Pitamo se… Što je život? Što za jednog filozofa znači živjeti?

Specifičan način življenja koji pritišće čovjeka posljednjih stoljeća doveo je do toga da se zaboravljaju neke jednostavne, ali bitne vrijednosti, dok na njihovo mjesto dolaze stvari kojima nedostaje smisla. Zato je tako teško definirati što je to život.

Život je svakako puno više od korištenja tijela i pokušaja da se udovolji svim njegovim hirovima, vladajući njime zapravo malo i loše te postajući u većini slučajeva robom tijela.

Život nije ni ostvarenje istaknutog mjesta u društvu jer su prestiž i pohvale iluzije na koje pristaju ljudi koji također žive u iluziji; ono što danas postoji, sutra nestaje bez očiglednog razloga; oni koji danas veličaju neki stav, sutra ga s istim žarom pobijaju…

Život ne može biti ni zbroj moći ili bogatstava jer se s njima događa isto što i s pohvalama i pokudama: izmjenjuju se kao u igri svjetla u kojoj je skoro nemoguće prepoznati ono valjano i stabilno.

Isto možemo reći i za onoga koji se nada samo ljudskim osjećajima, naročito ako ih ne zna s vremenom zadržati i obogatiti. Osnovati obitelj, nastaviti neko ime ili tradiciju, sve je to vrijedno, ali… ispunjava li to u potpunosti život? Ne pojavi li se s vremena na vrijeme duboka i skrivena čežnja koja traži “nešto više” da bi sve te stvari dobile novo, vrjednije i opravdanije značenje?

Ima onih koji se povlače u samoću i u učenju traže smisao postojanja; znanje je, međutim, samo još jedan oblik isticanja… Ima onih koji, s druge strane, ne pronalaze dovoljno načina da ispune duge sate dosade i traže bijeg u razonodi; međutim, sve je to nedovoljno da bi se izbjegla praznina nutarnjeg ja koje ostaje nijemo pred nama samima.

Za filozofa život mora biti puno više od svega navedenog. Život je škola, najpotpunija i najteža. Tijelo, osjećaji i misli oruđa su koja nam pomažu nadvladati iskušenja u tom posebnom, kritičnom trenutku učenja. Vrijeme je veliki učitelj, a nutarnji ja – učenik koji prikuplja iskustvo tijekom svog postojanja.

S tog gledišta, vanjske okolnosti imaju relativno značenje; potrebne su da bi nam osigurale odgovarajuće situacije za naš razvoj, ali one nisu esencijalne ni konačne, niti čine čovjeka. Štoviše, kad se okolnosti shvate na takav način, one prestaju biti opsesije i njima se može upravljati i mijenjati ih s puno više mudrosti. Čovjek je, dakle, taj koji postaje gospodar svoje vlastite sudbine.

Život je čin odgovornosti pred samim sobom i pred drugima. Filozof ne može živjeti na bilo kakav način; njegovi postupci trebaju imati smisao i logi­čnost koje nadilaze puko fizičko preživljavanje. U školi života sve ima svoje zašto, i prema tome i svoje kako te radi čega.

Život je čin nesebičnosti prema sebi i prema drugima. Sebi trebamo pomoći učeći, a s drugima podijeliti svako postignuće, svako znanje, učiniti vrijednim postojanje stalnim davanjem svijetu u kojem se nalazimo i, prije svega, davanje čovječanstvu čiji smo dio.

Živjeti znači… biti živ. Nije tajna, nije igra riječi. Živjeti znači osjetiti se dijelom životnog univerzuma, njegovih energija, upotrijebiti ih i vibrirati s njima. Tako filozof može od života učiniti vječno djelovanje prema usavršavanju, cilju koji je također vječnost.

Autor: Delia Steinberg Guzmán
Sa španjolskog prevela: Branka Žaja