Riječ uredništva
Naša Zemlja, relativno mali planet u ogromnom prostranstvu svemira, pruža dom nezamislivom broju bića, ispreplićući njihove staze i sudbine na gotovo nedokučiv način. Čovjeku kao jednom od njenih brojnih stanovnika pripada posebno izazovna uloga odgovornog sudjelovanja u cjelini prirode i u skladnom suživotu sa svima. No, više je nego očito da po tom pitanju ne idemo u dobrom smjeru.
Želimo čistu vodu i svježi zrak, no ne želimo se odreći mnogih umjetnih potreba i potrošačkih navika. Nikome ne želimo strahote gladi i siromaštva, no hranu ipak svakodnevno bacamo i nezasitni smo po pitanju imetka. Puno toga podrazumijevamo kao da se odvija samo po sebi i pristupamo prirodnim resursima kao neograničenima. Stvorili smo ograničenja u vremenskom smislu; ne želimo gledati malo dalje i dublje u zajedničku budućnost i premalo učimo iz iskustava i poduka prošlosti. Negdje usput izgubili smo i sami sebe…
Mogli bismo nabrojati još puno toga što potvrđuje pogrešan smjer… Sve se jasnije čuju glasovi upozorenja, a jedan se izdiže iznad svih – glas same Zemlje. Na sreću, još uvijek možemo i puno toga promijeniti, a svaki pojedinac ima dovoljno prilika da napravi barem mali zaokret u pristupu i načinu života. Zato obilježavamo Dan planeta Zemlje da bismo se prisjetili da nam je i taj jedan dan upravo omogućila naša Majka Zemlja…
Sadržaj
Zakoni prirode
Bez obzira na prividan kaos, Prirodom upravljaju zakoni koji osiguravaju red i sklad. Do tih spoznaja dolazimo pomno čitajući “Knjigu prirode”, promatrajući i prateći prirodne pojave, ritam njihova ponavljanja te uzročno-posljedične veze. Na taj način prepoznajemo djelovanje tih istih zakona i u vlastitom životu te dolazimo do razumijevanja da se sve odvija svrhovito i u skladu s njima. Stoga trebamo učiti iz svega što nam se događa, prihvaćati da ponavljanje znači usavršavanje te pronalaziti najbolje načine izražavanja svoje ljudske prirode.
Kolapsologija
Današnji je svijet suočen s toliko ozbiljnih prijetnji njegovoj održivosti da je nastala kovanica kolapsologija. Kolapsologija ne plaši smakom svijeta nego realno sagledava goruće probleme, procjenjuje moguće ishode i upozorava da sadašnje usmjerenje naše industrijske civilizacije neminovno vodi kolapsu. Na nama je odlučiti se za promjene ili ćemo biti prisiljeni na promjene. Povijest nas uči da civilizacije kolabiraju kada potone njihov vrijednosni sustav, a obnovljene i zdrave vrijednosti temelj su uzdizanja nove.
Dobrota
Dobrota je plemeniti izraz ljudskosti. Sastoji se od nesebičnog i djelatnog nastojanja oko dobra drugoga. Izražava se na bezbroj načina te dobru osobu čini “svjetionikom” koji zrači toplinom, radošću i povjerenjem. Rađamo li se dobri ili postajemo dobri? U našoj su nutrini isprepletene različite pobude i težnje. Jačajući ono dobro u nama kroz ispravne postupke i stavove doprinosimo sreći drugih dok istodobno sami postajemo humaniji i sretniji.
Etika u medicini
Medicinska etika uspostavlja norme ispravnog i dobrog postupanja prema kojima se trebaju ravnati liječnici u obavljanju svoje dužnosti. Ona odražava ideal liječničkog poziva usmjerenog na pomoć pacijentu. Razvijali su je i kodificirali najpoznatiji liječnici u svakoj epohi, od antičkih vremena preko srednjeg vijeka, Arapa i renesanse do današnjih dana. Te plemenite zasade sve više blijede, a danas su potrebnije nego ikada u lavini etičkih dilema koje donosi novo vrijeme i znanstveno-tehnološki napredak.
Jurjevski običaji
Narodni običaji i svetkovine održavali su iskonsku povezanost tradicionalnog čovjeka s prirodom. Jedan od takvih običaja bilo je i Jurjevo koje se slavi kao proljetna svečanost. Kršćanski Juraj ili predkršćanski Gerovit najčešće je predstavljan kao mladi junak koji se bori na konju i ubija demona-zmaja, kao što u prirodi nastupajuće proljeće svladava zimu. Slaveći buđenje prirode i novog ciklusa života jurjaši i ladarice bi pjevajući i plešući obilazili sela darujući svaku kuću zelenom granom.
Celestin Mato Medović
Celestin Mato Medović svrstava se u red velikana hrvatskog modernog slikarstva. Iskazao se u širokom rasponu od povijesnog, religijskog, portretnog do pejzažnog slikarstva. Monumentalne povijesne kompozicije iz njegovih mlađih dana ustupile su mjesto toplim pejzažima njegova rodnog kraja u zrelim godinama stvaralaštva. No upravo te isječke iz prirode pune intimnog ugođaja ubraja se u njegova najvrednija ostvarenja te je time dao najveći doprinos hrvatskom slikarstvu.
Sve su stvari povezane. Što god da se dogodi Zemlji, dogodit će se i sinovima Zemlje. Nije čovjek istkao paučinu života, on je samo jedna od njezinih niti. Što god učini paučini, čini samome sebi.
Seattle, poglavica Dwamisha
