Marsove umjetnosti

Marsove umjetnosti starorimski je naziv za borilačka umijeća koja nalazimo u različitim oblicima u svim dijelovima svijeta. U svojoj osnovi nijedna borilačka vještina nije namijenjena destrukciji, već upravo obrnuto, miru i harmoniji. Svaki istinski ratnik, vitez, junak, antički heroj uvijek je djelovao plemenito i humano, u skladu s dubokim moralnim principima, koristeći svoju vještinu samo u službi dobra i pravde. Iako je danas njihov nutarnji aspekt zaboravljen, sve Marsove umjetnosti sadrže istu filozofiju čija je zadaća u prvom redu formiranje čovjeka usmjereno prema zaštiti i uzdizanju svih živih bića u prirodi.

Kodeks samuraja

Kodeks samuraja, japanskih ratnika i vitezova, nepisani je skup viteških moralnih načela. Sastoji se od nekolicine maksima koje su se prenosile usmenim putem ili su zabilježene perom nekog slavnog samuraja. Porijeklom iz samurajske obitelji, iznimno svestrani Inazo Nitobe, koji je živio krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, u svojoj knjizi Bushido – kodeks samuraja izlaže osnovna načela samurajskog morala i etike čiji je glavni cilj bio čvrst i ispravan karakter. U osnovi te etike nalazi se trolist: Mudrost, Dobrohotnost i Hrabrost, pa je knjiga ujedno dragocjen putokaz za svakodnevni život.

Viktor Frankl – nečujan vapaj za smislom

Austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl neposredno je upoznao sav užas holokausta kroz četiri koncentracijska logora i smrt više članova obitelji. Umjesto prepuštanja očaju i tuzi, posvetio se potrazi za smislom. Na temelju životnih iskustava i vlastitih spoznaja utemeljuje logoterapiju, psihoterapijski pravac usredotočen na pronalaženje smisla. U djelu Nečujan vapaj za smislom govori o osnovnim načelima logoterapije i daje prikaz logoterapijske tehnike uz niz savjeta za svakodnevni život. Naglašava da je smisao jedinstven i da ga svatko mora pronaći sam za sebe.

Filozofija umjetnosti u renesansi

Izbor iz knjige Duh renesanse Isabelle Ohmann i Fernanda Schwarza govori o renesansnoj filozofiji umjetnosti. Duh novog vremena najjasnije se očitovao u vizualnoj umjetnosti, pa se tome pridavala i najveća važnost. Umjetnik kao most između vidljivog i nevidljivog postaje tumač skrivenog. U njegovoj umjetnosti sjedinjuje se estetsko i etičko, a središnje mjesto zauzima Ljepota. Ona omogućuje uzdizanje prema viziji onog božanskog koje preobražava i oplemenjuje.

Put

Put kao pojam podrazumijeva usvajanje učenja iskušanih u praksi s ciljem ostvarenja čovjekove evolucije. Stupivši na Put, čovjek prolazi iskušenja čije nadilaženje zahtijeva svjesnu promjenu u razmišljanju, osjećanju i djelovanju, odnosno transformaciju nas samih. Na Putu se mijenja, kali i sve više približava svojoj arhetipskoj prirodi. Pojam puta poznavale su sve velike civilizacije prošlosti i posjedovale su vlastite verzije, no različiti putevi vode istom krajnjem cilju: povratku izvoru iz kojeg je sve proizašlo.

Kant i metafizika

Veliki njemački filozof Immanuel Kant jedan je od posljednjih velikih filozofa Zapada. Središnja tema njegovih istraživanja bila je metafizika koja se bavi onim nadosjetilnim, iako je živio u vremenu filozofskog empirizma za koji svaka razumska spoznaja dolazi isključivo iz osjetilnog iskustva. Dokazavši da ne potječu svi elementi spoznaje iz iskustva, Kant je u metafizici napravio kopernikanski obrat. Smatrao je da se ne može biti ravnodušnim pred metafizičkim pitanjima jer metafizika je "stavljena u nas od same prirode".

Stara Indija – Učenje o reinkarnaciji

Prema indijskoj tradiciji, univerzum živi tijekom svojih velikih ciklusa aktivnosti i neaktivnosti, tijekom svojih "dana" i "noći". Sve je podvrgnuto zakonu ciklusa, pa tako i čovjek koji svoje cikluse aktivnosti i neaktivnosti naziva "život" i "smrt". Bezbrojnim ciklusima života i smrti on prolazi putem usavršavanja sve dok se ne ostvari kao čovjek.

Intervju s Jorgeom Ángelom Livragom

Osnivač Nove Akropole, prof. Jorge Ángel Livraga, u radio intervjuu iz 1975. godine govori o filozofiji kao težnji da se upozna suština stvari i o filozofskim izvorima koje je moguće naći u drevnim tekstovima Istoka i u klasičnim raspravama Zapada. Iznosi svoje filozofske poglede o znanosti, umjetnosti, slobodi te se prisjeća nastanka Nove Akropole koju je osnovao zajedno s nekoliko studenata entuzijasta. Govori o ciljevima i načelima Nove Akropole te ističe važnost obrazovanja.

Thich Nhat Hanh – Put usredotočenosti

Thich Nhat Hanh vijetnamski je zen-budistički redovnik, učitelj i mirotvorac. Za vrijeme Vijetnamskog rata osnovao je humanitarnu organizaciju koja je radila na obnovi ratom razorenih sela te pokret angažiranog budizma koji je promicao aktivnu ulogu pojedinaca u stvaranju promjena. Prognan iz domovine, širom svijeta utemeljio je brojne centre za primijenjeni budizam, napisao je stotinjak knjiga, utemeljio je budističko sveučilište, nakladničku kuću... U svojoj knjizi Mir je svaki korak sažeto i jednostavno iznosi duboko učenje budizma, govoreći o svim dobrobitima sabranosti i usredotočenosti u sadašnjem trenutku koje nam pomažu u vraćanju poljuljane nutarnje ravnoteže i mira.

Filozofija u drevnom Egiptu

Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.

Duh renesanse

Knjiga Duh renesanse razotkriva izvore i pokretače povijesnog razdoblja u kojem se mijenja skučeni srednjovjekovni svjetonazor i otvaraju novi horizonti. Renesansa je imala polazište u ponovnom otkriću vrijednosti antičkih tradicija i njihovoj prilagodbi novom vremena, što je oblikovalo novu sliku svijeta i novo shvaćanje čovjeka. Humanistički ideal renesanse bio je učiniti čovjeka slobodnim i dostojanstvenim kako bi izgrađivao novi i bolji svijet.

Arhita iz Taranta – filozof i vladar

Platonov suvremenik, grčki filozof i vladar, Arhita iz IV. st. pr. Kr. predstavnik je pitagorejske filozofske škole i karika je u lancu prijenosa pitagorejskog učenja sve do renesanse. Ostvario je značajan doprinos na područjima aritmetike, geometrije, mehanike, fizike i glazbe. Matematiku povezuje s etikom i politikom pomoću umijeća mjerenja, antičkog ideala povezanog s vrlinom umjerenosti. Arhita je poslužio Platonu kao uzor vladara filozofa koji u njegovoj Državi ostvaruje ideal pravednosti.