Iz dalekih, gotovo zaboravljenih vremena grčke tradicije došli su do nas tragovi orfičkih misterija i učenja. Njihovog su osnivača mnoga minula stoljeća pretvorila u mit­skog božanskog pjevača čudesnog glasa s lirom u ruci koji je svojom muzikom očaravao sve. Kroz mit koji ga povezuje s Euridikom, Orfej je bio nadahnuće mnogim umjetnicima koji su ostavili brojne varijante priče o snazi Ljubavi i moći Muzike koje pobjeđuju smrt.

Mnoge velike grčke filozofe poput Pitagore, Empedokla, Platona, nadahnjivao je svojim životom i učenjem ispjevanim u svetim himnama te svojom misijom obnove tada dekadentnih religijskih formi. Danas se smatra da je škola koju je utemeljio bila preteča i uzor kasnijim klasičnim grčkim filozofskim školama.

Orfejeva je škola bila za­tvorenog tipa sa strogim asketskim pravilima čija su temeljna načela bila vezana uz ostvarenje ispravnog života, na što je značajan utjecaj imala muzika kao princip sklada. Jedan od najvažnijih aspekata njegovog učenja odnosio se na ideju o seobi duše i zagonetku života nakon smrti. Orfici su smatrali da je zemaljski život samo etapa u velikom krugu postojanja koje nadilazi rođenje i smrt. Duša iskupljuje svoja pogrešna djela putujući iz tijela u tijelo, kružeći kroz živote i smrti, te se tako pročišćava iščekujući s čežnjom trenutak sjedinjenja s Bogom.

Obredni tekstovi pronađeni na zlatnim listićima u grobovima u južnoj Italiji (Magna Graecia), Kreti i Tesaliji predstavljaju svojevrsnu orfičku “Knjigu mrtvih”. U njima su dane upute pokojniku što činiti nakon buđenja na novom planu postojanja, kako izbjeći zamke i izdržati kušnje prolazeći Hadovim carstvom te pronaći pravi put koji vodi u blaženi, božanski život…

Zlatni listić iz Petelije
(Magna Graecia, južna Italija, IV. – III. st. pr.Kr.)

Naći ćeš vrelo lijevo od Hadovih dvora
i uz njega zasađen bijeli čempres:
tome se vrelu blizu ne približuj!
Naći ćeš drugo, iz jezera Mnemozine
svježa protječe voda; naprijed stoje čuvari.
Reci im: “Čedo sam Zemlje i Urana zvijezdosjajnog,
nebeski moj je rod, a to i sami znate.
Gorim od žeđi i ginem. Odmah mi svježe podajte
vode koja iz jezera Mnemozine navire.”
Dat će ti tada piti iz božanskog vrela
i odsele sa svima herojima ti ćeš kraljevati.
…

Zlatni listić iz Turija
(Lucania, Magna Graecia, IV. st. pr.Kr.)

A kad duša ostavi svjetlost Sunca,
desnom stazom mora ići, sva dobra ona čuva.
Raduj se iskusivši trpnju koju još nikada prije
iskušao nisi:
bog si od čovjeka postao; jare si u mlijeko pao;
raduj se, raduj se desnom prolazeći stazom
po svetim livadama i Perzefone po gajevima.

Zlatni listići iz Rima (III. – II. st. pr.Kr.)

(Ona) Potječe(m) čista od čistih, o kraljice podzemnog svijeta,
o Eukle, O Eubuleju, presjajna kćeri Zeusa, imam
od Mnemozine slavan ovaj dar ljudima.
“Cecilijo Skundina, ulazi, po zakonu postavši božica.”

Zlatni listići iz Turija
(Lucania, Magna Graecia, IV. st. pr.Kr.)

Dolazim čista od čistih, o kraljice podzemnog svijeta,
o Eukle, o Eubuleju i drugi bogovi besmrtni
i ja se dičim što sam od vašega blažena roda
a savlada me Moira i drugi bogovi besmrtni
(…) i munja zvjezdano sjevna.
U letu izbjegoh iz žalosna i mučna kruga
i žuđenoj kruni stigoh nogama brzim
na njedra kraljice stižem, vladarice podzemlja,
žuđenoj kruni stigoh nogama brzim.
(Odgovor božice): “Kako si blažen i sretan, od smrtnika postat ćeš bogom.”
Jare u mlijeko padoh.

Zlatni listići iz Turija
(Lucania, Magna Graecia, IV. st. pr.Kr.)

Potječem čista od čistih, o kraljice podzemnog svijeta,
o Eukle, o Eubuleju i svikoliki bogovi i demoni,
i ja se dičim što sam od vašega blažena roda,
pa ako pretrpjeh kaznu radi nepravednih djela
Moira me savlada (?)(…
…) munjom bljeskovitom.
Sada moleći dolazim pred sjajnu Perzefonu
da bi me milostiva uputila na prebivališta blaženih.

Zlatni listić iz Eleuterne (Kreta, II. – I. st. pr.Kr.)

Gorim od žeđi i ginem. Pij sada na mome
vrelu vječnome što je desno, uz čempres.
Tko si? Odakle? Sin sam Zemlje i Urana zvijezdosjajnog.

Autor: Nataša Žaja
Izvor: Hermann Diels, Predsokratovci
– fragmenti, Naprijed, Zagreb, 1983.