Riječ uredništva
Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja već više od pola stoljeća kroz mnogobrojne aktivnosti kako bi se iskazalo poštovanje prema našem planetu i svim oblicima života na njemu. Mnogi angažirani aktivisti, znanstvenici i humanisti stalno upozoravaju na krhke granice života i ugroženost opstanka velikog broja vrsta, rastuću zagađenost i iscrpljenost prirode, a pridružuje im se sve više volontera.
No očito je da, kao i u svemu, svaki pomak nabolje zahtijeva redovito i dugotrajno nastojanje i napor. Upirati prst na velike proizvođače i zagađivače neće dati rezultat, ako nastavimo pasivno podržavati neumjereni konzumerizam i ovisnost o čitavom nizu umjetnih potreba. Zadržali bismo sve ugodnosti modernog doba, a htjeli bismo i netaknutu, čistu prirodu koja je tu samo zbog nas i kad je se sjetimo…
Sigurno je da nešto ipak možemo napraviti. Prvi važan korak je ozbiljniji pristup problemu i sagledavanje vlastitog sudjelovanja i odgovornosti u svemu. Zapitati se, primjerice, koliko nepotrebno trošimo i bacamo, a koliko zaista trebamo, kako i koliko pazimo na sve ono što možemo. Zatim je potrebno čvrsto odlučiti je li nužno uvijek imati nove i moderne stvari ili biti skromniji i jednostavniji. Ako naš svjesni odabir bude ovo drugo, sigurno ćemo naći način kako izraziti zahvalnost našoj Majci Zemlji. To znači da je se nećemo sjetiti samo na rođendan, nego ćemo poput odgovorne i odrasle djece stalno voditi brigu o roditelju koji nam tako nesebično i neprekidno daje život i pruža dom…
Sadržaj
Proljeće – prilika za obnovu
Pod proljetnim zrakama Sunca priroda se budi i oblači u zeleno, pokrećući novi ciklus života. Ekološki gledano, život se manifestira u složenoj mreži egzistencijalno povezanih živih bića, u kojoj svaka vrsta ima svoje mjesto i ulogu u cjelini prirode, pa tako i čovjek. Današnji svijet, u kojem se čovjek osilio i postavio kao gospodar prirode, udaljio se i otuđio od prirode i prirodnog. Srećom, raste broj onih koji svojom solidarnošću i humanošću teže vraćanju izgubljene ravnoteže. Oni su vjesnici obnove prirodnog suživota, oni su vjesnici proljeća.
Izbor iz intervjua s Ivanom Supekom
Ivan Supek, osnivač Instituta Ruđer Bošković, otac hrvatske znanosti, bio je fizičar, filozof i književnik. Za sobom je ostavio brojne romane, drame i pjesme. Ostao je zapamćen i po mirotvornom radu, političkom djelovanju te zalaganju za opće dobro i socijalnu pravdu. Sanjao je bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Posebno je isticao potrebu odgoja odgovornih znanstvenika, odanih miru i napretku čovječanstva.
Priča o hrabrosti – Šavarš Karapetjan
Među svjetskim sportskim velikanima jedan zavrjeđuje naziv heroja. Šavarš Karapetjan, višestruki svjetski prvak i rekorder u plivanju perajama, nadljudskom je hrabrosti, snagom i požrtvovnosti spasio desetke utopljenika. To ga je stajalo daljne plivačke karijere, no spašavanje ljudskih života Šavarš smatra svojom najvećom pobjedom. Junaštvo mu je ovjekovječeno i na nebu, u imenu asteroida “3027 Šavarš”, a njegov podvig blista sjajnije od medalja i podsjetnik je na našu sposobnost za djela plemenite ljudskosti.
Balet – estetika u pokretu
Povodom Svjetskog dana plesa prenosimo intervju s Mirnom Sporiš, primabalerinom HNK-a u Zagrebu, koja iza sebe ima trideset godina iznimno plodonosnog umjetničkog rada. Balet, nastao na kraljevskim dvorovima, u sebi nosi klasičnost i estetiku pokreta, dok mu je ključan pojam vertikalnost. S izduženim, vretenastim linijama tijela te gracioznim pokretima, usmjeren je prema stapanju sa zamišljenim estetskim idealom. Kao neverbalna umjetnost, balet nadilazi kulturološke razlike i prenosi univerzalne ideje sklada i ljepote.