Govoriti o vrlinama nije više zastarjelo, već je stvarna i nasušna potreba mnogih dobronamjernih ljudi, stoga želimo posvetiti nekoliko posebnih riječi hrabrosti. Općenito gledajući, sigurno je da nedostaje hrabrosti i da se ona opasno zamjenjuje za agresivnost, hvalisanje, cinizam i poruge. Sve još više potpomaže i potencira društvo i diktat mode te sama nesigurnost koju izražavaju nejaki i neodlučni kojima također nedostaje hrabrosti.
Nedostaje ona osobna hrabrost koja se rađa u dubini ljudskog bića i izražava se potpunom mirnoćom.
Nedostaje ona osobna hrabrost koja se rađa u dubini ljudskog bića i izražava se potpunom mirnoćom.
Nedostaje hrabrost kao duboko ukorijenjeno uvjerenje koje nam donosi sigurnost u sebe, a da pritom ne gubimo poštovanje prema drugima. Hrabar se čovjek ne oslanja na tuđe slabosti niti na odobravanje većine; u svakom slučaju, njemu je vlastita svijest dovoljan kriterij dok pomaže svima onima koji trebaju pomoć.
Nedostaje istinska hrabrost, koja se izražava kao suočavanje sa samim sobom kako bismo upoznali sami sebe, kako bismo razlikovali vrline i mane, potencirajući jedne i iskorjenjujući druge.
Ali iznad svega, nedostaje istinska hrabrost koja se izražava kao suočavanje sa samim sobom kako bismo upoznali sami sebe, kako bismo razlikovali vrline i mane, potencirajući jedne i iskorjenjujući druge. Nedostaje nam hrabrost da budemo sami sa sobom, da skinemo lažne maske i prihvatimo se onakvima kakvi jesmo, a zatim da izgradimo jedan način života, pozitivno djelovanje koje vodi k tome da svatko sanja dobro za sebe i dobro za svijet.
S takvim kriterijem hrabrost postaje esencijalna kvaliteta filozofa, onoga koji traži mudrost, onoga kome je neophodna ta posebna duhovna snaga kako bi mogao otvoriti puteve prema unutra i prema van. Kako započeti otkrivati svijet i njegove zakone bez hrabrosti? Kako nadići iskušenja koja nam donosi život, bez hrabrosti? Kako osvojiti sami sebe bez hrabrosti? Filozof primjenjuje hrabrost na samome sebi, a kad je uspije transformirati u dobro usvojenu vrlinu, pokazuje ju u svim životnim okolnostima, na individualnom planu i u odnosima s drugim ljudskim bićima.
Filozof primjenjuje hrabrost na samome sebi, a kad je uspije transformirati u dobro usvojenu vrlinu, pokazuje je u svim životnim okolnostima, na individualnom planu i u odnosima s drugim ljudskim bićima.
Ovo je izazov koji nudi prirodna filozofija koja vrijedi za čovjeka svakog vremena, pa tako i za čovjeka sadašnjice: izazov da se razvije hrabrost za biti i znati.
I to je samo za hrabre.
Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog preveo: Boris Kučalo