Riječ uredništva
Danas se značenje tradicije često sagledava samo kroz prizmu vlastitih predrasuda i načina života. Uronimo li malo više ispod površine povijesnih zbivanja, uočit ćemo da se odnos prema tradiciji u raznim epohama često kretao oko dvaju krajnjih pristupa. Jedan je slijepo držanje uz naslijeđe tradicije i predimenzioniranje njezinih ponajprije formalnih aspekata. Drugi pristup je napuštanje njezinih okvira i traženje nekih novih putova, što je često vodilo potpunom negiranju svega što joj pripada. No, kao i u svemu, pogoditi pravi ton i pronaći ispravan pristup iskustvima tradicije veliko je umijeće kojem se treba stalno učiti. Zato je važno nastojanje da se približimo korijenima i počecima neke tradicije, da shvatimo što ju je pokretalo u njezinoj mladosti i u čemu je bila njezina vitalna snaga.
Prisjetimo li se latinskog značenja riječi traditio – “predaja”, “predavanje” ili tradere – “predati”, vidjet ćemo da u svom izvornom značenju pojam tradicije sugerira živi prijenos. A predati nekome nešto ima smisla ako to može prijeći mostom vremena, ako to vrijedi i čuvati i davati. Tradicija je poput žive vatre koja nam može osvijetliti put koji stvaramo, put koji vodi prema naprijed i gore. I zato je tradicija u najboljem smislu riječi univerzalna, naša; zajedničko blago svih ljudi koji su bili, koji jesu i koji će biti…
Sadržaj
Pojam vladara u Starom Egiptu
Poimanje vladara i kraljevske vlasti u starom Egiptu omogućuje nam približiti njegov tajanstveni svijet. Egipćanima je zemaljski Egipat bio slika nebeskog Egipta. Kao što su božanstva imala zadaću održavati red na nebu, faraon, koji je smatran sinom Božjim, činio je to isto na zemlji. Vladari su, zajedno s narodom, složno nastojali ispuniti svoju dužnost i očuvati sklad, što je rezultiralo najmanje tritisućljetnim postojanjem Egipta.
Heliopoliska eneada
Unutrašnji zidovi piramida V. i VI. dinastije nose zapise s prikazom egipatske kozmogonije, religije i kulture. Jedan od najstarijih takvih tekstova pronađen je nadomak Kaira, u nekadašnjem Heliopolisu, gradu boga Sunca-stvoritelja, i govori o postanku eneade, devetero bogova, i njihovim ulogama u stvaranju i održavanju svijeta. Eneada opisuje put silaska nevidljivog u vidljivo tijekom kojeg se gradio most od neba do zemlje, od božanskog do ljudskog.
Udahnuti život moralnim vrijednostima
Uzdrmani moralni temelji uzrok su svih problema s kojima se suočava moderni svijet. Očarani smo formama umjesto sadržajem, okrenuti vlastitoj koristi i ugodi pa zatvaramo oči pred onima koji očekuju našu solidarnost. Svi duboko u sebi znamo što je dobro, ali to ne živimo. Potrebno je probuditi duh plemenitosti i solidarnosti. Svatko od nas može činiti dobro, biti bolji, pravedniji i djelotvorniji kako bismo obogatili živote drugih ljudi i nas samih. Oživljavanje moralnih vrijednosti preduvjet je za osvit novog i boljeg vremena.
Rainer Maria Rilke – Pisma mladom pjesniku
Pisma mladom pjesniku odgovori su velikog njemačkog pjesnika i filozofa Rilkea na upit pjesnika-početnika Kappusa o njegovim pjesničkim pokušajima. Rilke malo dotiče samo pjesništvo, uglavnom mu prenosi vrijedne životne spoznaje. Savjetuje mu da se okrene vlastitoj nutrini, da sluša nutarnji glas, da stekne čvrstinu i sigurnost u sebe učeći od prirode. Naglašava važnost strpljivosti i ustrajnosti na putu jer poezija je plod autentične spoznaje proizašle iz zrelog iskustva. Zato su Pisma bezvremena i korisna svima onima koji teže umijeću življenja.
Beethovenova Oda radosti
Povodom obilježavanja 250 godina rođenja Ludwiga van Beethovena prisjećamo se ovog glazbenog genija koji je često nazivan glazbenim divom i inovatorom. Središnje mjesto u njegovim instrumentalnim djelima pripada simfonijama, a kruna svih jest 9. simfonija koju je stvarao skoro deset godina. Nadahnuta je Odom radosti njemačkog pjesnika i filozofa Friedricha Schillera koja slavi ideal bratstva i ujedinjenosti čovječanstva. Zapanjuje da je Odu radosti završio i dirigirao praizvedbom kada je već sasvim izgubio sluh.
Ljepota postaje… glazba
O postanku glazbe postoje brojne teorije, a jedna od njih je da je glazba proizašla iz čovjekove čežnje za komunikacijom s božanskim. Prava se glazba uistinu rađa kada postoji nešto uzvišeno što se želi izraziti i prenijeti i duboki je izraz duhovne potrebe. Takva glazba glasnica je ljepote, ona dira naše najtananije strune i svojom nas ljepotom prožima i harmonizira. Sve su tradicije u glazbi prepoznavale njezinu moć, Pitagora je liječio pomoću glazbe, a moderna muzikoterapija ponovno otkriva njezinu terapijsku, etičku i estetsku ulogu.
Savršena riječ skrivenija je od dragog kamena, pa ipak se može naći i kod sluga koji melju žito.
Ptahotep
