Kada se misli na mačevalaštvo, misli se na tehnike mačevanja. Ovo je prilično prirodno, ali pogrešno, riječi su legendarnog japanskog mačevaoca Miyamota Musashija. I zaista, svi koji su čuli za Musashija znaju da je bio puno više od vješta mačevaoca. Sudeći prema njegovim kaligrafijama i crtežima tušem, bio je vrhunski kaligraf i majstor sumi-e slikarstva, ali se također bavio kipar­stvom te izradom drvenih i metalnih mačeva. Osim navedenog, sudjelovao je u planiranju i gradnji srednjovjekovnih gradova-utvrda.

Takva svestranost ne treba čuditi budući da su istinski samuraji na­stojali, osim ratničke, razvijati i svoju umjetničku stranu. Tako su mnogi od njih bili i majstori slikanja, kaligrafije, čajne ceremonije i drugih umjetnosti nadahnutih zenom. Sam Musashi o tome kaže: Govori se da je Put ratnika dvojak: Put mača i Put kista, a pravilo je da se vježba oboje. Čak i ako nema prirodnih sklonosti za te putove, od ratnika se očekuje da i u raznim drugim vještinama i umjetnostima očituje svoje sposobnosti. On je to i pokazao vla­stitim primjerom: stvorio je remek-djela kaligrafije i sumi-e slikarstva od kojih se neka smatraju nacionalnim blagom, a istodobno je simbol samurajskog duha, onoga tko se posvetio ostvarenju na Putu mača pa ga u Japanu nazivaju kinsei ili “svetac mača”.

musashi_shrikeBiografija

Glavni pouzdani izvor podataka o Musashiju je spomen-ploča koju mu je podigao njegov usvojeni sin Miyamoto Iori devet godina nakon njegove smrti u Kokuri, koja uglavnom govori o njegovim postignućima, te njegov prvi životopis, Niten-ki, koji je 1776. godine objavio Toyota Kagehide na temelju sjećanja svog djeda, koji je bio druga generacija Musashijevih učenika. O njegovim dvobojima saznajemo iz Priča o preminulom majstoru (Hyoho senshi denki) koje su zapisali njegovi učenici.

No kako je vremenom Musashijev život prerastao u legendu, danas ne znamo sa sigurnošću mjesto i datum njegova rođenja, niti tko su mu bili roditelji, jer o tome postoje različiti, često oprečni podaci. Prema najprihvaćenijoj priči, rođen je 1584. godine kao sin samuraja Munisaija Shinmena iz sela Miyamota blizu današnje Osake. Otac mu je bio vrlo vješt borac, majstor u rukovanju jittom i mačem pa ga je tadašnji šogun proglasio najboljim mačevaocem Japana. Za Musashijevu majku se pretpostavlja da je bila druga Munisaijeva žena.

Neki zapisi govore da mu oba roditelja umiru dok je još bio dijete. No, ovo je upitno jer prema onome što sam navodi u Knjizi pet prstenova, prve tajne mačevanja naučio je od oca. Međutim, bez obzira na zbrku u podacima, u sedmoj godini Musashija počinje odgajati ujak Dorinbo, koji je bio budistički svećenik. U tome mu pomaže i drugi ujak Tasumi i od njih uči osnovne vještine poput pisanja i čitanja.

Sam kaže da se počeo boriti kao vrlo mlad i da je prvi dvoboj i pobjedu osvojio već s trinaest godina. Negdje u šesnaestoj napušta selo i odlazi na musha-shugyo, “ratničko hodočašće”, u pravcu Kyota. Otada putuje Japanom, sudjelujući u velikom broju dvoboja u kojima je navodno u većini slučajeva koristio bokken, drveni mač, i u svakom je pobijedio, postavši legenda još za života.

Hodočašće ratnika bilo je uobi­čajeno u tadašnjem Japanu. Putujući ratnik svjesno je tražio protivnika za borbu kako bi usavršio svoje umijeće i dokazao neustrašivost. Takvi su dvoboji ujedno predstavljali svojevrsno nadmetanje između različitih škola mačevanja. Majstor mačevanja bio je onaj koji je savladao strah i sumnju i koji je u svakom trenutku bio spreman časno umrijeti u borbi; bio je to sastavni dio Puta mača. Musashi piše: Put ratnika je odlučno i bezuvjetno prihvaćanje smrti.

Pic0049Zapisi govore da je bio čovjek neobično jakih viličnih kostiju, snažnih jagodica, žućkastih bjeloočnica i izraženog nosa. Imao je dugu kosu koju je ponekad vezao uzicom, ne mareći previše za izgled. Bio je visok 175 centimetara, što je bila izuzetna visina za tadašnje Japance, i imao je snažno, robusno tijelo. Bio je ljevak, iako je obje ruke koristio jednako dobro. Kažu da je govorio jako tiho, gotovo šaptom. Legenda kaže da nikad nije ušao u kadu da ne bi bio zatečen bez oružja.

Kad je pobijedio svog najvećeg protivnika Sasakija Kojiroa, u dobi od oko 29 godina prestaje s dvobojima na život i smrt. Ovaj je dvoboj za Musashija bio velika životna prekretnica. Uviđa da takvi dvoboji nisu odraz pravog smisla puta samuraja. U Knjizi pet prstenova kasnije je zapisao: U dobi od trideset godina osvrnuo sam se na svoj dotadašnji život. Uzrok mojim pobjedama iz prošlosti nije bio što sam savršeno ovladao vještinom mačevanja. Možda sam posjedovao prirodnu nadarenost, ili je to možda bio dar s neba, ili je pak školovanje u drugim školama bilo lošije. Nakon ovoga pokušao sam postići dublje razumijevanje heihoa (Puta ratnika).

Od tada se još više osamio i svoj život posvetio potrazi za pravim smi­slom Puta mača. Kako sam kaže: Oko pedesete godine suočio sam se licem u lice s istinitim putem heihoa … Istinski put heihoa je takav da se primjenjuje u bilo koje vrijeme i u bilo kojoj okolnosti.

O ovom dvadesetogodišnjem razdoblju njegova života ima malo zapisa. Spominje se tek da je u više navrata pokušavao ući u službu kod nekog velikaša, ali u tome nije imao previše uspjeha.

Godine 1615. dobiva namještenje kod Tadanaoa Ogasaware iz pokrajine Harima. Budući da je bio na glasu po svojoj svestranosti i odgovornosti, na Ogasawarin zahtjev postao je nadglednik u prostornom planiranju i izgradnji grada-utvrde Akashija u kojem i danas postoji vrt koji je on osmislio i koji nosi njegovo ime. Nakon toga je radio i na planiranju grada-utvrde Himejija.

Nakon ove službe, u želji da proširi svoje vještine i zna­nja, nastavlja s nizom putovanja u potrazi ne samo za velikim mačevaocima, već i za drugim znalcima, umjetnicima, zanatlijama, svećenicima… Istodobno pokušava pronaći namještenje kod šoguna, što mu ne polazi za rukom, ali 1633. godine ulazi u službu kod velikaša Hosokawe Tadatoshija u Kumamotu. Uskoro postaje njegov službeni pratilac i prijatelj. Tamo je najzad pronašao mir i posvetio se vježbanju i slikarstvu. U ovom je razdoblju također napisao djelo Trideset i pet uputstava o vojnoj doktrini (Hyoho sanju go kajo) koje je posvetio Tadatoshiju te kratke spise o Sung i Yuan razdobljima kineskog slikarstva.

kormoran MusashiNo Tadatoshi uskoro umire, pa se Musashi u listopadu 1643. godine povlači u špilju Reigando, iza hrama Unganzenji, posvećenu budističkoj božici milosti Kannon, gdje je uz do­zvolu svećenika živio kao isposnik. Sa sobom je ponio kist, tuš i zalihu papira. Pune dvije godine pisao je živeći samo od onoga što su mu donosili poznanici i svećenici. Prema datumima koje je stavljao na svaki dio spisa, dvije je godine radio zapravo samo koncept, a gotovo cijeli tekst Knjige pet prstenova napisao je u jednom jedinom danu. Samo tjedan dana nakon ispisivanja zadnjeg ideograma (19. svibnja 1645.), ovaj veliki majstor mača i kista umire. U tom kratkom razdoblju između završetka Knjige pet prstenova i smrti, sastavio je i kratki moralistički spis Dokkodo kojim svojim učenicima daje sažete, ali jasne upute i savjete. Ovaj spis polazište je za lakše razumijevanje njegove životne filozofije i Knjige pet prstenova. (U Knjizi pet prstenova on ponekad jednostavno kaže da neke stvari ne može bolje objasniti riječima.)

Djelo Priče o preminulom majstoru opisuje njegovu smrt: U trenutku smrti se pridignuo. Imao je za­tegnut pojas, a za njim zataknut wakizashi (kratki mač). Sjeo je s jednim koljenom vertikalno podignutim, držeći mač u lijevoj ruci, a štap u desnoj. Umro je u tom stavu u dobi od šezdeset dvije godine.

Na njegov zahtjev pokopali su ga sa svim oružjem i u punom oklopu, iako ga za života nikad nije stavio. Grobnica mu je smještena u selu Yuge na planini Iwato pokraj puta kojim je nekad njegov gospodar Hosokawa prolazio kad je putovao u Edo.

Mudrost Knjige pet prstenova (Gorin-no-sho)

Gorin-no-sho doslovce znači “Zapis o pet prstenova” ili krugova. Krug je i u japanskoj kulturi simbol savršenstva pa bi se naziv ovog djela mogao tumačiti i kao zapis o pet savršenstava. To podsjeća i na kine­sko učenje o pet elemenata. Slično tome Musashi naslovljuje dijelove knjige: Zemlja, Voda, Vatra, Vjetar i Praznina.

Iako Musashi kaže da se pri pisanju nije izravno koristio klasičnim djelima Istoka, ipak s vremena na vrijeme u knjizi izranja njihova mudrost. Naime, Musashi je dobro poznavao tadašnja filozofska i religio­zna učenja: japanske klasike, budizam, taoizam, šintoizam. Konfucijevo učenje je odlično upoznao budući da je prijateljevao s konfucijanskim učenjakom Yagyuom Munenorijem koji je i sam bio majstor mačevanja. Osim toga, vježbao je zazen u hramu Myoshinji.

Musashi nam u ovoj knjizi osta­vlja svoja životna iskustva i u svakoj rečenici sažeta je njegova životna mudrost. Posvetio ju je Terau Magonoju, jednom od svojih učenika.

Musashi je na svom ratničkom putu stvorio vlastitu školu mačevanja koju naziva Niten-ichi, “Dva Neba – kao jedno” ili Nito-ichi, “Dva mača – kao jedan”. Musashi je podučavao korištenje dva mača istovremeno, što nije bio običaj među samurajima tog doba, otuda ovaj drugi naziv. Ali kaže i sljedeće: Duh koji je sposoban pobijediti, neovisno o vrsti oružja, to je učenje moje škole.

Inače prvi naziv, “Dva Neba – kao jedno”, ima korijene u budističkom učenju i govori o usklađivanju čovjekove svijesti (nebo) sa sviješću cijele prirode (Nebo), koji u tom slučaju postaju jedno.

Ovaj dvostruki naziv ukazuje da je za Musashija borilačka vještina imala dublje značenje od puke tehnike. Štoviše, on kaže: Ako se netko bavi samo tehnikom mačevanja, nije moguće doznati istinski put heihoa. Zato u prvom poglavlju knjige nazvanom Zemlja kroz jednostavne poruke iznosi temelj svoje filozofije za one koji nastoje ići Putem ratnika:

  1. Razmišljaj o onome što je ispravno i istinito
  2. Vježbaj i usavršavaj nauk
  3. Upoznaj se s umijećima
  4. Upoznaj načela zanata
  5. Shvati prednosti i manjkavosti, dobitak i gubitak u svim stvarima;
  6. Razvijaj sposobnost opažanja istine u svim stvarima
  7. Razvijaj sposobnosti da shvatiš istinu o svim stvarima
  8. Ne budi nemaran, čak ni u malim stvarima
  9. Ne upuštaj se u beskorisne poslove.

fudosamaDa bi se slijedilo Put ratnika, kaže Musashi, nužno je izgrađivati nesavla­div duh i čeličnu volju. No, on ne pravi razliku između borbe i životne svako­dnevice. U svim vojnim umijećima bitno je učiniti svakodnevni stav stavom u borbi, a stav u borbi svakodnevnim stavom. Traži da čovjek u oba slučaja bude otvorenog duha, i da ne podliježe krajnostima. Savjetuje da se ne bude ni napet, ali ni uspavan, ni opušten, ali ni ravnodušan. Naglašava važnost budnosti: Učini glavnim kan (duboko ispitivanje biti stvari), sporednim ken (promatranje kretanja izvanjskih pojava, ono što tvoj protivnik želi da vidiš). Preporučuje da izbjegavajući krajnosti čovjek pronađe i ovlada srednjim putem – putem sklada.

Naglašava da pravilno shvaćeni principi ne sputavaju nego proširuju duh: Kada si istinski slobodan unutar Puta ratnika, nevjerojatna snaga navire iznutra. Štoviše, kaže sljedeće: Naučivši principe heihoa, počeo sam ih primjenjivati na različite umjetnosti i vještine i ni u čemu mi nije bio potreban ni učitelj ni gospodar. Kroz cijelu svoju Knjigu pet prstenova Musashi ukazuje na to da je istinski ratnik onaj koji je usavršio mnoge druge vještine osim vještine mačevanja. Naglašava korisnost poznavanja raznolikosti puteva, potrebu proširivanja znanja, te neophodnost dotjerivanja i produbljivanja vla­stitog puta. Sam je cijeli život tra­žio odgovore na velika životna pitanja učeći od različitih ljudi i usavršavajući se. No, upozorava na opasnost da se čovjek, baveći se različitim vještinama, lako može izgubiti: Važno je da čovjek prakticira različite stvari, ali da se pritom usavršava samo u jednoj.

Ukazuje na to da mač ne služi kako bi se osvojio vanjski svijet, već onaj koji nam je daleko bliži. Da bi ovladao sobom, čovjek treba živjeti po određenim moralnim načelima: Ako želiš slijediti put samuraja, moraš pravilno shvatiti put vještine mačevanja, usvojiti različite tehnike, ništa ne ispuštati iz vida, sačuvati čisto srce, marljivo vježbati svaki dan i svaki sat, stjecati mudrost i vježbati snagu duha, steći moć rasuđivanja i budnost kako bi se na taj način oslobodio svakog privida. (…) Izobrazbom svoje moći prosuđivanja naučit ćeš u svemu razlikovati ispravno od ne­ispravnog, dobro od zla.

Autor: Damir Krivdić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]