Chuang Tzu

Chuang Tzuova knjiga

Chuang Tzuovo učenje i način života opisani su u knjizi koja se po njemu i zove Chuang Tzuova knjiga. Sastoji se od tri dijela, odnosno tri skupine poglavlja: Unutrašnja poglavlja (1-7), Vanjska poglavlja (8-22) i Miješana poglavlja (23-33). Smatra se da je samo Unutrašnja poglavlja napisao Chuang Tzu osobno, a osta­la njegovi učenici. Poglavlja 17-27 i 32 odnose se neposredno na njegovo učenje.

Ssuma Ch’ien opisuje Chuang Tzua kao izrazitog erudita čija je mudrost, iako eklektička, nastavak Lao Tzuovog učenja koje on nadopunjuje i razvija, često u obliku živahnih taoističkih dijaloga. Mnogi likovi tih dijaloga plod su njegove mašte, ali ni najveći učitelji onoga vremena nisu se uspijevali obraniti od njegovih nemilosrdnih napada.

Bio je nesmiljen kritičar Konfucija i njegove suzdržanosti, stroge ceremonijalnosti i poštivanja društvene hijerarhije, stoga Kon­fucije u njegovim fiktivnim dijalozima uvijek upada u kontradikciju. Chuang Tzu naglašava da čovjek mora živjeti u jedinstvu s prirodom, a ne joj nametati svoje zakone. Drugim riječima, prenosi bit taoističkog učenja o wu-weiju, djelovanju nedjelovanjem, odno­sno o suzdržavanju od djelovanja koje se protivi Prirodi.

Ssuma Ch’ien ovaj maštovit način pisanja fantazije, pun alegorija, anegdota i humora, uspoređuje s nezaustavljivim plimnim valom koji plavi sve pred sobom. Mnogi pisci smatraju Chuang Tzuovo djelo vrhuncem taoističke literature. Thomas Merton, utjecajan katolički svećenik i pisac iz XX. stoljeća, za njega kaže:

Ukratko, meni se Chuang Tzu sviđa zato što je onakav kakav jest i ne osjećam potrebu da taj afinitet opravdavam, ni pred sobom ni pred drugima. Svakako, moguće ga je pogrešno shvatiti, ali on je u biti jednostavan i neposredan. Kao i svi veliki mislioci, i on se trudi pogoditi u bit stvari.

Chuang Tzu preuzima doduše Lao Tzuove ideje iz Tao Te Chinga, ali ih dalje objašnjava i nijansira. Služeći se posebnom vrstom humora, anegdotama i mitskim aluzijama, približava ih čovjeku obuzetom potragom za metafizičkim.

U najranijoj fazi razvoja taoizma (V. st. pr.Kr.), čiji je prvi spominjani predstavnik bio Yang Chu, dvije su glavne ideje okosnica njihove životne filozofije: svatko za sebe i preziranje stvari, a cije­njenje života. Ovaj je stav najbolje opisan rečenicom: Makar mogao dobiti čitav svijet kad bi si iščupao jednu jedinu dlaku, on (Yang Chu) to ne bi učinio. (Mencijeva djela, VII a, 26)

Ovaj krajnje egocentričan stav Lao Tzu u svojoj teoriji mijenja u djelovanje nedjelovanjem, pri čemu se pod “nedjelovanjem” misli na “nepretjerivanje u djelovanju”. Čovjek treba dakle svoje djelova­nje ograničiti na ono što je nužno i prirodno. Nužno za postizanje nekog cilja, a prirodno znači slijediti svoju unutrašnju prirodu (Te) bez dodatno nametnutog napora. Jednostavnost, dakle, mora biti čovjekovo rukovodeće načelo života.

Kod Chuang Tzua je ovaj način razmišljanja zastupljen pojmom korisnost beskorisnog. Najbolji primjer za to je priča o svetom hrastu (Beskorisno stablo) koji je narastao do ogromnih razmjera jer mu je drvo bilo neupotrebljivo, pa je, pošteđen sjekire, doživio veliku starost (6). Stablo je, beskorisnošću za čovjeka, osiguralo korisnost dugovječnosti za sebe.

Tako Chuang Tzu rješava i problem kako očuvati život, a izbjeći štetu i opasnost. On na filozofski način ukida problem s obzirom da je mudrac savršen čovjek sjedinjen sa svemirom. Kako svemir nikada ne prestaje postojati, ni mudrac ne prestaje postojati. Tako mu filozofija, koja je s “praktičnog” stajališta “beskorisna”, pruža jedno vrlo korisno životno stajalište.

Dok je Lao Tzu teoretičar tao­izma, može se reći da mu Chuang Tzu dodaje mističan smisao. Lao Tzu je ukazao na Put, ali nije objasnio u kolikoj nam mjeri život u skladu s Taom može pomoći da nadvladamo svoju sudbinu. Za razliku od njega, Chuang Tzu nam otvara pristup u beskonačnost Taoa. On nam se obraća kao istinski mudrac i čovjek Taoa, koji se odriče i koji se stapa s Jednim jer:

Mudrac ne raspravlja o ono­me što se nalazi izvan okvira uni­verzuma, ali neće ni zanijekati postojanje nečeg takvog.

O onome što je unutar univer­zuma će razgovarati, ali će se uzdr­žavati da o tome da neko svoje mišljenje. (2)

Pitate me što to znači? Mudrac razmišlja sveobuhvatno dok pro­sječni ljudi stalno raspravljaju o nečemu. Eto zbog čega tvrdim da neslaganje znači da u biti ništa ne razumijete. (2)

Sve pokušaje nametanja civilizacijskih normi nad istinskom naravi bilo čega na svijetu, a naročito ljudi, Chuang Tzu tretira kao ogromnu pogrešku kojom se iskrivljuje i oskvrnjuje prirodni svijet, svijet Taoa, tok prirode. On je ustvari izrazito protiv onoga što Konfucije i njegovi sljedbenici zagovaraju – reda, kontrole i utjecaja hijerarhije, zbog čega su konfucijanisti prezirali i ignorirali njegova djela. Pridavati određeno značenje pojmovima i zatim to značenje uzimati kao “prirodno” ili “normalno”, Chuang Tzu i Lieh Tzu nakon njega beskompromisno odbacuju.

Ukazujući na stalnu zloupo­rabu naše istinske, unutrašnje prirode, Chuang Tzu u svom pisanju upotrebljava mnoštvo različitih pristupa (humor, taktiku šoka, smiješna imena, najneobičnije likove poput Bogalja Shua i Gazde Yua kao i nevjerojatne scenarije) s ciljem da nas prisili da još jednom razmotrimo ono što smatramo istinitim.

Iskustvo

Chuang Tzu se često služi metaforama pri objašnjavanju svojih ideja. Tako on nastoji prikazati doživljaj Taoa kao puta kojim se ide, a nikako nekog pojma koji se može objasniti riječima. Iskustvo je najvažnije.

Ovo ilustrira priča o bogu rijeke Huangh He i bogu Sjevernog oceana:

Huangh He je nadošao zbog velikih kiša i njegov je gospodar mislio da je najveći i najmoćniji na svijetu – sve dok nije došao do Sjevernog oceana i shvatio koliko je malen.
Bog Sjevernog oceana mu tada reče:

“Barska žaba ne može ras­pravljati o oceanu jer je ograniče­na svojom barom.

Ljetni kukac ne može shvatiti pojam leda jer poznaje samo svoje godišnje doba.

Uskogrudni učenik koji je ograničen svojim poimanjem znanja, ne može govoriti o Taou. Tebi koji si izašao iz svojih uskih okvira, vidio veliki ocean i postao svjestan svoje beznačajnosti, tebi mogu govoriti o velikim principima.” (17)

Drugim riječima, bog Huang­h Hea može početi učiti od boga Sjevernog oceana jer je shvatio ogra­ničenja svog vlastitog znanja. Ovaj pristup, po kojem Tao o kojem se može pričati nije pravi Tao, prihvatile su i kasnije generacije taoista.

Vladari i sloboda

Chuang Tzuovo poimanje vrline (Te) je razvijenije i jasnije objašnjeno nego kod Lao Tzua. Pridaje također veću i detaljniju pozornost Prirodi, položaju čovjeka unutar nje, odakle potječe i velik značaj koji pridaje svakom pojedincu kao individui. Chuang Tzu u svojim razmišljanjima poseže i za šamanizmom iz najranije struje kineske duhovnosti. Putovi Neba su nadmoćni, a materijalni je svijet tek blijeda preslika realnosti Nebeskog svijeta.

Ova se misao kontinuirano provlači prilikom usporedbi priro­dnih putova Neba i Zemlje i onih neprirodnih (nametnutih) koji po­tječu od raznih vladara, mudraca i careva. U to je vrijeme u Kini bio na snazi tzv. kult države, tj. izuzetno štovanje državne vlasti, gdje je vladar predstavljao posrednika između čovječanstva i Neba. Chuang Tzu se nikako ne slaže s tom koncepcijom nego na vladare gleda kao na izvor problema i zagovara pravo svakog čovjeka da pravi smisao svog postojanja traži okrećući se svom nutar­njem ja, svojoj istinskoj prirodi. Ovim uzdizanjem istinske prirode pojedinca on prkosi temeljima ta­dašnjeg kineskog religijskog i socijalnog ustroja.

Više njegovih priča ilustrira pojam prirodne slobode i poziv da se ne podlegne iskušenjima moći i titulama:

Jednom Chuang Tzuu ponudi­še položaj ministra na dvoru.

Chuang Tzu na to reče gla­sniku: “Jeste li ikada proma­tra­li žrtvenog vola? Prekriven je prelijepim plaštem, a hrane ga najsvježijom travom i zrnjem. Ipak, kada dođe vrijeme za njegov odlazak u Veliki Hram, tako bi opet želio biti najobičnije govedo. Ali, tada to više nije moguće.” (32)

“Siromaštvo nije nesreća”, objašnjavao je kralju Weia. “Nesreća je kad učen čovjek ima Tao i Te, ali ih ne zna provesti.

Ako nosi zakrpane haljine i probušene cipele, on je siromašan, ali ne i nesretan. To samo znači da nije naišao pravi trenutak da ih zamijeni.” (20)

Jednom je Žuti Car sa svojim ministrima pokušavao pronaći mudraca Tai Kueija. Čuo je da živi negdje na planini Chu Tzu, ali nitko od njegovih ljudi nije znao pronaći put do te planine. Tada naiđoše na dječaka za konjskom zapregom. Upitaše ga:

“Znaš li put do planine Chu Tzu?”

“Naravno da znam.”

“A je li ti poznato gdje živi Tai Kuei?”

“Naravno da jest.”

“Kakav si ti silan momak,” nato će Žuti Car, “sve znaš. Volio bih te još samo upitati kako treba gospodariti svime na Zemlji?”

“Pa vjerojatno na isti način kao i ovo što upravo sada radim. Što je tu uopće nejasno?”

“Dobro, dobro, znam da gospodarenje svime što se nalazi pod Nebom nije baš tvoj zadatak, ali volio bih da mi pojasniš svoj odgovor.”

Momčić ne odgovori odmah, ali kada Žuti Car ponovi svoje pitanje, reče:

“Pa isto je kao kad upravljate konjima. Ne upotrebljavajte ništa što može povrijediti konja.”

Riječi i njihovo značenje

Još jedna u nizu činjenica koja nam približava osobnost Chuang Tzua je njegovo veliko prijateljstvo s filozofom Hui Tzuom. Iako su bili predstavnici različitih filozofskih struja, bili su izuzetno bliski i uživali su u čestim verbalnim nadmetanji­ma. Jedna je od Chuang Tzuovih ključnih postavki da značenje riječi u potpunosti ovisi o kontekstu te da ne postoji tzv. “činjenično stanje” koje je izdvojeno od konteksta go­vornika:

Chuang Tzu i Hui Tzu su šetali obalom rijeke Hao, kad Chuang Tzu reče:

“Vidiš li kako ribe s užitkom plivaju tamo-amo? To ribama izuzetno godi.”

“Hajde, molim te, ti nisi riba, kako možeš reći da znaš što riba­ma godi?”

“A ti nisi ja, kako možeš znati da ja ne znam u čemu ribe uživaju?”

“Nisam ti, stvarno ne znam što znaš. Međutim, sasvim je izvjesno da nisi riba, a to dokazuje da ne znaš što njima godi.”

“Ha, vratimo se na početak rasprave. Pitao si me kako ja mogu znati što ribama godi. Dakle, već kad si postavio pitanje bilo ti je jasno da ja to znam.”

Relativnost

S obzirom na proces poimanja svijeta i način postizanja znanja, apsolutne se istine sastoje od niza relativnih istina, a njihovo stjecanje od čovjeka zahtijeva konstantan trud. Ljudi su uvijek ograničeni pro­storom i vremenom u kojem djeluju, pa su i istine do kojih dolaze uvijek relativne. Chuang Tzu prihvaća istovremeno postojanje različitih pojmovnih postavki, razmišljanja i teorija. Kako čovjek djeluje samo u određenom vremenskom razdoblju i ima ograničeno iskustvo i mogućnosti, savladavanje znanja je ograničeno.

Zbog toga je uputno odabrati koje znanje tražiti i o čemu učiti, jer bez obzira koliki je netko erudit, ono što zna neusporedivo je s onim što ne zna:

Naš život ima određene grani­ce, ali znanje nema granica.

Pokušati obuhvatiti konačnim nešto beskonačno je opasno;

Ako znajući ovo i dalje jurimo za znanjem, upast ćemo u nevolje. (3)

Ja ne mogu gledati pomoću tuđih očiju, mogu zaista znati samo ono što znam. (2)

Dakle, moram nešto reći. Znam li ima li to istu težinu kao ono što govore drugi? Ne znam. S jednog stajališta to nije isto, s drugog je bez dvojbe isto. Što god bilo točno, evo da vam pojasnim.

Postoji početak; još uvijek nema nikakvog početka početka, ali ni početka koji nije početak početka. Postoji ono što jest i postoji ono što nije, ali nije lako odrediti je li ono što nije – nije, ili ono što jest – jest.

Upravo sam nešto izjavio, ali ne znam je li ono što sam rekao stvarnost ili nije stvarno rečeno. (2)

San i budnost

Za razliku od budizma i hinduizma, u taoizmu nema razlike između stanja budnosti, sna i dubokog, blagoslovljenog sna. Sve se odvija u istoj stvarnosti, jednom istom kontinuitetu. San i budnost su dvije jednake fiziološke funkcije. Taoizam na ovo gleda na jednostavniji način od drugih istočnjačkih filozofija. Uostalom, zašto bi postojalo više razina kad je Tao posvuda?

Za taoiste ne postoji biće koje je u Taou, niti postoji išta što je od njega odvojeno. Bili budni ili sanja­li, vizija Jednog nam se jednako nameće. Prožimanje sna i budnosti, objekta i subjekta, ja i ne-ja, konstantno je intrigiralo Chuang Tzua.

Kao i obično, to svoje razmi­šljanje donosi nam kroz simpatičnu pričicu:

Jednom sam ja, Chuang Tzu, sanjao da sam leptir i da letim tamo-amo, od cvijeta do cvijeta. Lepršajući naokolo, uživao sam i nisam imao pojma da sam Chuang Tzu. Tada sam se iznenada probudio i opet sam bio Chuang Tzu. Međutim, nisam mogao zaključiti je li to Chuang Tzu sanjao da je leptir ili to leptir sada sanja da je Chuang Tzu.

Sreća

Sva bića su sretna kad mogu slobodno izražavati svoj Te, tj. svoju unutrašnju prirodu. Različita stvorenja nisu po svojoj prirodi ista, međutim, svima je zajedničko da su podjednako sretna kad izražavaju svoju unutrašnju prirodu. Ne posto­ji jednoobraznost prirode stvari, a nametanje jednoobraznosti može samo izazvati bol:

Noge patke su kratke, ali ako ih pokušamo produžiti, patka će osjetiti bol.

Ždralove noge su duge, ali ako ih pokušamo skratiti, ždral će osjetiti bol.

Stoga ne treba skraćivati ono što je po prirodi dugo, niti produžavati ono što je po prirodi kratko. (8)

Svrha zakona, moralnih normi, institucija i vlada upravo je uspostavljanje jednoobraznosti i ukidanje razlika. Ljudi koji pokušavaju provesti ovu jednoobraznost često to čine iz dobrih pobuda, ali to situaciju čini još gorom:

U davna vremena sletjela je jedna morska ptica na zidine glavnog grada države Lu.

Vladar shvati to kao nebeski znak, jer Lu bijaše daleko od mora, i naredi da se pticu odnese u Hram predaka uz mnogobrojne počasti. Naredi da joj se svira posebna glazba, a on joj je osobno birao najukusniju hranu i piće. Međutim, jadna je ptica izgledala sasvim izgubljena i smetena, ne uze ni zalogaja ponuđenog mesa, ne popi ni čaše vina, te nakon tri dana ugine.

Ako želiš nahraniti pticu tako da preživi, pusti je u šumu, na livadu, na obalu rijeke… ne postupaj prema njoj kao da se radi o čovjeku… (18)

O smrti

Pomoću prirodnosti i jednostavno­sti postiže pravi mudrac spokojstvo i ulazi u beskonačnost Taoa. Ovu je jednostavnost Chuang Tzu branio cijeloga života i po svaku cijenu, a traži je i u smrti:

Kada je Chuang Tzu bio na samrti, njegovi su mu učenici željeli osigurati veličanstven pogreb. Na to Chuang Tzu reče: “Nebo i Zemlja moj su plašt i moj lijes, Sunce i Mjesec moji simboli od žada, zvijezde moji biseri i dragulji, a sve živo moja pogrebna povorka. Imam sve potrebno, što biste vi tome dodali?”

“Ali Učitelju, pojest će Vas vrane i jastrebovi”, pobojaše se učenici.

“Iznad zemlje će me pojesti vrane i jastrebovi, ispod zemlje crvi i mravi. Zašto biste me oteli jednima, a dali drugima?” na to će Učitelj. (32)

Univerzum mi je podario fizičko tijelo da me nosi, život za borbu, starost za odmor i smrt za mir.

Ono što čini život dobrim, čini i smrt dobrom. (6)

Kad je umro Chin Shih, prijatelji su se čudili što Chuang Tzu ne nariče i ne plače iako je upravo izgubio prijatelja. Na to im je on odgovorio:

Kad se rodio, znači da je za to bilo vrijeme.

Sasvim je prirodno i da jednoga dana umre.

Ako ste spremni prihvatiti taj slijed stvari, neće vas zahvatiti ni pretjerano veselje ni pretjerana tuga. (3)

Za Chuang Tzua sve je relativno, a kada bismo ga ipak mogli pokušati nagovoriti na jedan iskaz za koji nema protuiskaza, njegovi biografi kažu da bi to najvjerojatnije bilo:

Nebo i Zemlja i ja rođeni smo istovremeno i svi oblici postojanja i ja smo jedno. (2)

Autor: Vesna Perhat