Eckhart Tolle, pisac i naš suvremenik, rođen je u Njemačkoj, a svoje je školovanje završio na londonskom sveučilištu. U dvadeset i devetoj godini prolazi duboku nutarnju krizu koja iz temelja mijenja njegov život. Okreće se onom nutarnjem, duhovnom i tu pronalazi smjernice i odgovore na temeljna životna pitanja. Tako i nastaju njegova poznata djela Moć sadašnjeg trenutka, Nova Zemlja, Govor Tišine

Kao najveći čovjekov “problem” ističe to što ne poznaje samoga sebe. Ukazuje nam na naše humane sposobnosti koje još uvijek nismo osvijestili i aktivirali te na naše prirodne ljudske slabosti, upućuje nas kako ih prepoznavati i kako ih nadilaziti.

Njegova nas djela suočavaju s našom ljudskom stvarnošću koja nije jednostavna i laka, ali nam daju i pozitivno usmjerenje kako progledati i nadići sve ono što nas sputava.

U svojoj knjizi Govor Tišine, u jasnom i sažetom obliku, ali duboko dotičući ono najvažnije, govori o različitim aspektima života čovjeka. Tim kratkim mislima otvara nam nove horizonte i ulijeva nadu da se možemo osloboditi mnogih patnji i bola i postati istinski sretniji.

Eckhart-Tolle-leptir

Govor tišine

Vaš najskriveniji osjećaj vlastitog ja, onog tko vi jeste, neodvojiv je od tišine. To je onaj Ja Jesam koji leži dublje od imena i oblika.

Kad god vas okružuje tišina, osluhnite je. Jednostavno je zamijetite. Obratite pažnju na nju. Oslu­škivanje tišine budi u vama dimenziju mira, jer tišine možete postati svjesni samo kad ste mirni.

Evo nove duhovne metode za vas: Vlastite misli ne shvaćajte previše ozbiljno.
Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ograničava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvaćate da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste.
Mudrost nije proizvod misli. Duboka spoznaja stvarne mudrosti izvire iz jednostavnog čina kad nekome ili nečemu posvetite potpunu pažnju. …
Pažnja iscjeljuje odvojenost.

Um neprestano traga ne samo za hranom za razmišljanje, nego i za hranom svog identiteta, osjećaja vlastitog ja. Na taj način nastaje ego i neprestano ponovno stvara samog sebe.
Mislima stvoreno ja osjeća se nepotpunim i nesigurnim. Zbog toga su njegove prevladavajuće emocije i pokretačke sile strah i željenje.

Egoično ja uvijek je zaokupljeno traženjem. Traga za što više stvari koje bi moglo dodati sebi kako bi se osjećalo potpunijim. To objašnjava kompulzivnu zaokupljenost ega budućnošću.
U samo ustrojstvo egoičnog ja utisnuta je potreba da se suprotstavlja, odupire i isključuje ostale, kako bi zadržao osjećaj odvojenosti o kojemu ovisi njegov opstanak. Stoga uvijek postojim “ja” protiv “drugih”, “mi” protiv “njih”.
Ako nema ja, nema ni problema“, rekao je budistički učitelj kad su ga zamolili da objasni dublji smisao budizma.

Zaboravili smo da stijene, biljke i životinje znaju. Zaboravili smo kako biti – biti mirni, biti ono što jesmo, biti ondje gdje je život: Ovdje i Sada.
Postanite svjesni mnoštva jedva čujnih zvukova prirode – šuštanja lišća na vjetru, šuma kišnih kapi, zujanja kukaca, prvog ptičjeg cvrkuta u zoru. Potpuno se predajte činu slušanja. S onu stranu zvukova skriva se nešto obuhvatnije: svetost koju ne možete razumjeti mišlju.
Velik, tih prostor drži sveukupnu prirodu u svom zagrljaju. Isto tako obuhvaća i vas.
Tek kad se umiri vaš bučan um, možete se na dubokoj razini povezati s prirodom i osloboditi se osjećaja odvojenosti kojeg je stvorilo pretjerano razmišljanje.

Kako je samo prekrasno osloboditi se žudnji i strahova u odnosima! Ljubav ništa ne želi i ničeg se ne plaši.
Kad bi prošlost neke osobe bila vaša prošlost, njezina patnja vaša, njezina razina svijesti vaša, tada biste razmišljali i postupali upravo kao i ona. Takvu spoznaju prati opraštanje, suosjećanje, mir.
Većina je ljudskih odnosa ograničena na razmjenu riječi, odnosno na carstvo misli. Prijeko je potrebno u odnose, osobito bliske, unijeti malo tišine.
Drugi način unošenja tišine u odnos jest istinsko slušanje. Kad uistinu slušate nekoga, budi se dimenzija tišine koja postaje bitan dio odnosa.

Kad se sprijateljite sa sadašnjim trenutkom, osjećat ćete se kao kod kuće gdje god se nalazili. Ako se ne osjećate ugodno u Sadašnjem trenutku, nelagodu ćete nositi sa sobom kamo god pošli.
Podjela života na prošlost, sadašnjost i budućnost proizvod je uma, i u konačnici puki privid. Prošlost i budućnost su misaoni oblici, mentalne apstrakcije. Prošlosti se možemo sjećati samo u Sadašnjem trenutku. … Budućnost je, kada se dogodi, Sadašnji trenutak. Stoga je Sadašnji trenutak jedini stvaran, jedino što uvijek postoji.
Onog trenutka kad pažnju usmjerite na Sadašnji trenutak, spoznajete da je život svet. Kad ste prisutni, sve što zamjećujete postaje sveto. Što više živite u Sadašnjem trenutku, to više osjećate jednostavnu, ali duboku radost Postojanja i svetosti sveukupnog života.

Eckhart-Tolle-Sunce

Moć sadašnjeg trenutka

Ovdje ste kako biste božanskoj svrsi svemira omogućili da se razotkrije. Eto koliko ste važni!

Pojam ega različitim ljudima označava različite stvari, ali ja ovdje njime označavam lažno ja, stvoreno nesvjesnim poistovjećenjem s umom.
Sadašnji trenutak za ego jedva da postoji. Važnima smatra samo prošlost i budućnost… Ego se neprestano bavi oživljavanjem prošlosti, jer, tko ste bez prošlosti? Neprestano se projicira u budućnost kako bi se pobrinuo za opstanak i ondje pronašao nekakvu vrstu oslobođenja i ispunjenja…
Sadašnji trenutak čuva ključ oslobođenja. Ali sadašnji trenutak ne možete pronaći sve dok ste potpuno poistovjećeni s umom.

Između razmišljanja i emocija nerijetko se stvara krug bez kraja: oni hrane jedno drugo. Misaoni obrazac stvara povećani odraz samoga sebe u obliku emocije, a vibracijska frekvencija emocije hrani izvorni misaoni obrazac…
Uvidi u ljubav i radost, ili kratki trenuci dubokoga spokojstva mogući su kad god dođe do prekida u struji misli. Za većinu ljudi ti se prekidi rijetko i samo slučajno događaju, u trenucima kada um “ostane bez riječi”, katkad potaknut velikom ljepotom… Iznenada se pojavi unutarnja duboka tišina. A u toj tišini javlja se tanana, ali snažna radost, ljubav i spokojstvo. Ljubav, radost i spokojstvo tri su vida stanja unutarnje povezanosti s Bićem.

Žudnja je potraga uma za spasenjem ili ispunjenjem u stvarima vanjskog svijeta i u budućnosti, a predstavlja zamjenu za radost Bića… Zadovoljstvo uvijek izaziva nešto izvan nas, dok radost izranja iz nutrine.

Bol koju sada stvarate uvijek predstavlja neki oblik neprihvaćanja, neki oblik nesvjesnog otpora onome što jest… Jakost boli ovisi o stupnju opiranja sadašnjem trenutku.
Psihičko stanje straha odvojeno je od bilo kakve stvarne i istinske neposredne opasnosti. Javlja se u mnogim oblicima: nelagoda, zabrinutost, tjeskoba, nervoza, napetost, strava, fobija i tako dalje. Takva vrst psihološkog straha uvijek je strah od nečega što bi se moglo dogoditi, a ne strah od nečega što se upravo događa.

Čini se da strah ima mnogo uzroka. Strah od gubitka, neuspjeha, povrede i tako dalje, ali u konačnici sveukupan strah samo je strah ega od smrti i uništenja.
Moć nad drugima jest slabost prerušena u snagu. Istinska moć je u nutrini i uvijek vam je dostupna.

Smrt će otkloniti sve ono što niste vi. Tajna života jest “umrijeti prije smrti” – i otkriti kako smrt ne postoji.

Sadašnji trenutak najdragocjenije je što postoji…Vječna sadašnjost prostor je u kojem se odvija cijeli vaš život, jedini čimbenik koji ostaje trajan. Život je sada. Nikada nije bilo razdoblja u kojem vaš život nije bio sada, niti će ga ikada biti. Drugo, sadašnji trenutak jedina je točka koja vas može odvesti s onu stranu granica uma. To je jedina točka pristupa bezvremenom i bezobličnom carstvu Bića.

Od drevnih vremena, duhovni majstori sviju tradicija ukazivali su na Sadašnji trenutak kao ključ koji otvara vrata duhovne dimenzije… Cijela se suština zena sastoji u hodu oštricom Sadašnjeg trenutka..
Sadašnji trenutak također je najvažniji u učenju sufizma, mističkog ogranka islama…
Stoga se ne brinite za plodove svojih djela – tek usmjerite pažnju samom djelu. Plodovi će doći sami. To je moćna duhovna praksa. U Bhagavad Giti, jednom od najstarijih i najljepših duhovnih učenja koja postoje, nevezanost za plodove rada naziva se karma yoga. Opisuje se kao put “posvećena djelovanja”.

Sve što postoji posjeduje Biće, suštinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Čak i kamen posjeduje zametke svijesti; inače ne bi postojao, a njegovi bi se atomi i molekule raspršili. Sve je živo. Sunce, Zemlja, biljke, životinje, ljudi – sve su to izrazi svijesti na različitim stupnjevima, svjesnost koja se očituje kao oblik.

U svakom slučaju, sve ono što je u vašoj osobnosti stvarna ili istinska vrijednost zapravo je vaša prava priroda koja se probija na površinu. To nikada ne možete izgubiti. Nikada ne možete izgubiti ono što je vrijedno i stvarno… Tako ćete spoznati da je smrt privid, upravo kao što je privid i poistovjećenost s oblikom. Smrt je tek okončanje privida. Bolna je samo ako se čvrsto držite privida.

Većina ljudi traga za tjelesnim zadovoljstvima ili za različitim oblicima psiholoških zadovoljstava jer vjeruju kako će ih te stvari usrećiti ili osloboditi straha i osjećaja da im nešto nedostaje… To je potraga za spasenjem iz stanja nezadovoljstva ili nedostatka.
Svako zadovoljstvo koje čovjek postigne uvijek je kratkotrajno, stoga se uvjet zadovoljstva ili ispunjenja najčešće ponovo projicira u neku zamišljenu točku udaljenu od onoga što je ovdje i sada…
Istinsko spasenje je ispunjenje, spokojstvo, život u svoj svojoj punini. Spasenje znači biti ono što jeste, osjećati u sebi dobro koje nema nikakvih suprotnosti, radost Bića koja ne ovisi ni o čemu što se nalazi izvan vas… Rečeno teološkim jezikom, to znači “spoznati Boga” – ne kao nešto izvan sebe, nego kao vlastitu, najskriveniju suštinu. Istinsko spasenje znači spoznati sebe kao neodvojivi dio bezvremenog i bezobličnog Jednog jedinog Života u kojemu se temelji suština svega što postoji.

Većina je ljudi zaljubljena u vlastitu životnu dramu. Njihova priča predstavlja njihov identitet. Ego upravlja njihovim životom… Ono čega se takvi ljudi najviše boje jest okončanje vlastite drame.

Ono što je stvarno nikada ne može umrijeti; umiru samo imena, oblici i prividi.
Spoznaja o toj besmrtnoj dimenziji, vašoj istinskoj prirodi, druga je strana suosjećanja. Na razini dubokih osjećaja sada prepoznajete ne samo vlastitu besmrtnost, nego kroz vlastitu upoznajete i besmrtnost svakog drugog bića. Na razini oblika zajednička vam je smrtnost i nesigurnost postojanja. Na razini Bića zajednički vam je vječan, blistav život.

Priredile: Snježana Tomašević i Lovorka Cvitić