Tijekom mukotrpnog bijega u Indiju preko Himalaja izbjeglice iz Tibeta nosile su stotine rukopisa, često žrtvujući vlastiti život da bi ih sačuvali. Mnogi od tih dragocjenih tekstova predani su Njegovoj Svetosti Dalaj-Lami koji je utemeljio Knjižnicu tibetanskih radova i arhiva u Dharamsali u Indiji s ciljem očuvanja i promicanja tibetanskog naslijeđa. Danas je ta knjižnica međunarodno priznata kao istaknuti obrazovni centar specijaliziran za jezik, filozofiju, kulturu, prevođenje i znanost. U svom muzeju čuva bezbroj rukopisa, stotine thangka svitaka i mnoštvo umjetnina.

Yaron Barzilay, voditelj kulturne udruge Nova Akropola u Indiji, sastao se s Gesheom Lhakdorom, ravnateljem knjižnice i središnjeg arhiva Njegove Svetosti Dalaj-Lame. Riječ geshe prevodi se kao vrli prijatelj i predstavlja visoki akademski stupanj tibetanskog budizma za redovnike i redovnice. Prenosimo dijelove njihova razgovora.

Yaron Barzilay: Možete li nam reći nešto o svom dosadašnjem životnom putu?

Knjižnica i arhiv Dalaj LameGeshe Lhakdor: Rođen sam u Tibetu. U mlađim sam danima pobjegao u Indiju i pohađao redovnu školu. Nakon što sam završio jedanaesti razred, došao sam na Institut za budističku dijalektiku u Dharamsali kako bih tu studirao filozofiju. Studirao sam trinaest godina. Onda sam otišao u južnu Indiju na doktorat iz bogoslovlja. Radio sam u Tibetanskoj kući u New Delhiju, a nakon dvije i pol godine pozvan sam da se pridružim uredu Njegove Svetosti Dalaj-Lame. Šesnaest sam godina radio kao Njegov prevoditelj i puno sam putovao. Godine 2005. postao sam ravnatelj ovog Instituta.

Yaron Barzilay: Koliko mi je poznato, također ste upravitelj Zaklade za univerzalnu odgovornost Njegove Svetosti Dalaj-Lame. Kako iz te perspektive vidite trenutnu situaciju u svijetu?

Geshe Lhakdor: Prema budističkom učenju to je vrlo jednostavno. Jedno od temeljnih učenja kaže: “Neka sva osjetilna bića budu sretna.” Dakle, ne samo ljudska bića. Sva osjetilna bića. To je budistička molitva. Uveliko je iznad globalizacije i univerzalan je princip koji uključuje ptice, životinje, sve. Ali najvažniji princip u tome jest međuovisno počelo: narodi trebaju surađivati, ljudi trebaju surađivati i trebamo živjeti u skladu s prirodom.

budistYaron Barzilay: Biste li trenutnu situaciju u svijetu ocijenili kao pozitivnu?

Geshe Lhakdor: U osnovi, rekao bih da je situacija pozitivna. No, mnogo je onih koji ne žele promjenu i koji kažu: “Moja je religija najbolja.” I ne samo to nego i: “Treba uništiti sve druge religije.” To je zbilja strašno, ali je stvarnost. Međutim, danas barem govorimo o globalizaciji, o zaštiti okoliša, o ljudskim pravima, pravima žena. Vidite, o tome se prije nije razgovaralo jer nije bilo potrebe ili nije bilo svijesti, što god da je bio razlog. Danas smo prisiljeni obratiti pažnju na ta pitanja.

Yaron Barzilay: Sigurno je potrebnije danas, no postavlja se pitanje reakcije svjetskih vođa na tu potrebu. Živimo li u svijetu koji njeguje duhovne potrebe? Ili je to više materijalistički svijet?

Geshe Lhakdor: Ne želim Vam dati pesimistično viđenje situacije…

Yaron Barzilay: Ne, Vaše realno viđenje…

Geshe Lhakdor: Ono što svjetski vođe čine daleko je od dovoljnog. Kao što možete vidjeti, većina se svjetskih vođa brine o biznisu jer mogućnost njihovog ostanka na tom položaju ovisi o poslovnom svijetu. Zbog njihova novca, glas poslovnog svijeta vrlo je važan. Nekada su svijetom vladali vojni generali… Sada svijetom vladaju bogati ljudi. Dakle, svi se lideri prilagođavaju bogatima i kad god postoji mogućnost da se sklopi neki posao, zatvaraju se oči pred ljudskim pravima. To je ono što se događa i to je vrlo tužno. Dokle god postoji ekonomska korist, ne govori se o takvim stvarima. Tek kada su potrebe ugrožene, progovara se i viče. To svakako nije dobro, a obični ljudi ne mogu baš puno učiniti po tom pitanju.

budistiNo, pesimizam nije rješenje i moramo se nadati najboljem. Budući predsjednici i premijeri bit će obični ljudi. Kao što ste ispravno spomenuli, moramo osmisliti filozofiju na čijim ćemo temeljima podizati mlade ljude kojima je stalo do tih vrijednosti kako bismo se mogli nadati dobrim liderima koji ne razmišljaju jedino o novcu, već i o kvaliteti ljudskog života.

Yaron Barzilay: Ranije smo razgovarali o važnosti čuvanja prošlosti. Kako pronalazite ravnotežu između čuvanja prošlosti i sposobnosti da se prilagodite svijetu koji se stalno mijenja?

Geshe Lhakdor: Kad govorimo o zaštiti ili očuvanju, mislimo na očuvanje onoga što već postoji. Kad govorimo o prilagođavanju, to je potpuno nov način gledanja na stvari. To je sasvim novi koncept. Svi tekstovi imaju svoj izvor koji potječe od Buddhe. Ne možete izdvojiti samo jedan tekst. Filozofske su rasprave pažljivo napisane i mnogi od tih tekstova temelje se na osobnom iskustvu i meditaciji. To je promjena i prilagodba. Mnoga su budistička učenja, naravno, dugovječna, mogli bismo zapravo reći vječna. Tako i kada postoji promjena, oni se ne mijenjaju. Učenje o prolaznosti, na primjer. Prolaznost sama po sebi znači promjenu. Koncept je tu već prisutan.

Yaron Barzilay: Mislite li da postoje vječni principi?

Geshe Lhakdor: Da, i oni se ne mogu mijenjati.

Yaron Barzilay: Mijenjaju li se forme kroz koje se vječni principi mogu manifestirati?

Geshe Lhakdor: Način na koji ih tumačimo ljudima, primjeri koje im dajemo, mogu se mijenjati. Ako možete objasniti budistička učenja pomoću recentnih znanstvenih otkrića, to će pomoći ljudima da razviju uvjerenje. Konačni je cilj da im tako pomognemo poboljšati vlastito tjelesno i mentalno zdravlje. Svima je potrebno dobro mentalno zdravlje.

Yaron Barzilay: Važnije je nego tjelesno?

Geshe Lhakdor: Puno važnije. A mentalno zdravlje ljudi u svijetu i nije baš najbolje.

tibet

Yaron Barzilay: Mnogima je Tibet sinonim za mudrost. S čisto filozofskog stajališta, imate li savjet za one koji su zainteresirani za mudrost tibetanskog budizma, neovisno o njegovim religijskim aspektima?

Geshe Lhakdor: Srž te filozofije je u sljedećim riječima: “Živi u skladu s prirodom.” Pogledamo li prirodu, koja uključuje Vas i mene, razvijati se možemo jedino ako smo u skladu sa samim sobom. Ako su naše tijelo i um u harmoniji, bit ćemo zdravi. Također, ako smo u skladu s ljudima s kojima živimo, napredovat ćemo. Na sličan način, ako je naša zemlja u harmoniji s drugim zemljama, s okolišem, tada se može razvijati i cvasti. To je zakon prirode.

Filozofija koju je Buddha poučavao nije nešto što je on izmislio. To je nešto što je otkrio. Nalazi se u tebi, u meni, ali mi joj ne posvećujemo pažnju. I Buddha je rekao: “Obrati pozornost… zakon prirode je prolaznost. Ti ćeš se promijeniti… umrijet ćeš.” Ali mi ne želimo obraćati pažnju na to. Želimo živjeti vječno, kupovati skupe kuće i luksuzne automobile. Ukratko, trebali bismo imati pravu, ispravnu mentalnu perspektivu koja je u skladu sa stvarnim stanjem stvari. Tada ćemo biti sretni. Ako kažemo jedno, a radimo nešto potpuno drugo, to nije harmonija. Tako tražimo probleme. Pokušajmo razumjeti Zakon prirode, njegovati nepristranu mentalnu perspektivu i tada ćemo biti sretni.

srećaSvi želimo sreću. Ali kako je ostvariti? Buddha kaže da sreća ne dolazi izvana, od roditelja, rođaka, skupih automobila, novca; sve te stvari pružit će nam nešto udobnosti i malo sreće, ali ne i konačnu sreću. Na koncu, ako uistinu želimo dugotrajni mir, on mora doći iz nas samih. Stoga trebamo njegovati ispravnu mentalnu perspektivu koju neće uznemiriti ili poremetiti promjenjive situacije i događanja. Ako nemamo tu perspektivu, ako samo jurimo za promjenjivim situacijama i događajima, onda naša sreća ovisi o vanjskim okolnostima i nikada nećemo biti sretni.

Ono što je još bitnije, ono što nas čini ograničenima, isključivima i pristranima, to su negativne emocije u nama. Ljutnja, ljubomora, mržnja… Te negativne emocije sužavaju i ograničavaju naše živote. One nas guše. Riješimo ih se i bit ćemo slobodni. Buddha kaže da pravi neprijatelj nije negdje izvan nas nego u nama. Pokušajmo to shvatiti.

Njegova Svetost Dalaj-Lama sažima ovo govoreći da bismo prema budističkoj filozofiji trebali razumjeti stvarnost u kojoj je sve međusobno povezano. Razlog zbog kojeg trebamo voljeti i biti suosjećajni prema drugima je taj što smo svi povezani. Kako možeš biti zao i negativan prema onome o kome ovisiš? Uništimo li okoliš, mi ćemo patiti. To je vrlo jasno.

Yaron Barzilay: To je uvjerenje stoičkih filozofa, Aristotela i Platona. To je jednostavna istina. Danas živimo u naizgled obrazovanom svijetu i većina ljudi složit će se s Vama. Pa ipak, ljudi se ne ponašaju u skladu s tim. Zašto je to tako? Kad bi se tako ponašali, svijet u kojem živimo bio bi drugačiji.

Geshe Lhakdor: To je zato što smo poput male djece. Mislimo da smo odrasli. Kao što kažete, obrazovani smo, da, ali do određene mjere: profesori smo, znanstvenici… No, s druge strane mi smo kao mala djeca koja se samo žele igrati sa svojim igračkama kao da je to sve. Onima koji su prosvijetljeni poput Buddhe, mi smo kao mala djeca koja se međusobno svađaju i čiju pažnju odvlače male, nevažne stvari. Nemamo vremena razmišljati o važnijim pitanjima. A ljudi koji imaju vremena i ponešto znanja ne mogu to prakticirati jer su cijeli život naviknuti na nešto drugo. Teško je riješiti se starih, ukorijenjenih navika koje su često i ovisnosti.

Yaron Barzilay: Dakle, izazov se sastoji u tome da živimo u skladu s onime što smatramo ispravnim?

tibet2Geshe Lhakdor: Točno. To je proces. Budistički tekstovi vrlo jasno govore da smo poput zrcala. Ako se pogledamo u zrcalo i vidimo tamnu mrlju, moramo je ukloniti. Ako se pogledamo u zrcalo i vidimo tu tamnu mrlju, a ništa ne poduzimamo, koja je svrha gledanja u zrcalo? Na isti način, ako se u tekstu kaže da je suosjećajnost dobra, moramo se zapitati: “Jesam li suosjećajan?” Ako nisam, trebam pokrenuti suosjećajnost. Ljutnja je loša. Jesam li ljut? Da, u meni je prisutna ljutnja i tada je moram ukloniti, kao što se uklanja tamna mrlja. U tome se sastoji taj proces. No, mi se obično pogledamo u zrcalo i ništa ne poduzimamo. Svi plovimo na istom brodu. Većina nas nema znanja. Oni koji imaju znanje, ne primjenjuju ga. U tome je problem.

Yaron Barzilay: Pročitao sam mnogo priča o zapadnim istraživačima koji su krenuli na mukotrpan put u potrazi za mističnom zemljom Tibet…

Geshe Lhakdor: Shangri-La.

Yaron Barzilay: I stoljećima je strancima bio zabranjen čak i ulazak u Tibet?

Geshe Lhakdor: Da, da. Svaka vlada ima svoja pravila i propise.

Yaron Barzilay: I, ako smijem primijetiti, Tibet je danas potpuno drugačiji nego što je bio prije sto godina. Ima li u tome nekakvog značenja?

Geshe Lhakdor: To je ono o čemu sam Vam govorio. Ako se protivite prirodi, prije ili kasnije izgubit ćete. Zatvaranje Tibetanaca prema svijetu gotovo je poput protivljenja prirodi jer je ostatak svijeta napredovao, u znanstvenom i tehnološkom smislu. No, Tibetanci su smatrali da imaju dovoljno. Živjeli su mirno i zadovoljno. Međutim, zbog pomanjkanja dodira s vanjskim svijetom, nije bilo modernizacije, znanosti i tehnologije. Kina je tako mogla vrlo lako ući i pregaziti ih. Ne možeš biti sretan u svojoj vlastitoj čahuri, a da ne vidiš što se vani događa. To je Buddhino učenje. Gledaj u prirodu, u stvarnost, to je bitno.

tibetanski-hram

Neki ljudi kažu da je budizam pesimističan. Kažem im da je budizam realan, ali ljudi koji ga prakticiraju nisu. U tome je problem. Postoji raskol između učenja i onih koji ga prakticiraju.

Yaron Barzilay: Realno bi po definiciji značilo pozitivno?

Geshe Lhakdor: Svakako, pozitivno je. Realnost je nešto što moramo prihvatiti. Zato je Buddha govorio o bolesti, patnji i smrti. To je realnost. Ne samo u predavaonici, nego i u životu, čovjek treba imati otvoren um koji je spreman prihvatiti stvarnost i ne ograničavati se na jedan mali segment uz riječi: “Ovo je najbolje.” Kako možeš tvrditi da je tvoja religija najbolja ako ne znaš ništa o nekoj drugoj religiji? Trebali bismo učiti čak i od onih filozofija čiji nam argumenti nisu uvjerljivi jer budistička učenja kažu da su niže filozofske misli poput stepenica koje moramo prijeći da bismo došli do viših misli. Ako ne znamo gdje činimo grešku, kako ćemo dosegnuti mjesto gdje nema pogrešaka? Potrebno je otvoriti se, slušati i razgovarati s drugim ljudima. To se nije dogodilo.

Yaron Barzilay: Može li filozofija tibetanskog budizma imati ulogu u današnjem svijetu?

Geshe Lhakdor: Najvažniji je ključ da razvijemo suosjećanje prema svima. No, ljudi su ljudi. Koliko njih doista može to prakticirati? To nije lako jer kao ljudi imamo slabosti i mane. Vi nešto kažete, ja se naljutim i moje suosjećanje iščezne. Željeni cilj bi trebao biti da sve vidimo u istom svjetlu, čak i najsitnije kukce, a to nije jednostavno.

Izvan pameti je da zbog negativnih emocija povrjeđujemo jedni druge, međusobno si postavljamo prepreke i ne živimo u miru. Pogledajte samo takozvane Velike sile koje su postale velike i moćne zbog oružja koje su nagomilale. Vojska i naoružanje koriste se za ubijanje ljudi, a mi i dalje govorimo da smo inteligentna ljudska bića? Nalazimo se u fazi u kojoj se nitko ne može zaustaviti. Poznato Vam je što se dogodilo u Hirošimi i Nagasakiju, a danas je naoružanje još moćnije. Zato nam je potrebna mudrost.

Uz samo malo zdravog razuma u svijetu bi vladalo dobro, čak ako i ne poznajemo finu strukturu jezgre atoma. U davna vremena ljudi nisu imali ta znanja, a ipak su živjeli u skladu. Zbog toga Buddha nije odgovarao na neka vrlo važna pitanja kao što su: “Postoji li početak Univerzuma?” ili “Ima li života nakon smrti?”

Vidite, ne trebate imati odgovor na svako pitanje. Čovjeku koji gladuje ne treba bogata gozba; njemu je potrebno bilo što za pojesti. Današnja je situacija takva. Ako si duboko upućen u filozofiju, to je dobro, ali ako i nisi, trebao bi postojati barem zdravi razum. Jesmo li mi spremni to prakticirati? U tome je problem.

Budi kao stijena o koju se razbijaju valoviYaron Barzilay: Slažem se. To je razuman život.

Geshe Lhakdor: Da. A najvažnije učenje budizma kaže da čak i ako je cijeli svijet nemiran, mi moramo zadržati svoj nutarnji mir.

Yaron Barzilay: Mislite na učenje stoika koji kažu: “Budi kao stijena o koju se razbijaju valovi”?

Geshe Lhakdor: Točno. Upravo tako.

S engleskog prevela: Irena Darmopil