Sigurnost je plod znanja

Sigurnost u samoga sebe jedno je od onih stanja kojem ljudsko biće najviše teži, a koje mu je isto­vremeno i najteže dostupno.

Sinonim je povjerenja u sebe, samopotvrđivanja, one intimne sigur­nosti koja nam omogućuje da budemo, i kao rezultat toga, da radimo ono što smo odabrali.

Sigurnost u sebe proizlazi po­najprije iz poznavanja sebe. Drevno učenje koje nikada nije prestalo vrijediti, “upoznaj samoga sebe”, ostaje i dalje temeljni ključ za početak ovog puta. Ne možemo se potvrditi u nečemu što ne poznajemo.

Covjek od ogledalaNe radi se o površnom poznavanju, jer ljudi su na ovaj ili onaj način uvjereni kako poznaju sebe. Međutim, poznaju samo svoje svakodnevno ponašanje, svoje uobičajene reakcije, svoju vanjštinu i ono što drugi govore o njima. Nedostaje drugačije, duboko znanje, ono koje dolazi iz korijena bića, koje nadilazi vanjštinu i vanjske okolnosti. Ono koje nam omogućuje prepoznati sebe usprkos svim pro­mjenama, ono koje prodire u slabosti i pronalazi svjetlo skrivenih vrlina.

Da bismo se duboko upoznali, potrebno je puno hrabrosti.

To je ista ona hrabrost koja bi nam bila potrebna da znamo da ćemo se u zrcalu prvi put susresti sa svojom istin­skom slikom koja nije ona koju vidimo svakodnevno, niti ona koju uređujemo, dotjerujemo i glačamo da bi bila ljepša i da bi nam se više sviđala.

Potrebna nam je hrabrost da otkrijemo kako uisti­nu posjedujemo snažna oružja kako bismo sebe pretvorili u puno bolje ljude nego što smo sada, ali i kako posje­dujemo mnoštvo tamnih predjela koje trebamo otkriti, predjela u kojima nema svjetla i nastanjeni su strašnim, razmaženim čudovištima.

Kad je jednom učinjen ovaj prvi korak samoupoznavanja, treba uslijediti korak koji vodi osvajanju vlastitih vrijednosti, skrivenih moći koje uspa­vane čekaju da ih naša volja pokrene na djelovanje.

Ne postoji nijedan čovjek koji ne posjeduje neku vrijednost, neki skriveni potencijal, neku vrlinu, snagu koju može malo-pomalo koristiti dok je ne pretvori u bujicu energije i sreće. Svi posjedujemo vrijednosti, neke su nam poznate, neke naslućujemo, a neke su nam potpuno nepoznate. Trebamo tražiti njihovu pomoć, počevši od onih koje su nam poznate, a koje će prizvati sebi srodne, sve dok ne izgrade veliku obitelj nutarnjih vrijednosti.

Da bismo ih pokrenuli, ne posto­ji drugi način negoli započeti; kao i u svim drugim područjima, vježba je ono što nam pomaže i daje sigurnost. Isto onako kako vježbaju sportaši, umjetnici, isto onako kako znanstve­nici strpljivo provode ispitivanja, tako trebamo raditi i s našim skrivenim moćima: vježbati ih najmanje jednom dnevno, koristiti ih u najrazličitijim prilikama, strpljivo čekati dok ne ­porastu, bez obeshrabrivanja i bez ­zaustavljanja.

Kako raste sigurnost u sebe? Tako što vidimo kako iz dana u dan raspolažemo sa sve više unutar­njih ­snaga, ali ne onih anarhičnih i nepoznatih koje ponekad funkcioniraju, a ponekad ne, već snaga koje su dio nas, i koje koristimo po želji. Sigurnost raste s iskustvom kako povremeno možemo doživjeti neki mali neuspjeh, ali da smo općenito gospodari situacije, kako u ispravljanju pogrešaka, tako i u postupnom osvajanju vlastitog ja.

Kako održati ovu sigurnost, a da se ona ne poljulja u teškim trenucima?

Najveći dio teških trenutaka – da ne kažemo svi – dolazi iz naše emotivne sfere. Osjećaji, nekontrolirane strasti, mogu srušiti strpljivo građenu zgradu sigurnosti u sebe.

Nije dovoljno osjećati; treba razmišljati, razmišljati s ljubavlju, jer nije istina da su ideje “hladne”. Jasne, određene i stabilne ideje su one koje će u najvećoj mjeri pridonijeti održa­vanju sigurnosti u sebe.

Kyudo practitionerSigurnost je plod ­inteligentnog napora

Potpuna sigurnost je također stanje duše.

To nema nikakve veze s taštinom, ohološću ili s ponosom onih koji misle da su veliki, a nemaju drugih zasluga osim što sebe uvijek gledaju s naklonošću. To nije sigurnost već gruba samodostatnost.

Potpuna sigurnost je rezultat mnogih iskušenja, pogrešaka i njihova ispravljanja, velikog strpljenja, patnje i obnavljanja duha kroz svaki pad. To je odraz dugotrajnog rada kroz vrijeme.

To je znanje postignuto kroz mnoga istraživanja, preispitivanja nutrine duše kako bi se utvrdilo ono što se uči, uočavajući razliku između onoga što prije nismo znali, a što sada razumijemo.

Potpuna sigurnost je, ukratko, rezultat inteligentnog napora. To znači imati pred sobom jasan cilj i ići pravim putem, ne skrećući niti se zaustavljajući. To nije dar; to je postignuće, to je pokazatelj duhovne zrelosti.

Potpuna sigurnost je toliko uzvi­šena da je se u određenim prilikama miješa s nadahnućem. Ili se oni možda stapaju?

Ono što geniji i mistici postižu uzdizanjem duše, oni koji ovladavaju sobom postižu naporom: i jedni i drugi intuitivno slijede isto.

U čemu se, dakle, sastoji pobjeda onog koji je postigao sigurnost u sebe?

U tome što prihvaća uspjeh kao izobilje jer posjeduje mnoštvo sredstava, zato što je prošao puno iskušenja, zato što dobro zna što treba činiti, zato što čitavo njegovo biće smireno napreduje prema cilju.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Predsjednica Međunarodne organizacije Nova Akropola