K’ung Fu Tzu ili, kako je poznat na Zapadu, Konfucije, rodio se 551. ili 552. g. pr.Kr. u maloj kineskoj državi Lu. Utemeljio je jedan od najvećih sustava religijske i filozo­fske misli, a njegov utjecaj na kinesku civilizaciju tako je velik da se ona slobodno može nazvati konfucijanskom.

Konfucijevo učenje bavi se prije svega onim što je ispravno i prikladno, što je u skladu s li, moralnim zakonom. Njegov ideal je čovjek plemenitog karaktera koji svoje dužnosti obavlja nesebično i predano na dobrobit zajednice. Plemenit čovjek nije savršen mudrac, ali se od običnog čovjeka razlikuje po tome što je neumoran u svom učenju i nastojanju da oplemeni svoju vlastitu prirodu. Kao socijalni i etički reformator, Konfucije je nastojao svoj etički ideal ostvariti i na razini društva u cjelini, težeći za uspostavom državnog poretka utemeljenog na etici.

Umro je 479. g. pr.Kr. u 74. godini života. Iako je pred kraj života izjavio: “Nijedan mudri vladar se ne pojavljuje i nitko u carstvu neće me postaviti za učitelja. Kucnuo je čas moje smrti.“, njegovo je učenje za vrijeme dinastije Han (kraj III. st. pr.Kr.) usvojeno na državnoj razini i otada je službeno učenje drevne Kine, a Lun Yu (Izreke), djelo u kojem su Konfucijevi učenici sakupili njegovo učenje, postalo je glavno štivo konfucijanizma i svojevrstan priručnik za ispra­vno ponašanje. U drevnoj Kini ova je knjiga smatrana gotovo svetom. Iz nje su se crpile upute za svakodnevni život, a onaj tko je želio stupiti u državnu službu obavezno je morao poznavati Lun Yu.

Konfucijeve izreke također su polazište za razumijevanje Konfucijeve etike koja počiva na nekoliko glavnih pojmova kao što su li, jen, i, …..

Načelo društvenog reda – li

Kao način ostvarenja nebeskog reda na zemlji, li je načelo društvenog reda i mjerilo ispravnog ponašanja. Li je poput brane koja štiti od bujica društvenog nereda i pomutnje. “Ako želiš uništiti jedno carstvo, upropa­stiti jednu porodicu, uništiti jednog čovjeka, najprije im moraš oduzeti osjećaj za li.”

Konfucije reče: “Obaveza mladog čovjeka je da se ponaša dolično prema svojim roditeljima i prema starijima, da bude pažljiv u davanju obećanja i točan u njihovom ispunjavanju, da gaji ljubazne osjećaje prema svima, ali da traži društvo onih dobrih…”

Szu Ma Niu, zabrinut, reče: “Svi ljudi imaju braću osim mene koji nemam nijednog.” Tzu Hsia reče: “’Život i smrt volja su neba, bogatstvo i položaj volja su neba.’ Ako je plemenit čovjek pun poštovanja i ophodi se prema drugima u skladu s li, tada će svi unutar četiri mora biti njegova braća. Zašto bi onda plemenit čovjek brinuo što nema braće?”

Konfucije_uceniciPlemenitost – jen

Pojam jen se može prevesti i kao humanost, čovjekoljublje, čovječnost, … To je ono što obilježava istinsku prirodu čovjeka, ono po čemu sve drugo dobiva smisao. Plemenitost nije samo jedna od vrlina, ona je spoj svih vrlina – savršena vrlina.

Fan Ch’ih upita što je to plemenitost. Konfucije reče: “Ljubav prema drugima.”

Fan Ch’ih upita što je to plemenitost. Konfucije odgovori: “Ako netko bude prvi kad se treba prihvatiti teškog posla, a zadnji kad treba misliti na nagradu, tad se za njega može reći da je plemenit.”

Konfucije reče: “Ljudi osjećaju veće straho­pošto­vanje prema plemenitosti, nego prema vodi i vatri. Vidio sam ljude kako umiru koračajući kroz vodu i vatru, ali nikad nisam vidio nekoga kako umire koračajući putem plemenitosti.“

Ispravnost – i

Pojam koji se prevodi i kao pravednost znači da čovjek u svakoj situaciji čini ono što je ispravno činiti, što je u skladu s li, jer je tako moralno. Ako je nutarnja priroda čovjeka motivirana plemenitošću (jen), njegovo vanjsko djelovanje potpuno određuje li.

Kad je jednom prilikom Tsu Kung upitao Konfucija koja bi riječ sadržavala načelo za ispravan život, Konfucije je odgovorio: “Možda riječ shu (uzaja­mnost): Ne čini drugima ono što ne bi želio da drugi čine tebi.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek drži do ispra­vnosti, mali čovjek drži do koristi.”

Konfucije reče: “Ne brinem se ako nemam dobar položaj, nego se brinem kakvim sam sredstvima taj položaj stekao. Ne brinem se ako nisam poznat, nego se brinem da budem poznat na pravi način.”

Konfucije reče: “Jednostavna hrana, voda za piće, savijena ruka kao jastuk: u tome leži sreća. Bogatstvo i položaj bez ispravnosti za mene su oblaci što plove nebom.”

Konfucije reče: “Možeš li nekoga voljeti, a ne biti zahtjevan prema njemu? Možeš li nekome biti odan, a ne poučavati ga?”

Plemenit čovjek – chun tzu

Chun tzu je ideal plemenitog čovjeka. Na putu ostvarenja tog ideala čovjeka vode dvije vrline: ispra­vnost (i) i plemenitost (jen).

Konfucije reče: “Plemenit čovjek u svom djelovanju ne dvoji između ‘za’ ili ‘protiv’, on samo teži biti usklađen s ispravnim.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek potiče ono dobro u drugima. On ne potiče ono zlo u njima. Mali čovjek čini suprotno od ovog.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek oklijeva u govo­ru, a hita u djelovanju.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek posjeduje smirenost u kojoj nema oholosti. Mali čovjek posjeduje oholost u kojoj nema smirenosti.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek je sklon miru, ali ne žrtvuje svoja načela. Običan čovjek žrtvuje svoja načela, ali nije sklon miru.”

Konfucije reče: “Plemenit čovjek zahtijeva sve od sebe. Mali čovjek zahtijeva sve od drugih.”

Konfucije_odozdoO vladarskom umijeću

Država je dobro vođena kada svatko pojedinačno dobro obavlja svoje dužnosti. Presudnu ulogu u tome ima primjer koji pruža vladar. Idealan vladar djeluje snagom vlastite vrline, bez prijetnji i kazni.

Konfucije reče: “Ako vladar sâm postupa ispravno, sve će biti izvršeno i bez njegovih zapovijedi. Ako vladar sâm ne postupa ispravno, on može izdavati zapovijedi, ali one neće biti izvršene.”

Konfucije reče: “Nije li Shun pri­mjer ­­­vla­danja bez suvišnog napora? ­Što je činio? Samo je ozbiljno i s poštovanjem sjedio na svom prijestolju okrenut jugu. To je bilo sve.”

Konfucije reče: “Ako možeš ispra­viti sâmoga sebe, kojih bi teškoća mogao imati u vladanju? Ako ne možeš ispraviti sâmoga sebe, kako ćeš ispraviti druge?”

Konfucije reče: “Ako vladaš drža­vom stavljajući li na prvo mjesto, što bi još trebao učiniti? Ako ne stavljaš li na prvo mjesto, kako ga uopće možeš zvati li?”

Chi K’ang Tzu upita o vladanju: “Što biste rekli kada bi oni koji ne slijede ispravan put bili pogubljeni radi onih koji ga slijede?” Konfucije reče: “Kada vladaš, zašto pribjegavati ubijanju? Kada težiš dobrom, ljudi će biti dobri. Vrline vladara su poput vjetra, vrline naroda su poput trave. Trava se povija pod vjetrom.”

Volja Neba – ming

Čovjek mora ustrajno pokušavati ostvariti ono što je ispravno, bez obzira na uspjeh. Kakav će biti vanjski rezultat djelovanja, to ovisi o volji Neba (ming).

Konfucije reče: “Ako moja načela prevladaju u svijetu, to je volja Neba; a ako padnu na zemlju, to je također volja Neba.”

Kad su jednom prilikom njegovom učeniku Tzu Kungu rekli da je on sam bolji čovjek od Konfucija, Tzu Kung im je odgo­vorio: “Uzmimo usporedbe radi zid oko kuće. Moj zid je poprilici visok do razine čovjekovih ramena, pa je lako proviriti preko zida i vidjeti dobre strane kuće s druge strane. Visina zida našeg učitelja nekoliko puta prelazi visinu čovjeka tako da nitko tko nije prošao kroz kapiju ne može pojmiti ljepotu i bogatstvo palače koja s hramom predaka i stotine svojih službenika ostaje skrivena unutar zidina. Nadalje, dok drugi ljudi nalikuju na brežuljke i brdašca koja je lako propješačiti ‘…izravnati se s našim učiteljem podjednako je teško kao što je popeti se ljestvama na nebo.’“

Autor: Ivan Tomašević