Povijest je često opisivana kao njihanje klatna, ali i ideje i riječi također mogu oscilirati među različitim značenjima. To može biti zbunjujuće jer pod istom riječju možemo podrazumijevati vrlo različita značenja. Primjerice, pojmovi individualno i individualizam tijekom vremena stekli su potpuno različita značenja.
U doba klasične starine mnogi su filozofi smatrali da se čovjek ne rađa kao individua, već da takvim postaje postupnim procesom integracije svih svojih aspekata i time omogućuje svom najboljem dijelu da ga vodi u djelovanju. Takvo se shvaćanje umnogome odrazilo u Jungovoj ideji individuacije.
U renesansi je obnovljeno zanimanje za individualno omogućilo ponovno definiranje našeg odnosa prema svijetu. Umjesto da bude pasivni promatrač statičnog srednjovjekovnog svjetovnog poretka, čovjek postaje aktivni sudionik i sustvaratelj dinamičnog svijeta u kojem su svi dijelovi međusobno povezani i stoga svako djelovanje utječe na sve druge.
Ta svijest o potencijalu ljudskog bića i nastojanje da se taj potencijal razvije kroz obrazovanje, postala je vodeći duh vremena. Cilj je bio novi i bolji svijet, ostvaren pomoću novog i boljeg čovjeka.
Međutim, čini se da smo u novije vrijeme postali prilično zbunjeni oko koncepta individualnosti, a to je dovelo do dvadeset i dva različita značenja pojma individualizam. Većina ih se svodi na ovaj ili onaj oblik sasvim osobnog interesa, primjerice: “Individualizam kao pravo da se služi vlastitim interesima, bez uzimanja u obzir interesa društvene zajednice.” Čini se da danas biti pojedinac ne znači ništa više nego imati veliki ego, umišljeni osjećaj vlastite važnosti uz nebrigu za društvo u kojem se živi.
To nije u skladu s izvornim značenjem. Ako smo stvarno razvili naše ljudske potencijale ljubavi, suosjećanja, pravde i solidarnosti, onda nije moguće ostati sebičan i ravnodušan na patnje drugih.
Čini se da postoje ljudi našeg doba koji promiču povratak ovom drugom pogledu.
“Individua se ne pojavljuje sve dok se ne uzmogne uzdići iznad uskih granica svoje pojedinačne brige i počne razmišljati o tome što je najbolje za čovječanstvo,” rekao je Martin Luther King.
I na kraju citat revolucionarnog englesko-danskog inženjera Ovea Arupe: “Postoje dva načina gledanja na traganje za srećom: jedan je da idete za stvarima kojima težite, bez susprezanja, to jest bez uzimanja u obzir ikoga osim sebe. Drugi je prepoznati da ni jedan čovjek nije otok, da su naši životi neraskidivo povezani sa životima naših bližnjih te da se prava sreća ne nalazi u izdvojenosti.”
Nadajmo se da će povijest uskoro zatvoriti krug!
Autor: Sabine Leitner
S engleskog preveo: Krešimir Andjel
