Proljeće, ljeto, jesen, zima izrazi su života prirode, od kojih svaki ima svoje draži i posebnosti. Nakon bujnog ljetnog zelenila i cvata, jesen raskošnih boja označava zrelost, vrhunac tog rasta i razvoja. Cijeli vegetacijski ciklus zapravo je priprema za žetvu i sabiranje plodova. Kako dani postaju kraći i hladniji, tako priroda kroz lišće koje žuti i opada poprima novo, sjetno lice. Jesen time polako ali sigurno nagoviješta kraj još jednog godišnjeg ciklusa koji će zemlju ogoliti i prekriti ­bijelim pokrovom.

Čovjek kao dio prirode, odnosno priroda u malom, podložan je istom ritmu i promjenama koje se događaju kroz godišnja doba. Jesenji smiraj prirode kao da ulazi u nas same i primorava nas da usporimo, poslušamo glas svoje nutrine i napravimo odmak od onog izvanjskog. Baš kao i u prirodi, i kod čovjeka je to vrijeme povlačenja radi sabiranja plodova naših izbora, njihovo prebiranje te pohranjivanje dobrih i odbacivanje loših. Ovo se odnosi na sve aspekte života: međusobne odnose, posao, obitelj, planove, snove i stremljenja. To je prilika da zastanemo, preispitamo se, izvana i iznutra, kako bismo pripremili zdravo sjeme za buduću sjetvu.

Veliki ciklus ljudskog života, od rođenja do smrti, također se može usporediti s godišnjim ciklusom u prirodi: rađanje i djetinjstvo s prirodom koja se budi i proljećem, mladost na svom vrhuncu s raskoši ljeta, zrelost s jeseni te starost i smrt sa zimom. Životni ciklus se može podijeliti na uzlaznu i silaznu etapu; uzlazna je proljeće života, a silazna jesen života ili žetva života. Dok su u prvoj etapi svi potencijali usmjereni prema van, u jesen života oni se povlače i snage se usmjeravaju u nutrinu, što otvara mogućnost obnove i nutarnjeg preporoda.

U duhu ove prirodne filozofije progovara i tibetanska tradicija, iz koje donosimo članak u ovom broju. Ona vidi cjelokupan život kao proces unutar kojega se izmjenjuju etape koje se nazivaju život i smrt. Čovjek prolazi kroz različite etape, stanja i stvarnosti u kojima on doživljava različita iskustva u cilju vlastitog usavršavanja i spoznaje svoje prave prirode. Umire djetinjstvo i mladost, rađa se zrelost, umire jedno stanje svijesti, rađa se drugo… Život je jedan, vječno se stvara i rastvara, mijenjajući obličja i lica, I nema kraja / Smrću je samo obasjana / Staza uspona od gnijezda do zvijezda… kao što pjesnik lijepo kaže.

Čudesna umjetnost biti svoj
PSIHOLOGIJA

Čudesna umjetnost biti svoj

Biti svoj danas se svodi na nepokoravanje nikome i ničemu u probijanju kroz život. No čudesna umjetnost biti svoj podrazumijeva traganje za vlastitim nutarnjim bićem, što je ujedno odraz traganja i razotkrivanja velikih zakona Univerzuma. Zato je važno pronalaziti put vlastitim rukama, iz dana u dan.

Hram u Denderi
TRAGOM PROŠLOSTI

Egipatska kultura

Egipatska kultura ostavila nam je veličanstvena djela kojima se čovječanstvo stoljećima divi i tek naslućuje njihovu pravu vrijednost. Ona su odraz sklada svih aspekata kulture: znanosti, umjetnosti, religije i društvenog poretka. Taj vidljivi sklad zemaljskog Egipta bio je odraz ideala, odnosno nevidljivog, vječnog, nebeskog Egipta, utemeljenog na načelima ispravnosti i pravde koje predstavlja božica Maat.

Percepcija
RELIGIJE I KULTOVI

Tibetanski Bardo svjetovi

Tibetanska tradicija stoljećima podučava da se život sastoji od niza rađanja i umiranja: svaki dan nešto u nama umre, a nešto novo se rodi. Rođenje i smrt, pa i smrt fizičkog tijela, samo su neke u nizu promjena ljudske svijesti. Ta bardo stanja, prijelazna stanja tijekom života i nakon smrti, prilike su u kojima svijest može prepoznati svoju pravu prirodu i osloboditi se iluzije.

Judhištirin odabir
Sandro Botticelli - Simonetta Vespucci
UMJETNOST

Umjetnost i stvaranje

Ono čemu se divimo u istinski vrijednim umjetničkim djelima nije skup poteza, gesta ili zvukova, nego sklad forme koji odražava određenu ideju. Koliko je umjetnik uspio dohvatiti i kanalizirati tu ideju tijekom stvaralačkog procesa, toliko djelo odražava određenu transcendentalnu vrijednost. Djelu, koje su umjetnikove ruke svjesno napravile, udahnut je život i nastavlja živjeti neovisno o njemu.

Čarobna frula
GLAZBA

Čarobna frula

Čarobna frula posljednja je opera glazbenog genija Wolfganga Amadeusa Mozarta, a skladao ju je prema libretu Emanuela Schnikanedera. Prenosi nam bajku o mudrome kralju te sukobu dobra i zla u kraljevstvu nakon njegove smrti, a njena glazba putokaz je ljudskoj duši na njenom povratku božanskim izvorima.

Duša pripada nebu, tijelo zemlji.

Tekst iz piramide faraona Unasa