Za razliku od ranijih predviđanja da će XXI. stoljeće biti doba prosvijetljenog napretka i racionalnog razmišljanja, suočeni smo s jačanjem fundamentalizma i fanatizma.
Uspon fundamentalizma djelomično je posljedica neuspjeha racionalizma da zadovolji dublje duhovne potrebe čovječanstva.
Fundamentalista je uvijek bilo. U Bhagavad Giti, svetom tekstu drevne Indije, nailazimo na rečenicu koja sažima takav stav:
Ima ljudi bez vizije,
ali rječitih. Oni slijede slovo
Veda i kažu: “To je sve što postoji.”
Njihova je duša ogrnuta
plaštem sebičnih želja,
a njihovo je nebo sebičnost.
Možda se razlog porasta fundamentalizma nalazi u tome što ljudi tragaju za sigurnošću u nesigurnom svijetu. Sekularno društvo proizvodi nestabilnost jer, rušeći tradicionalna uvjerenja koja ne mijenja novima, otvara put vlastitom raspadu i dezorijentaciji pojedinca. Međutim, fundamentalizam nije stvarno rješenje ovoga problema. Upravo suprotno, fundamentalizam ubrzava proces raspadanja potičući neprijateljstvo i rat.
Tolerancija je daleko bolji pristup, ali što se pod time zapravo misli? Tolerancija ne može značiti popustljivost baš prema svemu jer bi time obuhvatila i sve vrste zala. Tolerancija znači prihvatiti drugoga; prihvatiti da su ljudi različiti i dopustiti im da takvima budu. Tolerantna osoba čak može vidjeti i nešto vrijedno u fundamentalizmu koji traga za postojanošću i jedinstvom te istovremeno putove prema njima podvrgava kritici.
Neki tvrde da su religije po svojoj prirodi dogmatske i isključive, ali to nije povijesno utemeljeno. Primjerice, u starom Egiptu ili Rimu mnoge su religije koegzistirale jedna uz drugu. Povijest pokazuje da je moguće biti religiozan, a istovremeno ne biti fanatičan.
Važno je živjeti i njegovati neke bezvremene i univerzalne vrijednosti koje možemo pronaći u različitim tradicijama, kao što su na primjer:
Mržnja se ne svladava mržnjom. Mržnja se pobjeđuje ljubavlju. To je vječni zakon.
Buddha
Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.
Konfucije
Kako siješ, tako ćeš i žeti.
Isus
Ne priklanjaj se nasilju, ne budi pohlepan.
Egipatska i židovska tradicija
Drugi važan korak bio bi pokušaj da se ponovno uspostave zdravi običaji jer oni imaju stabilizirajući utjecaj u društvu i stvaraju ozračje uzajamnog poštovanja i solidarnosti. Načela kao što su umjerenost u jelu i piću, uljudnost, čistoća, poštovanje među naraštajima i spolovima, kao i poštenje u trgovini i javnoj službi, pomogla bi ljudima da izbjegnu drastičnija, fundamentalistička, revolucionarna ili reakcionarna rješenja.
Ipak, takva su pravila nedovoljna sama po sebi. Ljudska bića moraju biti nadahnuta višim idealima iz istog zajedničkog duhovnog korijena čovječanstva, božanske iskre ili duše koja nam je svima zajednička. Razum i rasuđivanje, premda iznimno važni, nisu dovoljni.
U vremenima kada su fundamentalizam i fanatizam u porastu, nužno je osnažiti filozofski i tolerantan pristup kao protutežu ovom negativnom trendu. Čak i ako trenutno nismo u stanju zaustaviti val nesnošljivosti koji je već u pokretu, možemo postaviti temelje za svjetlije sutra, baš kao što su neki srednjovjekovni i renesansni mislioci stvorili temelje modernog svijeta.
Autor: Julian Scott
S engleskog preveo: Zoran Peh[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]