Lucije Anej Seneka Mlađi jedan je od najznačajnijih predstavnika rimskog stoicizma.
Rođen je u I. st. pr. Kr. u rimskoj Kordobi. Već od malih nogu pokazuje nadarenost. Pod utjecajem svojih učitelja, poznatih stoika i pitagorejaca toga doba, stječe široku naobrazbu te postaje cijenjeni govornik, filozof, pjesnik. Uključuje se u politički život Rima i kao član senata dospijeva na carski dvor. Uskoro pada u nemilost cara Klaudija te biva osuđen i prognan na Korziku.
Seneka se u izgnanstvu ne predaje. Svoj život posvećuje učenju i unutarnjem samopromatranju. U tom razdoblju piše neka od svojih najznačajnijih filozofskih djela: Prirodnjačka istraživanja, Dijalozi, O dobročinstvima, O blagosti, Pisma Luciliju i dr.
Pomilovan je nakon osam godina te se vraća u Rim. Postaje učitelj jedanaestogodišnjem Neronu koji sa sedamnaest godina nasljeđuje prijestolje i Seneku odabire za svog savjetnika. Umjesto maloljetnog Nerona državom upravlja Seneka i tih pet godina njegove vladavine smatra se najsretnijim razdobljem Rimskog Carstva.
No, Neronu dosade Senekina učenja i otima se njegovom utjecaju, a Neronova raskalašenost i svirepost sve više uzimaju maha. Na kraju okrivljuje Seneku za zavjeru i osuđuje ga na smrt. Kao osobitu milost dopusti mu da si sam oduzme život.
Seneka je za sobom ostavio niz djela: tragedija, satira i pjesama, dok su najupečatljiviji njegovi moralno-filozofski spisi. Težište njegove filozofije je etika; on naglašava praktičnu i terapeutsku stranu filozofije. Razmatra etička pitanja kao i ljudske postupke i ponašanje na tako jednostavan i razumljiv način da potiče čitatelje na razmatranje vlastitog života. Također ih bodri da se svojim promišljenim i ispravnim životnim odlukama, unatoč svim burama i olujama, nastoje približiti stoičkom idealu mudraca. Seneka vrlo suptilno, ali izravno i jasno govori i današnjem čovjeku o potrebi usavršavanja karaktera i uređenja vlastitog života.
O putovanju kao lijeku protiv nezadovoljstva
Misliš li da si jedini koji je to doživio? Zar si zbilja iznenađen kao da se još nikom nije dogodilo da mu tako dug put i takva raznolikost krajolika nisu pomogli odbaciti sjetu i osjećaj potištenosti? Promjena karaktera, a ne promjena okoline, ono je što ti treba. Možeš preploviti beskrajni ocean, ali da se poslužim riječima našeg pjesnika Vergilija:
Kopna i gradovi ostaju za krmom, kamo god da kreneš, pratit će te tvoje slabosti.
Evo što je Sokrat rekao nekome tko se slično požalio: “Zašto se čudiš da ti putovanja ne koriste, kad svugdje sa sobom vučeš sebe? Natovaren si istim onim što te je i odvelo na put.” Kako bi svježina dalekih krajolika i upoznavanje s tuđom okolinom mogli biti od ikakve pomoći? Sva ta jurnjava pokazuje se potpuno ispraznom. Želiš li znati zašto ti to svekoliko bježanje ne pomaže, odgovor je jednostavno ovaj: bježiš u svojem vlastitom društvu. Moraš odložiti teret koji ti leži na duši. Sve do tada nigdje nećeš biti zadovoljan. (…)
Kad se jednom oslobodiš te muke, svaka će promjena krajolika odjednom postati zadovoljstvo. Mogu te prognati na kraj zemlje, a ipak, u kojem se god zakutku svijeta nađeš, imat ćeš tamo, bez obzira kakav je, gostoljubiv dom. Mjesto na koje stigneš ne znači toliko koliko znači kakav si čovjek kad tamo stigneš. Ne smijemo, prema tome, vezati svoja srca zauvijek za bilo koji dio svijeta. Trebamo živjeti s uvjerenjem: “Nisam se rodio za neki poseban kutak svijeta: čitav je svijet moja domovina.” Vrijeme je da završim – ali ne prije no što obavim uobičajenu dužnost. “Svijest o pogrešnom činu prvi je korak prema spasu.” Ova Epikurova primjedba čini mi se vrlo dobrom. Jer čovjek koji ne zna da čini zlo, nema ni želje za popravkom. Moraš samog sebe uhvatiti u pogrešnom činu da bi se mogao popraviti. (…) Odigraj prvo ulogu tužitelja, zatim suca i na kraju branitelja. Budi ponekad oštar prema sebi.
O vrlini kao jedinom pravom dobru
Nastavi ti, Lucilije, i požuri da te ne snađe što i mene, da učiš kao starac (…). “Koliko ću napredovati?”, pitaš. Onoliko koliko sam budeš pokušavao. Što čekaš? Nikome nije slučajno pošlo za rukom postati mudrac. Novac će doći sam od sebe, počasne službe će ti se ponuditi, dostojanstvo i ugled će ti možda nametnuti; vrlina te neće slučajno zapasti. Ona se ne spoznaje niti laganim trudom niti malim naporom; ali toliki trud treba uložiti onaj koji će jednom posjedovati sva dobra. Jer jedino je dobro ono što je čestito; što god je po volji javnom mnijenju u tome nećeš naći ništa istinito, ništa pouzdano.
(…) I da i to znaš, sve ono što su ljudi smatrali teškim, hrabrije podnose nakon što su se na to privikli. Zato se filozof privikava na buduća zla i ono što drugi dugo podnoseći sebi olakšavaju, on sebi olakšava dugim promišljanjem. Ponekad slušamo riječi neukih koji govore: “Znao sam da mi to preostaje”; mudrac zna da mu preostaje sve.
O važnosti izobrazbe duha kao zaštite od lažnog straha
U današnjem danu imam slobodnog vremena ne toliko svojom zaslugom koliko igrama jer su sve kojima je bilo dosadno pozvali na gledanje sferomahije.
(…) Evo, velika vika dolazi iz stadiona i ne odvraća me od sebe samog i navodi me da o samom tome raspravim. Razmišljam sam sa sobom koliko ljudi vježba svoje tijelo, a koliko malo njih vježba duh; kolika nastane strka za lažnu i bezvrijednu predstavu, a kakva je usamljenost oko dobrih umijeća; kako su slabi u duhu oni čijim se mišićima i ramenima divimo. Najviše razmišljam o tome: ako se tijelo vježbanjem može dovesti do ove izdržljivosti da može podnositi istodobno udarce i guranja nogom od više nego jednog protivnika i koliko bi se lakše mogao ojačati duh da neporažen prima udarce sudbine i da oboren na tlo i pregažen ustane.
Jer tijelo treba mnogo toga da bi bilo snažno: duh raste sam iz sebe, sam se hrani i sam se uvježbava. Mladi atletičari trebaju mnogo jela, mnogo pića, mnogo ulja i napokon dugotrajnu vježbu: tebi će vrlina poći za rukom bez opreme, bez troška. Što god te može učiniti dobrim, s tobom je samim. Što ti treba da budeš dobar? Htjeti to. A što možeš bolje poželjeti nego se oteti ovom ropstvu koje sve pritišće…
(…) Ako ćeš htjeti odmjeriti sebe, izuzmi novac, kuću, počasti i promatraj samog sebe iznutra; i sad vjeruj drugima kakav si. ZDRAVO BIO!
Priredila: Sonja Štrlek[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
