Bernardo Canigiani, Giovanni Canacci i Amerigo Corsini, draga braćo lovci na istinu,
primite pozdrave od Marsilija Ficina.

Kada smo se u našim prvim razgovorima odlučili za lov, dobro je što smo odmah okupili lovačke pse i trkače. Smatram da smo lovcima ispravno nazvali one koji prakticiraju filozofiju jer uvijek predano tragaju za istinom.1 Ali, jesmo li u pravu što smo ih usporedili s lovačkim psima? Potpuno smo u pravu jer ih tako naziva i Sokrat u Državi.2 Oni koji prakticiraju filozofiju mogu biti čistokrvni psi ili mješanci, ali su i jedni i drugi lovački psi. Prvi gorljivo prate trag istine i kada je ulove, pažljivo je drže u ustima, a drugi, vodeći se svojim fantazijama, laju, grizu i trgaju istinu na komadiće. Ti si psi uzimaju takva prava da su se ne samo uvukli u neke filozofske škole nego su čak osnovali i vlastitu, pod nazivom Kinička.

Ali i Akademija ima vlastite lovačke pse, stoga pozivam upravo vas, pse oštra njuha naše Akademije, najbrže među trkačima. Trojica ste, stoga vas molim da čuvate moje troje djece, još uvijek su u osjetljivoj dobi i bojim se da u ovom trenutku namjeravaju krenuti među vukove. Stoga požurite, povjeravam vam zadatke, ali ne i brige koje ih prate. Poznat vam je moj Giorgio Benigno Salviati3. On već dugo gorljivo slijedi istu istinu po čijim tragovima i sami lovite u svim smjerovima. Veći je od svoje manje braće te ih prosvjetljava poput Sunca. Stoga, ako čujete zavijanje vukova, to mu recite. Taj će ih hrabri Giorgio s lakoćom natjerati u bijeg jer je jednom već proboo golemog zmaja. Time će mene u trenu osloboditi briga, a vas nevolja.

ficino-pasJer, kao što to jedan od vas često govori u posljednje vrijeme, ništa izravnije ne vodi zdravome životu od “gutanja” vremena u bezbrižnoj slobodi, a na tu izjavu ostali istoga časa prasnu u smijeh. Hajde, Canacci, reci mi što znači ovaj izraz koji tako često ponavljaš – “predano gutanje vremena”, što pod time misliš? To nije jedenje vremena – reći ćeš – nego pijenje, nije žvakanje niti usitnjavanje, nego ispijanje u dahu, jer rekao bih da je vrijeme po svojoj prirodi tekuće i da otječe. A priroda tekućine je sljedeća: ako je zatvorimo u uzak prostor, izgubit ćemo je u trenu, jer kad je ograničena, ona iscuri i brzo oteče. Ako želimo uhvatiti vodu koju je upila spužva, istisnut ćemo je i izliti. Ali ako pažljivije držimo spužvu, zadržat ćemo vodu u njoj. To je još točnije za zrak, vatru i eter pa se, kao što pjesnici govore, uzalud trude oni koji pokušavaju obuhvatiti neizmjernost bogova ili duhova. Sve što je bezgranično, treba i primati bez ograničavanja. Tekućine nemaju granice i zato moraju ostati u neograđenom. Stoga je nesumnjivo da problemi nastaju svaki put kada pokušamo ograničiti duh i njegovo kretanje jer su oni po prirodi sveobuhvatni.

Oni koji pristupaju svojim studijama i svom poslu s prevelikom pedantnošću i uvijek ih precizno raščlanjuju do najmanjih mogućih dijelova, troše svoj vlastiti život. Jao, ti nesretnici nesvjesno troše vlastiti život! Čini se da je Pitagora bio u pravu kada je dao pouku: “Pazi da se slučajno ne zatvoriš u mali prostor”. Nema ničeg prostranijeg od neba niti je išta bogatije životom. Suprotno tome, Zemlja je mjesto najveće sputanosti i zato ima najograničeniji život u univerzumu. Naposljetku, ako živimo u harmoniji s nebom i njegovim ciklusima, što ga više upijamo, živjet ćemo potpunije i duže. Zato, prijatelji, živite daleko od sputanosti, živite sretno! Nebo vas je stvorilo iz vlastite radosti. Tu radost nebo objavljuje s osmijehom, u širenju, u pokretu i raskoši, kao da pleše od radosti. Nebo će vas štititi u vašoj radosti. Stoga, živite sretno svaki dan u sadašnjosti. Jer briga za trenutne probleme krade sadašnjost i otima budućnost prije nego što se ova ostvari. Briga o budućnosti brzo nas vraća u prošlost.

Stoga vas iznova molim, živite sretno. Sudbina će vam to dozvoliti dok god budete živjeli lišeni briga. Ali, da biste mogli živjeti stvarno bezbrižno, ne brinite se čak niti kako na najbolji način pobjeći od briga jer tako ćete uvijek biti uznemireni i zabrinuti. Ta briga obuzima srca smrtnika, sirotih li bijednika, svim drugim brigama! Zato ne dopustite da vas uznemiruju brige, nego se pobrinite da budete slobodni od zabrinutosti, ali čak i to činite bez uznemirenosti, naravno, dok god je to za vas ispravno i prikladno.

Prijatelji, govorim vam sve ovo ne toliko kao svećenik, koliko kao liječnik. Jer bez takvog života, svi lijekovi za produljenje života ništa ne znače.

Careggi, 15. rujna 1489.

Napisao: Marsilio Ficino
S engleskog prevela: Daniela Devčić

Naziv izvora: The letters of Marsilio Ficino, Volume 8 (Liber IX); prijevod s latinskog na engleski: Language Department of the School of Economic Science, London

1 Sokrat je u Platonovom Parmenidu (128 c) predočen lovačkom usporedbom: usredotočen poput spartanskog psa koji slijedi trag.
2 Platon, Država, II, 376, “Tvoj je pas pravi filozof.”
3 Giorgio Benigno Salviati (Juraj Dragišić, op. p.) je bio upravitelj franjevačkog učilišta bazilike Svetog Križa u Firenci.