Jorge Ángel Livraga – osnivač i prvi predsjednik međunarodne Nove Akropole

Izvadak iz radio-intervjua održanog u Buenos Airesu, 1975. g.

Možete li nam ukratko izložiti vaše filozofske ideje?

JAL: Smatra se da je filozofija grčki izum. No, pojam filozofija znači ljubav prema mudrosti ili težnja prema mudrosti i smatram da se filozofija kao težnja prema mudrosti rodila s čovječanstvom. Ljudi su uvijek tražili istinu, nastojali upoznati suštinu stvari. Zato pod filozofijom shvaćam prirodnu sklonost čovjeka da traži ono temeljno, one elemente koji su neophodni za njegovo postojanje kao misaonog bića i bića koje je dio Univerzuma.

No, takvo traganje uključuje i druga područja ljudskog djelovanja, a ne samo ono što se danas podrazumijeva pod filozofijom. Na primjer, zar ne može znanstvenik ili umjetnik biti filozof?

JAL: Naravno. U razdoblju antike filozofijom se smatrala svaka težnja prema mudrosti, neovisno o tome odvija li se to traganje kroz umjetnost, znanost, politiku ili literaturu.

No, u vrijeme Descartesa došlo je do podjele na različite smjerove koji su se sve više diferencirali.

Danas (kad kažem danas ne podrazumijevam samo ovu godinu, nego cijelo naše stoljeće) čovjek pridonosi dezintegraciji kulture. Suvremenu kulturu karakterizira težnja prema specijalizacijama, a rezultat toga je da su se ljudi podijelili na liječnike, pjesnike, književnike i tako dalje, koji zapravo svi mogu biti filozofi.

Pretpostavljam da se vaši filozofski pogledi ne temelje samo na klasičnim izvorima…

JAL: Za mene je osnovni izvor klasična filozofija. Mislim da su kasniji filozofi samo iznova otkrivali i primjenjivali drevne postavke. Time ni u kojem slučaju ne želim umanjiti zasluge mislilaca koji su se u svim vremenima bavili istim problemima. No, vjerujem da nema ničeg novog pod Suncem. Prema mom filozofskom uvjerenju, radi se o traganju za izvorima. Baveći se perifernim područjima filozofije samo smo zamutili vodu i sada trebamo tražiti njezine izvore i korijene u dubinama povijesti. Moguće ih je naći u drevnim tekstovima Istoka ili u klasičnim raspravama Zapada.

Danas se filozofom smatra čovjek koji je udaljen od stvarnosti. Zanima nas kakva je vaša predodžba, kao filozofa, o svijetu koji nas okružuje?

JAL: Ne mislim da se filozof treba izolirati od stvarnosti. Ako zaista traži istinu, pravu realnost, prije svega mora sudjelovati u stvarnosti koja ga okružuje. Ne mislim da se filozof treba udaljiti od svijeta, naprotiv, on ima odgovornost pred poviješću i vremenom u kojem živi.

Na primjer, Platon je za nas klasična, na neki način apstraktna ličnost. No i Platon, i Aristotel i Seneka živjeli su bez sumnje u svom vremenu. Ne samo da su bili izuzetne pojave svoje epohe, oni su je dobro razumjeli. Dakako da se ni suvremeni filozof ne smije potpuno udaljiti od svijeta jer on treba nastojati razumjeti i objasniti taj svijet, ali ne zato da bi opravdavao postojeće stanje­, nego ­da ga poboljša.

Smatram da je sadašnjost karika vrlo dugog lanca koji povezuje prošlost i budućnost. Filozof treba nastojati sagledati cjelinu, a ne samo povijesni trenutak koji mu je dodijelila sudbina. Ipak, govoreći to ni u kojem slučaju ne želim reći da on treba zanemarivati vrijeme u kojem živi. Uvjeren sam da se filozofa dotiču svi ljudski problemi, bili oni duhovni ili materijalni, ekonomski ili socijalni, politički ili bilo koji drugi.

stupovi

Gospodine profesore, kako je nastala Nova Akropola? Znamo da je nastala u Argentini, no kako je do toga došlo?

JAL: Mislim da je pojava Nove Akropole bila potreba vremena, potreba koja je skriveno živjela u onima koji su, kao i ja, studirali prije dvadeset godina. Osvijestio sam tu potrebu kada sam shvatio da fakulteti daju informacije, ali ne pomažu formiranju pogleda na svijet. Ako su se i proučavala djela klasika, bilo je to uvijek previše ograničeno. Istočna se filozofija potpuno ignorirala, a njezino poučavanje prepušteno je ljudima koji nisu imali fakultetsko obrazovanje. Smatralo se da je povijest težak teret koji po mogućnosti treba odbaciti i što prije zaboraviti. Za nas je, naprotiv, povijest temelj onoga što će se izgraditi u budućnosti.

Sve to dovelo je do toga da je nas nekoliko mladih studenata odlučilo osnovati Novu Akropolu. Počeli smo izdavati časopis, počelo se okupljati sve više ljudi i napravljen je program učenja. Zatim smo se proširili i na druge zemlje i počeli putovati po cijelom svijetu. To nam je omogućilo da prikupljamo tekstove, stječemo znanja te uspostavljamo kontakte s intelektualnim centrima.

Kakav je vaš stav prema znanosti?

JAL: Znamo da se znanost temelji na eksperimentima usmjerenim na otkrivanje općih zakona prirode koji upravljaju materijom. Danas se to svodi na pitanje: kako se zbiva neki događaj? Mi postavljamo drugačije pitanje: zašto se zbiva taj događaj?

Nije dovoljno poznavati i klasificirati, na primjer, živa bića ili tkivo nekog organa, potrebno je i postavljati pitanja ‘zašto?’ i ‘zbog čega?’. Što je izvor kozmičke težnje za biološkom organizacijom? Zašto uopće postoje organizmi? Tu se susreću filozofija i znanost koja postaje još jedan instrument potrage za znanjem.

Smatramo da znanost mora imati pozitivnu ulogu. Općepoznato je da danas sredstva za naoružanje i vojnu propagandu uvelike premašuju izdatke za istraživanje lijekova, rješavanje socijalnih problema… Kada bi znanstvenik bio prosvijećen u području transcendentalne filozofije, nastojao bi pronaći pravu mjeru i više raditi za dobro čovječanstva.

Što možete reći o umjetnosti?

JAL: Što se tiče umjetnosti, problemi su isti. Promatramo li slikarstvo, glazbu ili druge načine umjetničkog izražavanja, danas se pod umjetnošću podrazumijeva prije svega izražavanje osobnih osjećanja. No, ono što osjećamo nije uvijek istinsko i čisto. Često su naši osjećaji proturječni i mijenjaju se i tijekom dana. Trebamo se vratiti onim kanonima znanosti i umjetnosti koji će nam omogućiti susret s filozofijom. Točnije, umjetnost se treba vratiti na one vječne puteve od kojih se, na primjer, nikada nisu odvajale kineska i japanska umjetnost.

Umjetnički se rad treba promatrati kao sredstvo izražavanja smisla – filozofskog, religioznog ili prirodnog. Slikati ne treba zato što želimo, nego zato što je to duhovna potreba. Treba slikati ono što u sebi nosi poruku koja može biti shvaćena. Danas se često susrećemo s radovima u likovnoj umjetnosti koji mogu biti razumljivi samo maloj grupi posvećenih ili naprosto izazvati rasprave i stvoriti niz mišljenja. No, tada nam umjetnost nije potrebna jer jednostavno promatranje prirode može čovjeka čak više nadahnuti na plemenita djela nego ti proizvodi pseudoumjetnosti.

umjetnost

Profesore Livraga, ima li Nova Akropola nov, konkretan pristup području obrazovanja?

JAL: Da, naravno. Smatramo da je važno obrazovanje ljudi, a ne promjena društvenog sustava. Beskorisno je mijenjati političke, socijalne ili ekonomske strukture dok ljudi nisu obrazovani.

Potrebno nam je novo obrazovanje koje se temelji na moralu, a ne samo na intelektu. Predlažemo da njegov temelj – kao zvijezda vodilja, kao glavno usmjerenje – bude primjer velikih ličnosti svjetske povijesti. Pritom ne podržavamo one koji grade kult nasilja.

Ako se mladima uporno nudi kult nasilja, kult zločinaca koji na televiziji izgledaju romantično i čak simpatično, ako normalnim postaje otmica djece i žena, kršenje pravnih i etičkih normi, nikada nećemo izgraditi svijet koji će biti bolji, nego ćemo se ponovno vratiti zakonima džungle, pri čemu svatko treba imati oružje da bi se zaštitio. To nas vodi novom srednjovjekovlju i trebali bismo se zamisliti nad tim.

Gospodine profesore, što je sloboda?

JAL: Smatram da je sloboda sredstvo, a ne cilj. Sloboda može biti dobra i loša, ovisno o tome kako se njome koristimo. Sloboda je kao nož. Nož u rukama zločinca je nešto loše, nož u rukama kirurga može spasiti život bolesnika. Sloboda u rukama mudrih ljudi služit će na dobro naroda, a u rukama neukih ljudi, u rukama ljudi koji su stalno u vlasti svojih strasti i egoističnih ambicija, sloboda će biti sredstvo za opravdanje grabeži, ubojstva ili ugnjetavanja slabijih.

Mislite li da čovječanstvo treba težiti mudrosti da bi dostiglo slobodu?

JAL: Da, tako mislim. Vjerujem da čovječanstvo prirodno naginje filozofiji i teži mudrosti. Kada danas govorimo o slobodi, trebamo se zapitati: ‘Sloboda od čega?’ ili ‘Sloboda za što?’ Pojam slobode pretpostavlja oslobođenje od nečega. Ako se oslobađam od svojih vrlina, tada je moja sloboda negativna. Ako se oslobađam od svojih nedostataka, tada je pozitivna. Tako, sloboda sama po sebi nije ni pozitivna ni negativna. Naravno, danas je sloboda svima na jeziku. Svi govore o slobodi, no ponavljam, potrebno je razmisliti: sloboda od čega, sloboda za što i na kraju, sloboda u čijim rukama?

Isto tako pozitivna kao sloboda može biti i pokornost, jedno je povezano s drugim. Kada se, na primjer, pokoravamo lošem čovjeku, tiraninu, tada postajemo oruđe njegovih loših osobina. Kada se, naprotiv, pokoravamo dobrom čovjeku, kada se pokoravamo mudrosti ili visokim moralnim principima, tada postajemo oruđe dobra. Može se reći da se sloboda i pokornost ne isključuju, nego se nadopunjuju.

Čovjek koji je istinski filozof nosi unutar sebe slobodu i pokornost u harmoničnom odnosu kao dva načina izražavanja iste stvarnosti i iste potrage.

Profesore Livraga, ima li Nova Akropola neke ciljeve?

JAL: Da, postoje tri osnovna načela koja mogu izložiti.

Nova Akropola teži izgradnji bratstva među ljudima, muškarcima i ženama koji ne osjećaju odvojenost od drugih zbog boje kože, vjere predaka ili osobnih uvjerenja, ljudima koji se više oslanjaju na ono što ih ujedinjava nego na ono što ih razlikuje.

Nova Akropola predlaže usporedno proučavanje na području znanosti, umjetnosti i politike te, na kraju, svega onoga što je u službi ljudske kulture, zato što samo na taj način čovjek može naučiti razumjeti i birati. Osim toga, tako se uočavaju ograničena, opasna tumačenja, jer često onaj koji je pročitao jednu jedinu religioznu knjigu, odbacuje brojne druge samo zato što ih ne poznaje. Kada bi ih poznavao, uvidio bi da sve one sadrže istu istinu, poruku koja se razlikuje samo formom, maskom koja odgovara konkretnom povijesnom trenutku ili zemljopisnom području.

Nova Akropola predlaže proučavanje prirode, istraživanje svega onoga što još nije istraženo, a time i samog čovjeka i njegovih dubinskih aspekata: psiholoških, mentalnih, osjećajnih i evolucijskih. Što čovjek više upoznaje sebe, to će se bolje odnositi prema sebi.

svjetionik

I na kraju, gospodine profesore, molimo Vas da kažete nekoliko riječi našim slušateljima.

JAL: Neću improvizirati, reći ću jednu od izreka koju često ponavljam. Trebamo težiti ne samo novom svijetu, nego boljem svijetu. Mislim da novo samo po sebi nema vrijednosti, ne zanima nas novost radi novosti. Novo je vrijednost samo u onoj mjeri u kojoj nas vodi prema dobru, vrlini i djelotvornosti.