Riječ uredništva
Postoje mnoge stvari u životu koje je korisno pamtiti i obnavljati, vraćati im se kako bismo ih produbljivali i usavršavali. I to nam uglavnom ne predstavlja problem u okviru konkretnog što donosi svakodnevica, gdje rezultate vidimo brzo i očigledno.
No, je li tako u puno suptilnijim stvarima koje nas određuju kao ljudska bića? Čuvamo li naše dostojanstvo? Pamtimo li naše najljepše snove? Ustrajemo li usprkos svemu lošem oko nas u onom boljem i sadržajnijem, onom puno primjerenijem nama kao ljudskim bićima?
Sjetimo li se kada koliko je znanih i neznanih ljudi u prošlosti sanjalo neke buduće ljude, nadajući se boljem čovjeku i boljem svijetu? Kojim su se sve opasnostima izlagali da bi čuvali i prenosili dragocjena znanja, posvećujući čitav život učenju i podučavanju, istraživanju i stvaranju…
Zato se ove godine na 420. godišnjicu smrti prisjetimo Giordana Bruna kao jednog takvog svijetlog primjera iznimne ustrajnosti u potrazi za istinom i duboke posvećenosti razvoju najboljih humanih vrijednosti i ljudskih potencijala. Čovjek kojeg je sanjao ovaj Prometej renesanse može umijećem reminiscencije i stvaralačke imaginacije uzdignuti obzore svijesti, povezujući svoje biće s beskrajnim univerzumom iz kojeg je potekao i čiji je sastavni dio.
Sadržaj
Giordano Bruno
Giordano Bruno, renesansni filozof, pjesnik, vizionar, simbol slobode misli, nazivan je Prometejem renesanse. Borio se protiv vjerskog fanatizma i sljepila tadašnje službene znanosti, za preporod vrijednosti ljudskog duha, dajući snažan obol izlasku iz mraka srednjeg vijeka. Četiri stoljeća kasnije, našem razjedinjenom i umornom svijetu bez vizije i zanosa Brunova veličanstvena vizija jedinstva svega te herojski zanos o kojem govori mogli bi poslužiti kao nadahnuće za toliko potreban novi smjer.
Pamćenje i imaginacija
Drevno umijeće pamćenja i imaginacije doživljava procvat u renesansi, a posebno u filozofiji Giordana Bruna. Pamćenje je blisko povezano s umijećem življenja. Umjesto pasivnog prepuštanja rijeci života, bitno je pamtiti, asimilirati i koristiti prošla iskustva kako bismo ovladali umijećem življenja i napredovali na putu. Imaginacija nam otvara vrata prema onom božanskom, omogućujući nam dohvatiti uzvišene ideje, ugraditi ih u sebe te ih reproducirati u stvarnost ovozemaljskog postojanja.
Kako se ostvaruju snovi
Svi imamo različite snove koji čekaju pogodne uvjete i trenutak za ostvarenje. Ti arhetipski obrasci u nama snažan su poziv našem izražavanju i usavršavanju. Kad se taj zov usadi u naš razum i srce, na putu smo ostvarenja sna. No, da bismo omogućili ostvarenje sna, što se odvija korak po korak, trebamo ga hraniti i usmjeriti snage u tom pravcu. Ako nemamo vlastiti san, možemo slijediti zraku svjetlosti u tami – ideju koja će nas uzdići i učiniti da sanjamo boljeg čovjeka koji će se rađati u nama i oko nas.
Kronos i Kairos – dva pogleda na vrijeme
Prošlost, sadašnjost, budućnost dijelovi su zagonetke zvane vrijeme, povezane s uzročno-posljedičnim slijedom događanja: prije, sada, poslije. Grci pojam vremena predstavljaju kroz bogove Kronosa i Kairosa: prvi simbolizira prošlost sa svojim iskustvima, a drugi sadašnjost s prilikama koje treba uhvatiti. Hoćemo li dobro iskoristiti prošla iskustva i prepoznati sadašnje prilike, ovisi o nama samima. Za to su potrebni unutarnji mir i pažnja, ali i svijest o tome što želimo postići, koji nam je cilj.
Albert Einstein – O znanosti i znanstvenicima
Albert Einstein najveći je dio svog radnog vijeka proveo na američkom Sveučilištu Princeton, koje mu je posthumno posvetilo knjigu u kojoj su sabrane njegove izjave i stavovi o različitim područjima života. U ovom broju donosimo izvatke na temu znanosti i znanstvenika. Komentirajući svoja istraživanja, često je govorio da Priroda rijetko odaje svoje tajne te da je univerzum veliki i vječni misterij.
Nutarnja čistoća
Prema Plotinu čovjekovo istinsko biće blistavo je i čisto poput dijamanta. Iako njegova bit ostaje netaknuta, na njega se dnevno kaleme različiti sadržaji koji mu ne pripadaju i zato ih treba čistiti. No, prethodno treba naučiti razlučivati ono istinsko od nakalemljenog da bismo znali što je potrebno ukloniti. Uklanjanje svega suvišnog podrazumijeva nutarnju borbu sa samim sobom, kako bismo se izborili za prevlast onog najboljeg ljudskog u nama.
Sunce ne svijetli Suncu, Zemlja ne svijetli Zemlji, ni jedno tijelo ne svijetli sebi, već svako svjetleće tijelo svijetli u prostoru oko sebe.
Giordano Bruno
