Što to znači samostalno misliti? Znači li to misliti neovisno o vanjskim utjecajima? Ili suprotstavljati svoje ideje praktičnom iskustvu svakodnevnog života? Samostalno mišljenje osnovna je odlika filozofskog nastojanja i filozofskog puta, koji se sastoji u individualnoj potrazi za istinom da bi­smo bolje upoznali sami sebe i druge, te djelovali u potpunoj slobodi, u skladu s principima koji se mogu primijeniti u svim situacijama.

Samostalno mišljenje nije spontan čin. Ono traži napor i rad na sebi, borbu protiv vlastitih nagona, kako se ne bismo vezali uz svoje misli i podlijegali vanjskim utjecajima. Samostalno mišljenje je prije svega čin odgovorne i samostalne osobe. No, gdje se postaviti kako bismo samostalno mislili? U biti ili postojati?

SAMOSTALNO MISLITI_Dvorac od pijeskaBiti ili postojati?

Samostalno mišljenje zahtijeva da se smjestimo u biti, u “ja jesam”, a ne u postojati, “ja postojim”.

Postojati znači bivati društveno, ekonomski ili kulturno. To znači prikazivati se u kontekstu mode, etabliranih kodova i mišljenja. Ako sebe postavimo u “ja postojim”, uvijek ćemo se nastojati prikazati kao netko, a nećemo biti. U isto vrijeme dok pokazujemo ono što se može vidjeti, skrivamo vlastito biti iza privida!

Ako se postavimo na razinu bitka, to znači da smo se postavili na razinu svog identiteta. Naš identitet ne odnosi se na ono vanjsko, dakle, našu obitelj, naš posao, našu kuću, našu imovinu. On je u vezi s onim intimnim u nama, središtem nas samih, onim jedinim mjestom gdje možemo naći mir, gdje možemo ostati objektivni, neutralni i učiniti ispravan izbor.

Za biti, treba se poznavati, vladati svojim nagonima, svojim lošim navikama kako bismo odbacili svaki oblik nasilja i barbarizma. Jednostavno, treba krenuti na nutarnje putovanje, u skladu sa slavnom izrekom uklesanom na ulazu u hram u Delfima: Upoznaj samoga sebe i upoznat ćeš svijet i bogove.

Filozof Descartes je to vrlo dobro izrazio sljedećim riječima: Mislim, dakle jesam. “Jesam” znači “biti”. Za njega čin mišljenja jest biti. Misao je u svom plemenitom aspektu povezana sa sviješću.

Istinska filozofija nam omo­gućuje da upoznamo svoju pravu prirodu, otkriva nam ono što možemo tražiti i navikava nas da otkrivamo istinu u svim vrstama pitanja.

Oslobađanje od utjecaja

Da bismo se poznavali, poznavali sami sebe, potrebno je osloboditi se vanjskih i nutarnjih utjecaja.

Samostalno mišljenje traži da se pod svaku cijenu oslobodimo vanj­skih (društvenih, obiteljskih, obrazovnih, vremenskih…) i nutarnjih utjecaja (nagona, ali isto tako stanja duše, strasti…). Dodajmo dobro nutarnje poznavanje (samih sebe) i dobro vanjsko poznavanje (drugih i svijeta koji nas okružuje) i čin samostalnog razmišljanja postat će djelotvorno sredstvo prakticiranja filozofije.

Samostalno razmišljanje pravi je smisao filozofskog puta, koji nije ni intelektualan ni akademski. On se sastoji u življenju vlastitog odabira vrijednosti, u svjesnom življenju svakodnevnog života.

Za biti filozof, potrebno je raditi na sebi kako bismo bolje razumjeli sami sebe i druge i ostva­rili bolji suživot, a takvo se znanje podučavalo u grčkim filozofskim školama na klasičan način.

Atenski filozof Epikur, osnivač epikurejske škole, definirao je praktično podučavanje izrazom prudentia ili “mala mudrost”. Pru­dentia se naziva “malom mudrošću” jer daje praktične savjete za svakodnevni život (kako organizirati svoj dan, kako pisati prijatelju…) i omogućuje izbjegavanje impulzivnog i ishitrenog postupanja. Nikada se ne prenagliti u rasuđivanju, jedna je metoda djelovanja. To omogućuje kontrolu nad sobom i savršeno razumijevanje situacije. U tome je korist razboritosti, koju bi svaki učenik filozofije trebao primijeniti prije nego što djeluje. Da bi se, međutim, ispravno rasuđivalo, potrebno je najprije prihvatiti vlastito neznanje i preispitati vlastite ideje, osobito one koje nisu potvrđene u svakodnevnoj praksi.

SAMOSTALNO MISLITI_spisi i laptopO mišljenju ili sudovima

Naša svijest o svijetu dolazi od naših vlastitih osjetila i od mentalnih predodžbi koje smo stvorili u sebi, a koje su često više plod fantazije nego stvarnosti. Ta se mreža senzacija i predodžbi pretvara u mišljenja (grč. doxa) koja imaju vrijednost samo ako su provjerena u praksi. Kad se mišljenja potvrde, ona postaju sigurna, postaju sudovi, i krećući od njih, mi počinjemo rasuđivati, razmišljati. Ali, budimo oprezni, jer ono u što smo sigurni nikada nije vječno, a težeći za istinom, filozof treba provjeravati mogu li se njegova mišljenja i dalje primjenjivati u svim situacijama. Istine jednog trenutka to više ne moraju biti u drugom, jer situacije se mijenjaju.

Kad učenik filozofije primje­njuje praktična i korisna saznanja u svom svakodnevnom životu, kad ne djeluje ishitreno ili impulzivno, on počinje samostalno razmišljati, transformira se u individuu, u odgovorno i samostalno biće – u građanina, kako je govorio Platon. Da bi se samostalno razmišljalo, potrebno je također razviti mirnoću duše.

Mirnoća duše

Filozof Epikur kaže da je filozofija prije svega način života i razmišljanja utemeljen na ataraksiji (odsustvu uzbuđenosti, nemira i tjeskobe), odnosno mirnoći duše i nutarnjem miru.

Danas se za uzbuđenje, nemir, tjeskobu ili zbunjenost preporučuju sredstva za smirenje. Epikur pre­poruča pojednostavljenje i smanje­nje potreba. Nije riječ o tome da se smanje samo materijalne potrebe, nego i ovisnost o drugima, osjećajna ovisnost i ovisnost o znanju. Sve ove ovisnosti tjeraju nas da želimo uvijek više, ograničavaju našu vanjsku i nutarnju slobodu i sprečavaju nas da uđemo dublje u sebe.

Samostalno mišljenje omo­gućuje nam da usmjerimo svoje postojanje, da odlučujemo o svojim izborima, svojim djelima i obvezama, dovodeći se u dodir s onim što je najdublje u nama. Djelovati u svojoj duši i savjesti, odnosno dubini, znači usmjeriti svoje postojanje u skladu sa svojim izborima. To pretpostavlja prakticiranje etike, cjelovitog moralnog života, koji poštuje i odgovoran je prema sebi i prema drugima.

Samostalno misliti znači, dakle, djelovati i živjeti prodirući iza privida, do uzroka stvari, dodirivati inteligibilni svijet, kako bismo upo­znali zakone koji upravljaju svim stvarima.

Živjeti duhovni život znači oslo­boditi se utjecaja svijeta ostajući u svijetu, suprotstaviti se utjecaju drugih, primijeniti ono što Kant zove “praktičan um”, koji nam omogućuje da djelujemo u dubinu, smisleno, dosljedno i pravilno. Za to je potrebno vrijeme.

SAMOSTALNO MISLITI_bridgeDjelovati u potpunoj slobodi

Samostalno misliti znači, kako smo vidjeli, raskid od ovisnosti, ali i od prividnih ili lažnih sloboda. Prividna sloboda sastoji se u nesvjesnom robovanju. Može se biti rob svog posla, svojih osjećaja ili svojih potreba. Imamo dojam da smo slobodni, ali zapravo nismo. Navest ćemo kao primjer one koji brane samoću, ali je zapravo miješaju s izolacijom i odvajanjem, koji se ne vežu ni za koga da ne bi patili i probudili osjećaje ili one nepovjerljive koji sumnjaju u sve jer nisu sposobni vjerovati u sebe, niti imati povjerenja u druge, te one koji se uvijek boje da će izgubiti nešto jer im nedostaje samopouzdanja.

Jasno je da je neophodno osjećati se slobodnim izvana i iznutra kako bismo samostalno razmišljali, pod uvjetom, ipak, da izvršimo izbor, da se obvežemo i da ga ostvarimo. Sloboda je stvarna kad je prakticiramo, a ne samo kad je mislimo. Bez nutarnje slobode, ne može se samostalno razmišljati, a bez vanjske slobode ne može se djelovati.

Filozofija nam doista može pomoći da se oslobodimo nutarnjeg i vanjskog nemira, da se oslobodimo predrasuda i neznanja.

Da ne bismo postali opsje­dnuti sigurnosti i zaštitom, poradimo na sebi kako bismo mislili sami i za sebe, kao filozofi. Prihvatimo nestalnost, proturječnost, nesigur­nost, neizvjesnost i neznanje kao dio stvarnosti. Iznad svega, treba napustiti partikularno razmišljanje i okrenuti se univerzalnom.

Općenito smo skloni razmišljati na osobnoj razini, razini našeg ega, razmišljati na analitički način, koji raščlanjuje, razdvaja na dijelove i vadi iz konteksta. Ako iziđemo iz tog stanja, odnosno, ako uzdignemo našu misao na razinu univerzalnog i zajedničkog, razinu univerzalnih zakona prirode, principa koji podržavaju sva osjetilna bića, možemo te univerzalne principe primijeniti na individualnoj razini našeg života.

Samostalno mišljenje tako omogućuje uzdizanje naših misli i naše svijesti na višu razinu, na razinu izravne svijesti, koju nazivamo intuicija ili, kod budista, prosvje­tljenje. Intuicija omogućuje razvoj velike kreativnosti.

Svrha filozofije je da nadiđe mentalno umovanje i dopre do najfinije moguće misli, kako bi došla u dodir s onim najdubljim u biću i iz njega djelovala.

Da bismo, dakle, samostalno razmišljali, primjenjujmo nepreki­dno filozofiju u svakodnevnom životu kako bismo postali slobodna, dubokoumna bića i kako bismo mogli dati najbolje od sebe.

Autor: Fernand Schwarz
Iz časopisa Nouvelle Acropole br. 200
Prevela Amalka Kranjec Markešić