GEJA_ZemljaGEJI

Geju, sveopću majku, ja pjevam, temelja čvrstih,
Staricu časnu što hrani na zemlji sve što postoji.
Sve što hodi po zemlji božanskoj, što pliva u moru
I sve ono što leti – ti hraniš svojim bogatstvom.
Od tebe sinove krasne i plodove ljudi imadu,
Gospo, ti si vlasna da dadeš, a i da uzmeš,
Život ljudima smrtnim. I sretan je onaj kog zdušno,
Od srca počastiš ti! …
Zdravo, majko bogova i suprugo zvjezdanog neba!

Homerove himne

Ideja o Zemlji kao živom planetu prisutna je u različitim oblicima tijekom gotovo čitave povijesti čovječanstva. U grčkoj mitologiji, drevna božica Zemlje i personifikacija samog planeta Zemlje nazvana je Geja. Etimološki, ovaj naziv potječe iz starogrčkog Γαîα ili suvremenog grčkog Γῆ, pri čemu “ge” označava zemlju, dok nastavak “aja” u starogrčkom nazivu potječe od indoeuropskog korijena i označava žensko biće, majku. Antropologinje poput Marije Gimbutas i Barbare Walker smatraju da je Geja kao boginja Majka kasniji oblik predindoeuropske Velike Majke, brižne njegovateljice svih bića, koja se štovala još od razdoblja paleolita.

Ideju o Zemlji kao brižnoj majci, osim u Grčkoj, pronalazimo i u drugim tradicijama. Na području Južne Amerike susrećemo se s Pachamamom, u sumersko-babilonskoj predaji s Aruru, u rimskoj s Terrom, ili je to jednostavno Majka Zemlja kao kod sjevernoameričkih Indijanaca. U Indiji, riječ Gayya označava istovremeno svetu zemlju s kojom je, kažu Indijci, sve povezano i kravu koja mlijekom hrani svoje potomstvo.

GEJA_LovelockNakon srednjovjekovnog razdoblja, renesansa na području Europe ponovno budi ideje o sveprisutnosti života u najrazličitijim obličjima. Leonardo da Vinci i Giordano Bruno otvoreno progovaraju o živim planetima, a nešto kasnije geo­log James Hutton u djelu Teorija o Zemlji 1785. godine iznosi tezu da je Zemlja jedinstven sustav koji upravlja svojim životnim ciklusima. Isto tvrdi i T. H. Huxley u XIX. stoljeću.

U XX. stoljeću engleski kemičar James Lovelock djelomično oživljava drevne zamisli u obliku takozvane teo­rije o Geji koja opisuje Zemlju kao oblik života koji upravlja samim sobom i nalazi se u aktivnom uzajamnom odnosu s bićima koja na njoj žive.

Teorija je tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina naišla na brojna neslaganja, ponajprije darvinista. Bila je protivna konvencionalnom shvaćanju da planet i bića evoluiraju odvojeno. Prigovorili su joj da Zemlja ne može biti živa jer se ne može razmnožavati, budući da je prijenos genetskog materijala putem različitih oblika razmnožavanja prema suvremenim biološkim teorijama jedna od osnovnih karakteri­stika života. Također, zamisao da planet sam upravlja uvje­tima okoliša kako bi stvorio najpovoljnije uvjete za život svojih stanovnika, ovisno o evolutivnoj fazi samog planeta i života na njemu, činila se u potpunosti romantičnom, nevjerojatnom i neznanstvenom. No, Lovelock je na sve ove početne kritike jednostavno odgovarao: Moji prijatelji i kolege će poželjeti da prestanem govoriti o našem planetu kao o obli­ku života. Shvaćam njihovu zabrinutost, ali se ne kajem; da nisam svojedobno počeo razmišljati o Zemlji na takav način, moglo bi se dogoditi da ostanemo ‘znanstveno ispravni’, ali bez uvida u njezinu istinsku prirodu, i na­stavljao tražiti dokaze.

Danas se broj pristalica nešto razrađenije početne teo­rije o Geji vrlo polagano, ali postupno ipak povećava i u posljed­njih desetak godina najveće razumijevanje pronašao je među znanstvenicima koji istražuju različite ekološke znanstvene discipline, a naročito vezano uz probleme onečišćenja okoliša, narušavanja bioraznolikosti i globalnih klimatskih pro­mjena. Znanstvenici koji sudjeluju u velikim međunarodnim programima – Međunarodni program za geosferu i biosferu, Međunarodni program bioraznolikosti Diversitas i Program istraživanja svjetske klime – potpisali su 2001. godine takozva­nu Amsterdamsku deklaraciju u kojoj su se složili oko sljedećeg: Zemlja se ponaša kao jedinstven samoregulacij­ski sustav koji se sastoji od fizičke, kemijske, biološke i ljudske komponente; ljudske aktivnosti značajno utječu na okoliš Zemlje, a globalne promjene se ne mogu razumjeti jednostavnom paradigmom uzroka i posljedica. Teške su za razumjeti i još teže za predvidjeti.

Iako na planet Zemlju ne gledaju kao na entitet ili biće koje proživljava evoluciju zajedno sa svojim stanovnicima, ove su riječi ipak označile odmak od uvriježenog mišljenja biologa koji su smatrali da se organizmi prilagođavaju svom okolišu, ali ga ne mijenjaju, i geologa da se samo geološkim silama može objasniti evolucija atmosfere, Zemljine kore i oceana. Donedavno smo smatrali, kaže Lovelock, da se evolucija organizama odvija u skladu s darvinizmom, a evolucija materijalnog svijeta sukladno geološkim spoznajama. No, teorija Geje gleda na te dvije ranije odvojene evolucije kao na dio jedinstvene povijesti Zemlje, u kojoj se život i njegov fizički okoliš razvijaju kao jedinstven entitet.

GEJA_SantaGEJA_VulkanSljedeća okosnica Lovelockovog istraživanja bili su Zemljini mehanizmi samoregulacije klime koji, prema teoriji o Geji, imaju za cilj održavanje stanja pogodnog za život i koji su se mijenjali kako se milijunima godina razvijao život na Zemlji. Na primjer, tropske prašume su se prilagodile na topli okoliš i velika isparavanja sposobnošću recikliranja vode. Ekosustav to postiže tako da zadržava oblake i kišu iznad šumskog pokrova. No, Lovelock ističe problem da Zemlja pri održavanju mehanizama samoregulacije nije svemoguća i ukoliko ih pretjeranim ljudskim utjecajima poremetimo, može doći do traj­nog narušavanja globalne ekološke ravnoteže, a time i do ugrožavanja opstanka velikog dijela njezinih stanovnika. Znanstvenici procjenjuju da je porast temperature od svega 4°C dovoljan da onesposobi amazonske šume i pre­tvori ih u polupustinju. To bi djelomice bila posljedica lokalnog učinka bržeg isparavanja kiše, ali i globalnih promjena kretanja vjetra.

Jedan od daljnjih primjera samoregulacije klime je povezanost izme­đu dimetilsulfidnih spojeva koje stvaraju oceanske alge i nastanka oblaka koji odbijaju Sunčeve zrake te na takav način služe kao prirodni rashladni mehanizam.

Također, oceanske alge su važne pri održavanju ravnoteže prirodnog učinka staklenika kojim Geja regulira klimu. Učinak staklenika je prirodan proces pomoću kojeg se održavaju atmosferski uvjeti na Zemlji. Jedan od najzastupljenijih stakleničkih plinova je ugljik dioksid koji u najvećoj količini troše upravo oceanske alge, oslobađajući tako atmo­sferu od suvišnih količina ovog plina i održavajući prirodnu ravnotežu.

Međutim, ukoliko ovu ravnotežu poremetimo dodatnim ispuštanjem ugljik dioksida u atmosferu, tada go­vorimo o njezinom onečišćenju koje dovodi do procesa povećanog učinka staklenika i globalnog klimatskog zatopljenja. Globalnim porastom temperature zagrijavaju se i oceani, što ne pogoduje životu algi i općenito dovodi do postepenog širenja područja osiromašenog oceana koja se nazivaju morskim pustinjama. U lančanoj reakciji sma­njivanje mase oceanskih algi dovodi do usporavanja apsorpcije ugljik dioksida iz atmosfere i izostanka stvaranja nad morem bijelih oblaka stratusa koji odbijaju Sunčevo zračenje. Odumiranjem oceanskih algi organska tvar se raspada i sada ono što je preostalo od algi više ne troši nego dodatno oslobađa u zrak ugljik dioksid čime se situacija pogoršava.

Sve ove promjene uvelike utječu ne samo na živi svijet općenito, nego i na čovjeka. Znanstvenici su, kaže James Lovelock, oprezni u svojim predviđanjima i boje se priznati da ponekad ne znaju što će se dogoditi. I zato je potrebno, napominje, mijenjati naše ponašanje prema okolišu, prirodi, planetu. To je lakše ukoliko svoj odnos prema planetu njegujemo kao prema Geji, ukoliko možemo jednostavno zastati, zagledati se i začuditi Zemlji i životu na njoj, nagađati o posljedicama naše nazočnosti. To je alternativa današnjem pogledu na prirodu kao iskonsku silu koju treba pokoriti i savladati.

Navike kojima preko­mjerno narušavamo ekološku ravnotežu ne možemo promijeniti u jednom danu. Većina nas duboko u sebi zna da bi upo­zorenja ekologa i zaljublje­nika u prirodu trebalo poslušati, ali nije spremno ili ne zna što bi trebalo učiniti. Više od svega, kaže Lovelock, mi se ipak na­damo dobrom životu u neposrednoj budućnosti i radije osta­vljamo po strani neugodne misli o nedaćama koje dolaze.

Teorija o Geji još uvijek je u mnogim svojim elementima nedokaziva i stoga na razini radne hipoteze. Međutim, ona je nesumnjivo odraz novih znanstvenih strujanja koja se javljaju posljednjih desetljeća i predstavljaju odmak od konvencionalnih shvaćanja utemeljenih na mehanicizmu i materijalizmu znanstvene misli. Ona otvara brojna nova pitanja, predlaže rješenja, upozorava na moguće posljedice našeg bezobzirnog civilizacijskog ponašanja, ali iznad svega donosi jedno iskreno i toplo poštovanje ovog znanstvenika prema Zemlji i, zašto ne, Majci Geji.

Lovelock zaključuje: Često pomišljam na to da naš racionalni um nikad neće obuhvatiti više od sićušnog djelića svega toga te da naše poimanje Zemlje nije ništa bolje od shvaćanja koje jegulja ima o oceanu u kojem pliva. Život, svemir, svijest, pa čak ni jednostavnije stvari poput vožnje biciklom ne mogu se objasniti riječima. Tek se počinjemo hvatati u koštac s tim novim pojavama, a u kontekstu Geje one su jednako teško shvatljive koliko i gotovo čarobna zapletenost kvantne fizike. No, to ne pobija njihovo postojanje.

Autor: Ivančica Krivdić