kolos-iz-heliopolisa-rekonstrukcijaPočetkom ožujka ove godine vijest bogato popraćena slikama s lica mjesta, osvanula je kao senzacija na brojnim portalima: egipatsko-njemački arheološki tim otkrio je u Kairu tri tisuće godina staro poprsje i dio glave divovskog kipa.

Najprije je iz iskopa, u koji je prodrla podzemna voda, izronilo impozantno poprsje i dio glave, a kad su izvadili glavu, pronašli su krunu i desno uho te dio desnog oka. Smatra se da je kip od kvarcita bio visok oko 8 metara. Pronađen je na lokalitetu koji se istražuje već više od jednog desetljeća. Dietrich Raue, voditelj njemačkog tima sa Sveučilišta u Leipzigu izjavio je: “Do otkrića je došlo na dijelu lokaliteta koji je bio gotovo sasvim istražen, mislili smo da je iskop bez ikakvih nalaza, pa je ovo došlo kao pravo iznenađenje.”

Samo je nalazište u neposrednoj blizini nedovršenih stambenih zgrada kairske radničke četvrti Matarija i četvrti znakovita naziva Ain Shams (ar. Sunčevo oko), jer se upravo ispod njih nalaze ostaci nekadašnjeg Heliopolisa (Grada Sunca), kako su Grci nazvali egipatsko središta kulta Sunca Pi/e-Ra/An/Annu.

Budući da je kip pronađen u blizini ostataka hrama koji je podigao Ramzes II., te je samom izvedbom tipičan za vrijeme Ramzesa II., stručnjaci su zaključili da prikazuje tog slavnog faraona iz XIX. dinastije koji je vladao Egiptom trinaest stoljeća prije Krista i koji je zbog opsežnih graditeljskih radova, brojnih hramova, obeliska i kipova koje je podigao, nazvan Velikim.

No, naknadno otkriveni natpis na poleđini kipa: Neb Aa, “Moćni”, upućuje na drugog vladara. Taj se naziv navodno pripisivao samo Psamtiku I., faraonu iz XXVI. dinastije, koji je vladao Egiptom šesto godina nakon Ramzesa II. Egipatski ministar za starine Khaled el-Anani izjavio je da postoji mala vjerojatnost da je Psamtik I. iskoristio stariji kip na koji je dao urezati vlastito ime. Psamtik I. vladao je preko pedeset godina (664. – 610. g. pr. Kr.) i zaslužan je za vraćanje stabilnosti Egiptu nakon razdoblja previranja i asirske dominacije. Pokušao je oživjeti klasičnu tradiciju, no Egipat je nakon Ramesida nepovratno krenuo svome zalasku. Psamtika I. povijest pamti po tome što je Grcima dopustio osnutak Naukratisa, prve grčke kolonije u Egiptu.

Ostavimo li po strani identitet kipa, arheolozi nastoje iskopati preostale dijelove kako bi ga restaurirali. Ako u tome uspiju, bit će postavljen na ulazu u Veliki egipatski muzej koji bi trebao biti otvoren 2018. godine u blizini piramida u Gizi. Dr. Raue kaže da je poprilično siguran da se u blizini nalazi i donji dio kipa, no izražava sumnju u izvedivost tog plana jer kaže: “Problem je u tome što se nalazimo usred naselja… Bilo bi rizično kopati uz zgrade, tako da nije izgledno da ćemo skoro doći do donjeg dijela kipa.”

Nema sumnje da su pored ovog zaista impresivnog nalaza zakopane i mnoge druge starine jer je kult Sunca bio središnji element drevne egipatske religije, a Heliopolis je bio njegovo središte te prema drevnoj heliopoliskoj kozmogoniji i mjesto stvaranja svijeta… Njegov čuveni hramski kompleks bio je jedan od najvećih u Egiptu, za stare je Grke bio simbol učenosti te sinonim za duboka znanja, pa su u njemu boravili mnogi istaknuti grčki mudraci i filozofi: Orfej, Homer, Pitagora, Platon, Solon, Eudokso…

Egipatsko Ministarstvo za starine ovo je otkriće nazvalo “jednim od najvažnijih otkrića uopće” jer ono ukazuje na važnost i veličinu Heliopolisa od kojeg je danas malo toga sačuvano, osim obeliska Sesostrisa I. – simbola zrake vječnog Sunca.

heliopolis

Strabon, grčki povjesničar, geograf i filozof s prijelaza iz stare u novu eru u svom djelu Geografija piše:
U Heliopolisu sam vidio velike kuće u kojima su živjeli svećenici; rečeno je kako je upravo ovo mjesto u davna vremena bilo sjedište svećenika koji su izučavali filozofiju i astronomiju; ali oba ova reda i njihove studije sada su nestale… U Heliopolisu su nam pokazane kuće svećenika i škole u kojima su boravili Platon i Eudoks; Eudoks je došao s Platonom i obojica su proveli trinaest godina sa svećenicima, kao što tvrde neki pisci; oni su ih uputili u njihova znanja o nebeskim tijelima, premda tajnovito i sporo, Platon i Eudoks s vremenom su ih uvjerili i stekli njihovu naklonost da im dopuste izučavati neke od principa njihovog učenja; ali barbari su većinu tih znanja zatajili od njih. U svakom slučaju, ovi ljudi naučili su ih o podjeli dana i noći koji prolaskom 365 dana popunjavaju punu godinu. Jer je do tog vremena puna godina bila među Grcima nepoznata, kao i mnogo drugih stvari, sve dok kasniji astrolozi nisu to naučili od čovjeka koji je preveo na grčki jezik zapise svećenika…

Plutarh u Usporednim životopisima navodi za Solona sljedeće:

Neko je vrijeme proveo u traganju za mudrošću i u društvu najučenijih svećenika, Psenofisa iz Heliopolisa i Sonhisa iz Saisa. Od njih je čuo, kako kaže Platon, i priču o Atlantidi i poduhvatio se da je u obliku pjesme prenese Helenima. A u svom djelu Izida i Oziris (Moralije) kaže da je Pitagora učio od Oenuphisa iz Heliopolisa: Pitagora je, čini se, bio vrlo cijenjen i on je cijenio egipatske svećenike, čiji je simbolizam i okultna učenja preuzeo.

Neoplatoničar Jamblih piše: U Egiptu je Pitagora revno posjećivao sve hramove, marljivo istraživao i zadobio povjerenje i divljenje svih svećenika i proroka s kojima je dolazio u doticaj. […] Posjetio je svako mjesto gdje je očekivao otkriti nešto vrijedno. Dvadeset dvije godine proveo je u svetištima hramova, učeći astronomiju i geometriju, bio je iniciran u sve božanske misterije.

Priredila: Dijana Kotarac[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]