Akronim VUCA (Volatility, Uncertainty, Complexity, Ambiguity) u početku je koristila američka vojska za opisivanje svijeta koji je poslije završetka hladnog rata postao nestalan, neizvjestan, složen i dvosmislen. Zatim ga je preuzeo poslovni svijet kao okvir za suočavanje s brzim promjenama koje se događaju u tehnologiji i na globalnim tržištima.
Iako neki ljudi dovode u pitanje čitavu ideju VUCA, smatrajući da je svijet oduvijek bio promjenjiv, neizvjestan, složen i nejasan, rekao bih da su u povijesti postojala vremena kada je život bio stabilniji, kao za vrijeme Pax Romane u Rimskom Carstvu ili vladavine dinastije Tang u Kini, i vremena obilježena brzim promjenama i konfuzijom – kao što je pad Rimskog Carstva tijekom njegova ubrzanog zalaska u srednji vijek. U takvim je razdobljima potrebna veća prilagodljivost i pojedinca i društva kako bi uspješno brodili tim prijelaznim vremenima.
Nestalnost
Riječ “volatility” (nestalnost) prvi je put definirana u poznatom rječniku dr. Johnsona iz 18. stoljeća kao “nešto što može letjeti”. Od tada ona znači nešto poletno, prevrtljivo, nešto što se mijenja iz trenutka u trenutak. Pandemija bolesti Covid-19 i reakcija svijeta na nju najbolji su primjeri nestalnosti. Bilo je to nešto što je iznenadilo cijeli svijet (osim nekoliko stručnjaka).
Kako je moguće pronaći unutarnju stabilnost i trajnu sreću u svijetu koji se neprestano mijenja? Prema Platonu, ključ leži u spoznaji da je ovaj promjenjivi svijet samo treperava sjena druge stvarnosti koja je stabilna i stvarna. Filozofija ili ljubav prema mudrosti je traganje za tom stvarnošću koja se ne mijenja. Prvi korak prema tome, kako su isticali stoici i budistički filozofi, jest prihvatiti da su materijalne stvari, pa čak misli i osjećaji, po prirodi nestabilni i prolazni. To nas prihvaćanje može potaknuti da stabilnost i sreću potražimo u svojim unutarnjim snagama i u metafizičkoj dimenziji stvarnosti.
U potrošačkim društvima naglasak je na posjedovanju, a ne na postojanju. Sreća i prestiž se doživljavaju kao da proizlaze iz posjedovanja stvari koje se smatraju poželjnima (i koje se razlikuju od jednog do drugog doba). Ali bilo koji nepristran promatrač može vidjeti da posjedovanje materijalnih stvari ne mora nužno donijeti sreću. Kao što je Aristotel isticao, bogatstvo može upotpuniti našu sreću, ali je ne uzrokuje. Sreća dolazi iznutra, pa ako želimo biti sretni, moramo se preusmjeriti s posjedovanja na postojanje, kao što je preporučio psiholog i filozof Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti.
Neizvjesnost
Nestalan će svijet po svojoj prirodi također biti i neizvjestan. Tko zna što će se dogoditi sutra? Hoće li ove godine Covid biti “pobijeđen”? Hoće li, kao posljedica klimatskih promjena, čovječanstvo izumrijeti? U kojoj će se mjeri mijenjati svjetski politički poredak u nadolazećim godinama? Budućnost izgleda krajnje neizvjesna.
Takve neizvjesnosti često dovode do mnogih strahova i tjeskobe. Možda je prvo što bismo trebali učiniti to da razvijemo više pouzdanja i otpustimo svoje strahove. Naposljetku, kao što je pjesnik Robert Burns rekao (u slobodnom prijevodu): “Često i najbolji planovi krenu po zlu.”1 Drugim riječima, možemo praviti svakojake planove u životu, ali stvari se neće uvijek odvijati onako kako mi želimo. Čak je i Napoleon, sa svom svojom inteligencijom i snagom volje, bio poražen, a njegovi su planovi propali.
Zamislite, međutim, što bi bilo kada ne bi bilo neizvjesnosti – kada bismo točno znali što će se dogoditi sutra i svakog narednog dana do kraja našeg života. Kada bi sve bilo predvidljivo, život bi bio vrlo dosadan. U budističkoj filozofiji neizvjesnost je prilika za transformaciju. Ono što je nepoznato, u nama obično rađa strah… ali ne i kod djece. Djeca istražuju nepoznato sa znatiželjom i čuđenjem. Drugi razlog za strah od nepoznatog je taj što smo vezani za stvari koje već posjedujemo i bojimo se da ćemo ih izgubiti. Kad bismo prihvatili da ništa nije sigurno, možda bismo bili slobodniji. Umjesto da se brinemo kakva će biti neka nova situacija, mogli bismo se to pitati kao dijete.
Složenost
Ovo je jedan od VUCA pojmova oko kojeg bi bilo teško ne složiti se: naš je svijet definitivno složeniji od bilo kojeg poznatog prošlog doba. Razmislimo samo o unutrašnjosti računala ili o svim internetskim algoritmima i robotima, satelitima u svemiru, neizmjernoj raznolikosti aplikacija, napretku u području umjetne inteligencije i biotehnologije, sustavima unutar sustava koji su svi međusobno povezani i međusobno ovisni. Usporedimo to sa srednjim vijekom i tadašnjim samostanskim knjižnicama od nekoliko stotina rukom napisanih i ilustriranih knjiga i rukopisa, ili čak sa složenom birokracijom Rimskog Carstva, i vidjet ćemo da je naš svijet postao neizmjerno složen, a time i krhkiji. Raspadne li se bilo koji od tih međusobno ovisnih sustava, to će izazvati domino efekt na druge složene sustave.
S filozofske točke gledišta, koji je najbolji način za rješavanje sve ove složenosti? Marko Aurelije je u Mislima samom sebi napisao: “Zadovoljstvo proizlazi iz toga da radimo nekoliko stvari i da ih radimo dobro.” Možda je s njegove strane takvo mišljenje bilo samo želja jer mu je vlastiti život, život cara čitavog Rimskog Carstva, zacijelo bio prilično složen. Ipak, vjerujem da ta izreka sadrži istinu koja je i danas primjenjiva. Iako nećemo u potpunosti pobjeći od složenosti, možemo barem izbjeći nepotrebnu složenost i izdvojiti vrijeme za jednostavne aktivnosti poput šetnje u prirodi ili sadržajnog razgovora sa stvarnim ljudima, uz isključene mobitele. Nemojmo zaboraviti da smo mi, ljudska bića, stvorili taj složeni svijet. Možemo ga početi pojednostavljivati ako želimo.
Istodobno, ne bismo trebali poricati niti odbacivati složenost, jer bismo onda bježali od samog života. U starom Egiptu vodeće načelo je bilo: jedinstvo u mnoštvu. To načelo također nalazimo u kozmogonijama cijeloga svijeta, kao i u znanstvenoj paradigmi. U početku je postojalo jedno načelo iz kojeg je proizašlo beskrajno mnoštvo. Danas smo izgubili kontakt s tim načelom jedinstva i izgubili se u labirintu složenosti.
Dvosmislenost
Dvosmislenost se odnosi na nedostatak jasnoće u vezi neke osobe ili situacije kada je moguće više od jednog tumačenja ili značenja. Do toga može doći kada su informacije nepotpune ili proturječne ili kada su suviše iskrivljene da bi se mogli donijeti jasni zaključci. Postoji mnogo različitih vrsta dvosmislenosti: semantička, znanstvena, moralna, filozofska i tako dalje.
Dvosmislenost je često neizbježna i doista je ne treba izbjegavati, jer bi to značilo previše pojednostavljivati život. Primjerice, kako je istakla filozofkinja egzistencijalizma Simone de Beauvoir, između slobode i odgovornosti postoji urođena dvosmislenost. Apsolutna sloboda nije moguća, jer naši postupci utječu na druge i obrnuto. Također, ako bismo otišli u drugu krajnost apsolutne odgovornosti, nikada se ne bismo usudili djelovati, iz straha da ne utječemo na slobodu drugih. Rješenje se možda krije u onoj dobro poznatoj izreci: Živi i pusti druge da žive. Prema Simone de Beauvoir, trebali bismo pokušati djelovati tako da dopustimo drugima slobodu, no kako bismo sačuvali slobodu svih, moramo biti spremni ograničiti slobodu onih koji žele uništiti tuđu slobodu.
Dvosmislenost, poput ostala tri VUCA pojma, može proizvesti osjećaj tjeskobe i voditi nepokretnosti: kad ne znamo objasniti situaciju, odlučujemo se ne djelovati. Ali kao što de Beauvoir kaže: “Budući da od nje ne možemo pobjeći, pokušajmo pogledati istini u oči. Pokušajmo prihvatiti našu temeljnu dvosmislenost. Iz poznavanja stvarnih uvjeta našeg života moramo crpsti snagu za život i razlog za djelovanje.”
Postoje i druge pozitivne strane dvosmislenosti. Na primjer, u romanima moralno upitni likovi i situacije daju dubinu priči. U poeziji, dvosmislenost – dvostruka značenja, različite razine interpretacije – širi našu svijest i omogućuje da se uzdignemo iznad racionalnog razumijevanja kako bismo shvatili sam Život. Sljedeći odlomak iz Keatsove Ode slavuju dobar je primjer dvosmislenosti i različitih razina značenja:
Noć je blaga, a Kraljica-Mjesec je sretna na svom tronu,
Okružena svim svojim zvjezdanim vilama;
Ali ovdje nema svjetla, osim onog koje s neba donosi povjetarac
Kroz tamom prekriveno zelenilo bilja i vijugave mahovinaste puteve.
Kako nam filozofija može pomoći živjeti u VUCA svijetu? Filozofija pruža dubinu razumijevanja i može nas odvesti do vrata transcendentnih istina o životu. Nakon toga, kako nam kaže neoplatonistički filozof Plotin, važno je da otvorimo svoje (nutarnje) oči i vidimo. To nam “viđenje” može dati vedrinu i entuzijazam ne samo za preživljavanje, već i za napredovanje u VUCA ili u bilo kojem drugom svijetu.
1 …”the best laid schemes o’ mice an’ men gang aft agley” – često citiran redak iz poeme To a Mouse (Mišu) škotskog književnika Roberta Burnsa.
S engleskog prevela: Melanija Rogar
Autor: Julian Scott