novog vremena pronalazili su je u filozofiji.
Sedam životnih principa – Leonardo Da Vinci
Petsto godina nakon smrti Leonarda da Vincija, njegov krajnje raznoliki golemi opus od preko sto tisuća crteža i više od šest tisuća stranica bilješki, koji pruža izniman uvid u rad uma jednog genija, ne prestaje opčinjati znanstvenike iz različitih akademskih i umjetničkih područja. Temeljem te ostavštine američki znanstvenik Michael Gelb izdvojio je sedam životnih principa kojima se vodio Leonardo da Vinci, nadahnjujući time svjež pogled na svijet, onako kako ga je vidio i doživljavao slavni maestro.
Leonardo Da Vinci – nepoznato lice slavnog umjetnika
Leonardo da Vinci, renesansni genij i vizionar, umjetnik i znanstvenik, svoj rad je zasnivao na sustavnom promatranju i bilježenju te povezivanju opažanja i ideja iz različitih područja. Njegov osnovni pokretač bio je poriv da proširi, produbi i usavrši svoja znanja, a kao pravi filozof prirode učio je od prirode i nastojao je sustavno proniknuti u sve njene tajne. Sebe je smatrao tumačem između prirode i ljudi. Manje je poznato da je pisao basne, priče i aforizme u koje je zaodijevao svoje filozofske misli i moralno-etička stajališta.
Što znači biti slobodan
Svi želimo biti slobodni, slobodni od svake prisile ili ograničenja, slobodni birati i raditi što god poželimo. Ne želimo žrtvovati svoju slobodu ni zbog koga ili čega. Tako je sloboda svedena na udovoljavanje vlastitim željama i pronalaženje ugode, bez ograničavajućih obaveza. Je li to sloboda ili samo njen privid? Klasična filozofija smatra slobodu darom koji dolazi udružen s odgovornosti te pripada onima koji vladaju sobom i biraju žrtvovati osobne želje i kratkoročne koristi za postizanje individualne i kolektivne slobode.
Ralph Waldo Emerson
Ralph Waldo Emerson, esejist, pjesnik i filozof, jedan je od utemeljitelja transcendentalizma, idealističkog pokreta u američkoj književnosti i filozofiji sredine 19. stoljeća, koji je nastao pod utjecajem njemačkog i engleskog romantizma. Njegov esej Priroda smatra se manifestom transcendentalizma; u njemu razmatra odnos Bog – Čovjek – Priroda, a Prirodu smatra očitovanjem božanstva. Nazivaju ga i ocem suvremene američke književnosti jer je snažno utjecao na brojne američke književnike.
Svaki je čovjek umjetnik
Sve prisutniji fenomen virtualnih zabava i druženja priziva u sjećanje građanske salone i seoska prela i sjela kada su se ljudi okupljali i bili stvaralački aktivni i kreativni. Umjetnost je tada bila dio društvenog života, zajedno se plesalo i pjevalo u različitim prigodama. Svijet kao da je izgubio čar jer smo se danas ograničili na pasivno konzumiranje umjetnosti, bez vlastitog doprinosa. A smisao je umjetnosti da nas oplemenjuje, produhovljuje, istančava naš karakter kao i našu okolinu. Posebno kada smo i sami aktivni, kada probudimo umjetnika u sebi.
Ne zovi bogatstvima ono što se može izgubiti. Vrlina je naše istinsko bogatstvo i istinska sloboda onome tko je ima.
Leonardo da Vinci
