Stara Indija – Učenje o reinkarnaciji

Prema indijskoj tradiciji, univerzum živi tijekom svojih velikih ciklusa aktivnosti i neaktivnosti, tijekom svojih "dana" i "noći". Sve je podvrgnuto zakonu ciklusa, pa tako i čovjek koji svoje cikluse aktivnosti i neaktivnosti naziva "život" i "smrt". Bezbrojnim ciklusima života i smrti on prolazi putem usavršavanja sve dok se ne ostvari kao čovjek.

Intervju s Jorgeom Ángelom Livragom

Osnivač Nove Akropole, prof. Jorge Ángel Livraga, u radio intervjuu iz 1975. godine govori o filozofiji kao težnji da se upozna suština stvari i o filozofskim izvorima koje je moguće naći u drevnim tekstovima Istoka i u klasičnim raspravama Zapada. Iznosi svoje filozofske poglede o znanosti, umjetnosti, slobodi te se prisjeća nastanka Nove Akropole koju je osnovao zajedno s nekoliko studenata entuzijasta. Govori o ciljevima i načelima Nove Akropole te ističe važnost obrazovanja.

Thich Nhat Hanh – Put usredotočenosti

Thich Nhat Hanh vijetnamski je zen-budistički redovnik, učitelj i mirotvorac. Za vrijeme Vijetnamskog rata osnovao je humanitarnu organizaciju koja je radila na obnovi ratom razorenih sela te pokret angažiranog budizma koji je promicao aktivnu ulogu pojedinaca u stvaranju promjena. Prognan iz domovine, širom svijeta utemeljio je brojne centre za primijenjeni budizam, napisao je stotinjak knjiga, utemeljio je budističko sveučilište, nakladničku kuću... U svojoj knjizi Mir je svaki korak sažeto i jednostavno iznosi duboko učenje budizma, govoreći o svim dobrobitima sabranosti i usredotočenosti u sadašnjem trenutku koje nam pomažu u vraćanju poljuljane nutarnje ravnoteže i mira.

Filozofija u drevnom Egiptu

Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.

Duh renesanse

Knjiga Duh renesanse razotkriva izvore i pokretače povijesnog razdoblja u kojem se mijenja skučeni srednjovjekovni svjetonazor i otvaraju novi horizonti. Renesansa je imala polazište u ponovnom otkriću vrijednosti antičkih tradicija i njihovoj prilagodbi novom vremena, što je oblikovalo novu sliku svijeta i novo shvaćanje čovjeka. Humanistički ideal renesanse bio je učiniti čovjeka slobodnim i dostojanstvenim kako bi izgrađivao novi i bolji svijet.

Arhita iz Taranta – filozof i vladar

Platonov suvremenik, grčki filozof i vladar, Arhita iz IV. st. pr. Kr. predstavnik je pitagorejske filozofske škole i karika je u lancu prijenosa pitagorejskog učenja sve do renesanse. Ostvario je značajan doprinos na područjima aritmetike, geometrije, mehanike, fizike i glazbe. Matematiku povezuje s etikom i politikom pomoću umijeća mjerenja, antičkog ideala povezanog s vrlinom umjerenosti. Arhita je poslužio Platonu kao uzor vladara filozofa koji u njegovoj Državi ostvaruje ideal pravednosti.

Aristotel – Aleksandar helenske filozofije

Ove godine UNESCO obilježava 2400. godišnjicu rođenja grčkog filozofa Aristotela, najznamenitijeg Platonova učenika i učitelja Aleksandra Makedonskog. Aristotelov motrilački dar, iznimno široki znanstveni interesi te duboko filozofsko znanje učinili su ga univerzalnim genijem starog vijeka. Zbog svog neumornog istraživanja i enciklopedijskog znanja, Aristotel je s pravom nazvan „Aleksandrom Makedonskim helenske filozofije“ jer je objedinio i sistematizirao sva helenska znanja kao što je Aleksandar ujedinio tadašnji svijet.

Pitagorino učenje – II. dio

Ideja o besmrtnosti ljudske duše bila je temelj pitagorejske filozofije. Njen je cilj bio oslobođenje duše od ciklusa ponovnog rađanja, harmoniziranje tijela i duha kako bi tijelo prestalo biti zaprekom prihvaćanja poruka Višeg Ja. Platon kaže da je Pitagora svojim učenicima prenio poseban model života koji se temeljio na potrazi za istinom i Dobrim pomoću spoznaje koja pročišćava, uzdiže čovjeka i vodi ga sjedinjenju s božanskim.

Pitagorino učenje – I. dio

Suprotno današnjem shvaćanju toga pojma, Pitagori i njegovim učenicima matematika je bila više od znanosti o brojevima. Matematika kao jezik simbola omogućavala je razumijevanje prirodnih zakona. Temelj pitagorejskog učenja je harmonija, jedan od prirodnih zakona, princip reda kozmosa koji se odražava i kao vrlina, muzička harmonija ili kao muzika sfera u kretanju nebeskih tijela...

Eklekticizam – u potrazi za istinom

Eklekticizam je filozofski pristup kojim se nastoji ući u dubinu ideja, usporediti ih, izabrati onu koja je najvrednija prihvaćanja i usvojiti je. U tom smislu eklekticizam je traganje za istinom, a ne beskorisna rasprava, nedostatak uvjerenja te površno i neodređeno povezivanje teza različitih teorija s čime se taj pojam danas povezuje.

Francis Bacon – O dobroti i dobroj naravi

Dobrota je po Baconu najveća od svih vrlina, božansko je obilježje i duboko je utisnuta u ljudsku prirodu. Naziva je i navikom i sklonošću koje nas čine ljudima i povezuju s drugima jer čovjekovo srce nije otok odsječen od drugih zemalja već kopno koje je vezano s njima. Savjetuje činjenje dobra jer ono vodi općem ljudskom dobru. Ipak, kaže da se može pogriješiti i u ovoj vrlini pa ukazuje na važnost razboritosti i odmjerenosti.

Platonovo sedmo pismo

Platonovo Sedmo pismo govori o ideji filozofa vladara koji, prije svega, vlada sobom i stekao je dovoljno životnog iskustva da bi mogao upravljati državom. Mudar je i pravedan, posjeduje praktično znanje, umjeren je, hrabar i razborit, te stalno preispituje vlastite postupke. S tom je idejom Platon otputovao u Sirakuzu te je na takav način života i vladanja nastojao potaknuti njezine tiranske vladare.